Film „Kreka: Lovac na snove“ skoro godinu dana u „bunkeru“ 1foto privatna arhiva

Reditelj Slobodan Ivetić: Naneta je velika šteta i filmu i našoj kinematografiji koja gubi priliku za svetsku promociju, ali producent to očigledno ne želi da popravi. Odgovorna za ovaj skandal, Jadranka Blanuša, direktorka „Centar filma“, bez odgovora na pitanja Danasa

„Film Slobodana Ivetića je temeljan i istraživački rad, sa obiljem novih i samo za ovu priliku načinjenih svedočanstava. Ivetić je iskoristio samo deo tog snolikog blaga koje je stvorio Miljen Kreka Kljaković, jedan od najboljih scenografa u svetu. U ovakvim prilikama obično dobijamo film za jednokratnu upotrebu, kolaž od arhivskog materijala uz prigodne izjave savremenika, ali se od toga ovog puta srećno odstupilo – ovaj film o filmu je master klas u najboljem smislu. Ne pamtim kad je neki Fest zatvoren takvom količinom lepote i filmskih čuda. Kakva poslastica za kraj Festa! Jedva čekam da film krene na svetske festivale, očekuje ga veliki uspeh!“, zapisao je kritičar Milan Vlajčić posle premijere dugometražnog dokumentarnog filma „Kreka: Lovac na snove“ na prošlogodišnjem Festu.

Identičnu ocenu da je ovo ostvarenje sjajna prilika za promociju naše kinematografije na svetskoj filmskoj sceni dali su i drugi brojni sineasti, a, kako je posle premijere na 49. Festu istakao Dušan Kovačević, zadivljujuće je gledati kakva je čuda Kreka sagradio i ostavio na filmskom platnu, kao da je reč o renesansnom slikaru.

„Reditelj Ivetić je napravio atraktivno svedočanstvo o tome – ovaj film je za sva vremena, prikazivaće se ne samo na velikim svetskim festivalima, nego i na našoj filmskoj akademiji i na akademijama širom sveta, kao primer vrhunskog rada i neverovatnog dara velikog scenografa“, rekao je Kovačević.

Ali, uprkos sjajnim prognozama i perspektivama, dogodilo se nešto neočekivano i apsurdno, i to „zahvaljujući“ producentu ovog ostvarenja, „Centar filmu“.

Dokumentarac, u kojem o saradnji sa Krekom i njegovom radu govori filmska elita – četiri oskarovca, Ridli Skot, Beri Levinson, Vitorio Storaro, Brajan Helgeland, velikani poput Kena Foleta, Mađida Mađidija, Matija Lešema, Džerija Luisa, Džonija Depa, Slobodana Šijana, Gorana Paskaljevića, Ademira Kenovića, Gorana Markovića, Srđana Karanovića… gotovo godinu dana stoji „bunkerisan“.

Umesto prikazivanja na svetskim festivalima i televizijama, a postojalo je veliko interesovanje da se nađe pred najširom publikom i još postoji, „Kreka: Lovac na snove“, koji je u međuvremenu reditelju Slobodanu Ivetiću doneo i nagradu Udruženja filmskih umetnika Srbije za najbolje dokumentarno ostvarenje u 2021, čami u „fioci“ producentkinje Jadranke Blanuše, direktorke „Centar filma“.

Nenad Stanković, koji gotovo tri decenije živi u Torontu gde radi na predstavljanju kulture Srbije u Kanadi, kaže da je film propustio izuzetnu priliku da postigne veliki uspeh u svetu.

– Na prošlogodišnjem festivalu u Torontu održana je svetska premijera filma “Hari Haft“, u režiji oskarovca Berija Levinsona, koju je pratila ogromna pažnja kritike i publike, a scenografiju za ovu veliku istorijsku sagu radio je upravo Miljen Kreka Kljaković. To je bila sjajna prilika da se celoj planeti pokaže genijalnost našeg scenografa, i mnogi su očekivali da u Torontu „uporedo“ sa novim Levinsonovim ostvarenjem vide i dugometražni dokumentarni film „Kreka: Lovac na snove“ – objašnjava Stanković, koji je i osnivač i direktor Festivala srpskog filma u Torontu.

– Sigurno je da bi on ostavio ne samo odličan utisak o Kreki, reditelju Ivetiću i zemlji iz koje oni dolaze, nego je mogao i dobro da se proda, jer festival u Torontu ima, posle Kana, najveći prodajni segment od svih filmskih manifestacija u svetu, i svi producenti koji veruju u svoj proizvod idu upravo na ta dva festivala. A Ivetićev film bi bio, siguran sam, hit i među kupcima i među gledaocima, jer se retko dešava, čak i u globalnim razmerama, da je jedan umetnik stvorio toliko spektakularnih kulisa širom planete, da je dobio toliko nagrada, priznanja i pohvala od najvećih svetskih reditelja i sineasta, kao što je to slučaj sa Krekom. I pritom, sam Ivetićev dokumentarac o Kreki je neverovatno uzbudljiv i atraktivan, kao da gledate neki igrani film – ističe Stanković.

Velika prilika u Torontu koja zbog „Centar filma“ nije iskorišćena, nažalost, nije jedina, o čemu svedoči Slobodan Ivetić.

– Na Festovoj premijeri u Beogradu bio je prisutan i Patrik Norber, poznati francuski producent i distributer, koji je rekao da je film odličan i interesantan za Francusku, jer pored toga što u njemu učestvuju oskarovci i najveća imena svetskog filma, značajan je i zbog toga, kako je naveo Norber, što Kreka među visokim priznanjima ima i nagradu „Cezar“, koja je francuski ekvivalent Oskaru. On je bio ubeđen da bi ovaj film u njegovoj zemlji imao veliki uspeh, i da bi na dvadesetak svetskih festivala, kako mi je rekao, sigurno dobio bar deset glavnih nagrada. A početkom ove godine dobio sam poziv da „Kreka: Lovac na snove“ u Parizu učestvuje na festivalu „L' Europe autour de l' Europe“, na koji dolaze direktori evropskih TV stanica koji otkupljuju programe i festivalske filmove, što takođe neće moći da se realizuje – objašnjava Ivetić, dodajući da je u međuvremenu za prikazivanje ovog dokumentarca bio zainteresovan i čuveni francuski kanal Arte.

Iza ovog „bunkerisanja“, kako ističe, stoji „Centar film“.

– Nažalost, ovaj dokumentarac, bez obzira na sve sjajne kritike i prilike koje je imao u inostranstvu i još ih ima, ne može da izađe iz Srbije, jer naš producent nije obezbedio saglasnost stranih producenata za korišćenje delova njihovih filmova, koji su ilustracija Krekinog rada.

– Sećam se prvog sastanka koji smo Kreka i ja imali sa producentkinjom i direktorkom ove kuće Jadrankom Blanušom, kada sam dobio poziv da radim ovaj film. Moja prva rečenica je bila da treba odmah početi sa obezbeđivanjem saglasnosti za autorska prava od strane svetskih producenata, za delove igranih filmova koje je Kreka radio po svetu, koji će biti umontirani u ovaj dokumentarac. Međutim, producentkinja me je prekinula i skrenula pažnju da su kontakti sa stranim producentima njen posao, da se ja držim svog posla, i da ne treba da brinem. Ja sam se držao svog posla, ali ona očigledno nije, a nije reagovala ni kasnije, kada sam pokušao o tome da razgovaram sa njom – navodi Ivetić.

Obezbeđivanje saglasnosti za autorska prava je, kako objašnjava, uobičajena procedura svakog producenta.

– Pri tom sam uveren da bi se u ovom slučaju, s obzirom da je reč o dokumentarcu o Kreki u kojem se prikazuju inserti iz filmova za koje je radio scenografije, ta autorska saglasnost stranih producenata dobila besplatno, ili po nekoj nižoj i simboličnoj ceni, samo da im se obratila. Ali, očigledno da nije i da verovatno to i ne namerava. Jer, producentkinja dobro zna da nam je „zarobila“ film, ali nam se nijednom nije obratila da to rešimo. „Zahvaljujući“ „Centar filmu“, i Irena Bilić, direktorka festivala „Evropamoko Evrope“ koji se sada održava u Parizu, odustala je od poziva za prikazivanja ovog dokumentarca. S druge strane, ova situacija je potpuno apsurdna i besmislena – da je Jadranka Blanuša uradila svoj posao, „Centar film“ bi od prodaje ovog dokumentarca stranim distributerima zaradio desetine hiljada evra, i potpuno je nejasno zašto ga je „bunkerisala“ – kaže reditelj i scenarista koji je diplomirao režiju i kameru na Francuskoj filmskoj akademiji IDHEC (La Fémis) u Parizu i na Konzervatorijumu francuske kinematografije i teoriju filma na Univerzitetu Sorbona,

Besmislena SMS „objašnjenja“

Film bez rešenih autorskih prava danas nigde u svetu ne može da bude prikazan, a zbog potencijala koje samo ime Kreke Kljakovića ima u svetskom filmu, dokumentarac o njemu pravljen je više za inostrano tržište nego za „lokalnu“ upotrebu, zbog čega je finansijski podržan od Filmskog centra Srbije.

Ali, samovoljom „Centar filma“ ni ovde nije dobio promociju kakvu zaslužuje.

Posle premijere na Festu imao je samo još nekoliko projekcija – u Dvorani KCB, Novom Sadu, na Kolarcu u okviru Festivala meta filma, i u popodnevnom terminu na festivalu u Sopotu.

Za prikazivanje na prošlogodišnjem Festivalu evropskog filma na Paliću, Blanuša je organizatorima, kako saznajemo, postavila uslove koji nisu bili prihvatljivi, iako je i to bila značajna prilika da ovaj dokumentarac vide i naša publika i gosti iz inostranstva.

Pokušaj da javnost dobije odgovor da li će Blanuša tokom ove godine ipak da uradi svoj posao i da ovaj film izvuče iz svog „bunkera“, nažalost, nismo dobili, a čekali smo ga gotovo mesec dana!

Umesto toga, Danasu su od Blanuše stigle dve SMS poruke – u jednoj je rekla da su joj ukrali telefon i da joj pitanja ponovo dostavimo na adresu drugog mejla („Centar filma“), što smo i uradili.

Posle nekoliko dana obavestila nas je da je na Fruškoj Gori i da nema internet!

Na kraju, više nije ni odgovarala na naše pozive i poruke!

Gordan Matić, direktor FCS: Ne možemo da reagujemo

Dokumentarac „Kreka: Lovac na snove“ podržao je Filmski centar Srbije, ali on, prema rečima direktora Gordana Matića, nema zakonska ovlašćenja da reaguje.

– Vlasnici filma su producent i pravna lica koja apliciraju kod nas, i samo producent ima isključivo pravo da organizuje njegovu distribuciju. Za našu kinematografiju zaista nije dobro što nisu rešena autorska prava i što ovaj dokumentarac ne može da izađe u svet, ali FCS to ne može da popravlja. Jedina mogućnost u tom smislu je da intervenišu sami autori filma – objašnjava Matić.

Samovolja i bahatost

– Meni je bilo važno da ovaj film bude na nivou Krekinog talenta, i tako sam ga radio – objašnjava Ivetić. – To nije dokumentarac u formi reportaže njegovog rada, kako se najčešće ova vrsta dokumentarnih filmova pravi, nego više od toga – prati sve što je Kreka radio, i gledaoci to mogu da prate bukvalno od početka njegove olovke i prvih crteža, do finalnih dekora u velikim visokobudžetnim produkcijama. Zato ovaj film nije samo fantastično svedočanstvo velike karijere jednog filmskog umetnika koju retko ko ima i u svetu, nego je važan i za edukaciju budućih scenografa. Kako je naveo Vlajčić u svojoj kritici, ima potencijal da se prikazuje na filmskim akademijama širom sveta, i zaista bi bilo šteta da sve to propadne. Ali, ja ne znam kako „inspirisati“ Jadranku Blanušu da ispuni svoje obaveze, kada ona o tome ne želi ni da razgovara – ističe Ivetić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari