INTERVJU Ida Prester: Svi se trebamo boriti za ideje i vrijednosti u koje vjerujemo stalno

Ida Prester u Beogradu ovo obeležava koncertima 4. i 5. aprila u Domu omladine Beograda, gde će ujedno predstaviti i svoj prvi solo album pod nazivom „Sad“.

Nakon što smo je videli kao pokretačku silu bendova Lollobrigida, Frau Casio i MaiKA, sada joj želimo dobrodošlicu kao solo umetnici i tim povodom smo i porazgovarali sa njom.

Kakav je osećaj sada kada je konačno objavljen tvoj prvi solo album?

-Olakšanje. Zatvorili smo i to poglavlje. Na albumu ‘Sad’ su pjesme koje su se krčkale posljednje 4 godine, 14 numera u kojima sam opisala sve sto mi se događalo u tom razdoblju, što me mučilo, protiv čega sam se borila, sto sam sanjala i voljela. ‘Sad’ je dnevnik jedne naoko odrasle žene s dušom (ponekad i pameću) djevojčice zarobljene u ‘raljama života’.

Inspiracije je bilo na sve strane: velika bračna kriza 2020. godine, teško razdoblje korone, seksualnost i tajni dodiri, borba protiv nasilja, kriza srednje dobi i strah od starenja, bijeg od nacionalizma, zastava i parola… puno meni važnih tema i poruka je u ovim stihovima.

Šta se promenilo u muzičkoj industriji otkako si započela karijeru i da li je izdavanje ovog albuma bilo drugačije od prethodnih?

-Drugačije je utoliko što sve radim sama. Cijeli proces. Pišem pjesme i tekstove sama oduvijek, a sada sam i diskograf, promoter i publisher svojih pjesama. Velika je to odgovornost, ali želim probati. Od velikih izdavača ionako nisam imala puno koristi dosad, sve sam sama financirala, gurala i osmišljavala. Pa sam shvatila da mi možda ni ne trebaju. Izdajem album za Idu Prester, dotična je odgovorna i kriva za sve, nema izvlačenja. Pa nek je čist račun. 😁

Na njemu si sarađivala sa mnogim mladim regionalnim umetnicima. Koliko je važno dati im prostora da se za njih pročuje?

-Pa i oni su dali prostor meni, to se danas sve pomiješalo. Oni dopiru do moje publike, a ja do njihove. Jako su mi zanimljive međugeneracijske suradnje. Hrpa tih klinaca, neki su po 20 godina mlađi od mene, baziraju svoju umjetnost na muzici mog djetinjstva, synth popu 80tih. Otkud im to? Meni je to predivno i fascinantno! Pocket palma, Fantom, Sergio Lounge, Last95… svi moji mladi suradnici se oslanjaju na retro zvuk, a opet se čuje utjecaj moderne produkcije. Baš su obogatili moju muziku.

Da li postoji još neko od regionalnih ili, što da ne, svetskih umetnika sa kojima bi snimila pesmu ili album?

-S Weekendom haha.. naravno da ima stotine umjetnika kojima se divim i čije vrijeme ne mogu da platim. Od Jana Blomquista, Monolinka, ekipe iz Metronomya, MGMT, Tame impala.. Od domaćih imena veliki sam fan Nipplepeople, Bad daughter, Svemirka, Koikoi.. volim jako i Bebi Dol, njen glas obožavam još od djetinjstva. Sve je moguće. Nek se sad ipak malo odmorim od ovog albuma, pa ćemo onda na nove planove 😊

20 godina kasnije, još uvek si jedna od osoba koja je uvek nasmejana kada se pojavi u javnosti. Kako ti to polazi za rukom?

-Lijep mi je život. Ne znam šta bi ti tu rekla. Izvlačim iz njega najviše što mogu. Za neke stvari sam imala sreće, za neke sam se izborila. Netko je jednom na FB napisao: Ida je cura koja se nikada nije bojala biti sretna. Divno mi je to bilo pročitati, često se toga sjetim. Nije ni kod mene uvijek cvijeće i proljeće, ali trudim se da zračim pozitivno, da je lijepo i svim ostalim ljudima oko mene. A kad nije, napišem pjesmu pa mi je lakše.

Uprkos osmehu, nikad ne propuštaš priliku da skreneš pažnju na važne i teške teme poput femicida, prihvatanja LGBT+ populacije, kulturne i rasne diskriminacije… Da li misliš da te poruke dospevaju do ljudi ili smo potpuno oguglali na neke teme?

-Apsolutno dolaze, moramo vjerovati u to, svi! Poruke i te kako dolaze gdje treba, ljudi o njima čitaju, raspravljaju, mijenjaju stavove. Da nije bilo takvih poruka kroz povijest, društvo se ne bi maklo ni milimetra. Još bi živjeli u pećinama i tukli se za žene i hranu. Svi se trebamo boriti za ideje i vrijednosti u koje vjerujemo stalno. Nebitno jeste li javna osoba ili ne.

Građanski aktivizam je jako potcijenjen na Balkanu, a toliko ima potrebe… svi se trebamo uključiti, naučiti djecu kako da se bore za svoje stavove, kako da ne poginju glave. I kako da budu odgovorni, fini i empatični ljudi.

S obzirom na to da je u pitanju svojevrsna proslava, da li imaš neki rođendan koga se rado sećaš i sa koga možeš podeliti neku anegdotu?

-Pa evo najsvježije se sjećam ovog zadnjeg, 45. rođendana kojeg sam proslavila pre desetak dana na zagrebačkom koncertu u prepunoj Tvornici kulture. Nikad nisam imala ljepši rođendan, atmosfera je bila nevjerojatna. Pored samog koncerta, muž mi je priredio iznenađenje i pozvao 20 mojih najdražih ljudi iz Beograda da doputuju u ZG na koncert. Počela sam nastup i u publici s nevjericom ugledala lica mojih srpskih prijatelja… radi njih nisam išla na spavanje nakon koncerta iako sam bila mrtva premorena, već smo žurkali do ujutro. Kad su već prešli takav put, nema da se ide kući haha. Nije što su moji, al najbolji su ❤️❤️❤️

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Idaprester (@ida_prester)

Kakav je osećaj ako na nekoj žurci čuješ puštenu neku svoju pesmu, da li te to obraduje, ili su ti dosadile?

-Uvijek me obraduje. Poanta kreativnosti je da ideja nađe svoj put, razveseli ljude, da im neku snagu, inspiraciju. Najponosnija sam kad vidim tetovaže sa stihovima naših pjesama. Tad znamo da je pjesma ubola poantu i ostavila trag.

Koji su neke pesme ili albumi koji su te oduševili u poslednje vreme i postali deo plejliste?

-Evo što sam zadnje shazamala, pa mozda nađete nešto za sebe:

• Celeste – Tonight tonight
• Monolink – Into the glow
• Raye & 070 Shake – escapism
• Mitski – Why didn’t you stop me