INTERVJU Baby Lasagna: Želim ostati dosljedan samom sebi

I vrapci na grani sad već znaju priču o Marku Purišiću koji je bio rezerva na Dori, uleteo sa klupe na takmičenje, otpevao u refrenu nekoliko slogova koji ništa ne znače, ali koji su strašno pamtljivi i zabavni, i pobedio. Otputovao je na Evroviziju, na kojoj je bio favorit, osvojio najviše glasova publike i pobedio bi da se samo publika pitala.

Tu je kraj za Baby Lasagnu, evrovizijskog takmičara, ali početak za Baby Lasagnu, novo regionalno ali i evropsko muzičko čudo. Potpisao je globalni izdavački ugovor sa Universal Music Group. Turneju je već počeo, rasprodao je tri koncerta u Zagrebu. Stiže na Exit, na nulti dan ovog festivala. Najavljuje i dolazak u Beogradu na jesen.

Ali pre sve ga toga, popričali smo sa Markom, o svemu onome šta mu se dešava, ali i onome što ga očekuje u budućnosti.

Baby Lasagna za Danas:

Kad vidiš svu frku koja se digla prethdonih nedelja, gubitak mira i privatnosti, da li pomisliš – šta ti je sve ovo trebalo?

Život mi se promijenio za 360, od sudjelovanja na Euroviziji. Prolaznici me nerijetko prepoznaju, a mediji se interesiraju i prenose sve što radim (smeh). Ne razmišljam o svemu ovome kao o nečemu što mi nije trebalo jer oduvijek sam se želio bavati samo glazbom i ničim drugim, a sve što dolazi uz to ima svoje pozitivne j negativne strane, kao i u svakom poslu.

Najdraže od svega mi je što su mi se javili i dali podršku brojni ljudi koji su, baš poput mene, stvarali glazbu u tišine svoje sobe – to je stvarno nešto posebno.

Šta si naučio o sebi, a šta o muzičkoj sceni Evrope u prethodnih nekoliko meseci? Da li te je nešto iznenadilo, a šta ti je potvrdilo ono što si već znao?

O sebi sam naučio da mogu izdržati puno više nego što sam mislio. I dalje učim o poslu i tako neizbiježno o sebi. Mijenjam se i (nadam se) rastem. Primijetio sam da se realnost nerijetko kosi s mojim romantičnim zamišljanjem cijelokupne situacije u kojoj se nalazim, te sam s toga prisiljen mijenjati sebe i prilagođavati se.

Što se tiče glazbene scene u Europi, sve je bilo onako kako sam i očekivao – različiti profili ljudi s različitim žanrovima glazbe, koji su došli na veliku pozornicu predstaviti sebe, svoju glazbu i državu. Osim Eurovizijske scene i zajednica nisam imao priliku puno učiti ali sam siguran da ću u budućnosti isto moći. Teskog srca priznajem da sam se nerijetko susreo i s negativnom stranom industrije u kojemu sam potvrđivao stare predrasude samoljublja, pohlepe, interesa i slično.

Evrovizija pored odskočne daske za ostatak karijere je i jedan veliki cirkus, koji se ipak završio. Kako planiraš da nastaviš dalje, odnosno da iz pozicije Baby Lasagna, izvođač sa Evrovizije, postaneš Baby Lasagna, izvođač kog ne određuje učestvovanje na nekom pevačkom takmičenju?

Eurovizija je odlična platforma za glazbenike poput mene, koji se kreću profilirati u glazbenoj industriji i koji žele proširiti publiku. Što se tiče nastavka karijere, nastavit ću sa stvaranjem vlastite glazbe i fokusirati se na internacionalno tržište. Baš kao i do sada, sve ću raditi korak po korak, bez prevelikih očekivanja i nadanja. Prezentirati ću svoju marljivost i raznolikost. Pokušati ću radom i prezentacijom istog ljudima komunicrati da imam više za ponuditi od samo Rim Tim Tagi Dim. Neizbježno je da se nek ljudima to neće svidijeti, ali umijetnost zahtijeva promijene.

Kakav je osećaj kad rasprodaš stadion za 4 i po minuta?

Nisam očekivao da će karte za prvi dan koncerta biti rasprodane u tako kratkom roku. Bio je to pozitivan šok zato jer je u pitanju domaća publika, pred kojom je uvijek najdraže i najteže nastupati. Karte za drugi dan koncerta isto tako su brzo rasprodane, a onda je uslijedio i treći koncert, nakon kojeg smo stali. Osjećaj je neopisiv i zasigurno nema ni neke pretjerane potrebe da opisujem nešto čega ni sam nisam još svjestan.

Koliko su upoznat sa stanjem, životom i interesovanjima u Srbiji? Da li možeš da uporediš stanje omladine kod vas i kod nas? Neke slične probleme ali i slične radosti?

Nisam nikada bio u Srbiji, ali ove godine planiram doći nekoliko puta (smeh). S toga mi je teško s preciznošću govoriti i uspoređivati situacije. Ipak, vjerujem i nadam se da ću pronaći gostoprimstvo, ljubav i prihvaćanje koje sam doživio pričajući s Teya Dorom, Konstraktom ali i mnogim srpskim medijima te fanovima.

Pričao si u jednom intervjuu otvo

reno o svojoj depresiji. To je zaista velika stvar, i zaista jedna od bitnijih tema današnjice. Šta bi mogao da kažeš i poručiš mladima koji se danas bore sa ovim problemima?

Na žalost, moram reći da sam se brzopleto, te neispravno izrazio. Meni depresija nije nikada dijagnosticirana te sam ja u svojoj brzini i lakoći razgovora rekao da sam bio depresivan, što nije ispravna uporaba riječi. Borim se s tjeskobom, paničnim napadima i sličnim stanjima, no iz poštovanja prema borbi koju vode osobe dijagnosticirane depresije, ne bih sebe nazvao depresivnim.

Ipak, volio bih da mladi koji se bore s bilo kakvim anksioznom poteškoćama, da znaju da nisu sami. Da nas ima još. Volio bih da potraže pomoć od roditelja, prijatelja ili drugih bližnjih. Volio bih da ne postiskuju i ne ignoriraju. Nisam kompetentan za poručiti puno, i ne želim lakim riječima obezvrijediti njihovu borbu, tako da ne mogu puno reć osim ovoga što sam napisao.

Otvoreno si pričao i o veri. Kako danas, u ovo poprilično čudno i teško vreme se upostavlja ta veza između vere i modernog života, religije i rokenrola, ili religije i party života, kojim si se ipak na neki način predstavio svojom pesmom?

Nisam siguran što mislite kada kažete da sam predstavio svojom pjesmom. No mene ne muči balans između glazbene karijere i vjere. One se ne moraju kositi ništa više nego što se kosi vjera i neki drugi posao. Ponašanje u skladu strukture moralnih vrijednosti vjere nije izazov unutar glazbene industrije, samo ponekad je potreban biti bezkompromisan.

Koje je najbolje opisivanje tebe i tvog rada koje si čuo ili pročitao? Znaš sve one internet mimove i zafrkancije, šta te je sve nasmejalo, šta ti se dopalo?

Uvijek me najviše nasmiju memeovi s mačkama, pogotovo kada uz njih stave dio stiha moje pjesme ili nešto vezano za mene. To me baš iskreno i iz srca nasmije. Ne čitam baš puno o sebi, pokušavam to izbjegavati. No, jedna od dražih stvari o opisivanju mog vlastitog rada bi bila da spajam nespojivo jer to mi i jest cilj.

Ovih nekoliko pesama na kojima si se predstavio, dosta je svestrano, šareno, sa raznim uticajima. Šta te još od muzike interesuje, teme, žanrovi, šta bi voleo još da radiš?

Volio bih odraditi duete s glazbenicima za koje smatram da su vrhunski. Isto tako, želim nastaviti sa stvaranjem glazbe koja spaja različite žanrove poput metala, trapa, techna i slično. Volim taj moment kada se publika iznenadi, čuje moju pjesmu po prvi puta, pogotovo kada se dogode neočekivani momenti u pjesmi. Što se tiče tema pjesama, crpim ih iz života i situacija koje me okružuju. Mislim da tako najbolje mogu prenijeti emocije publici i izraziti samog sebe.

Najavljen je i prvi koncert na Exitu. Šta znaš o Exitu i kako trenutno zamišljaš svoje nastupe?

Exit je jedan od najvećih glazbenih festivala u našoj regiji i drago mi je da ću imati prilike nastupati pred regionalnom, ali i internacionalnom publikom. Kada je riječ o samim nastupima, trudim se napraviti show i uložiti maksimalno energije, neovisno o tome radi li se o nastupu pred 100 ili 10 00 ljudi.

Šta trenutno slusaš / gledaš / čitaš?

Kao i uvijek, u mom životu aktualna je serija “The Office”, koja se neprestano vrti na mojim gadgetima. Od knjiga obožavam čitati ruski realizam i trenutni čitam Braću Karamazov, a glazba koju slušam je stvarno šarolika. Na mom repertoaru se mogu pronaći razni žanrovi, što se može i vidjeti u odrazu glazbe koju stvaram.

Za kraj, šta je konačan cilj u bavljenju muzikom i šta je ono nešto što nikad nećeš prekršiti da bi stigao dio cilja?

Držim se one dobre stare poslovice “nikad ne reci nikad”, ali svakako se ne bih volio “prodati” i raditi nešto u što ne vjerujem – to mi jednostavno nema smisla. Mnogi moji bližnji znaju ponude koje sam dobivao, i koliko god da su bile privlačne jednostavno ih nisam mogao prihvatiti. Želim ostati dosljedan samom sebi s ciljem da i dalje budem dio glazbenog svijeta, neovisno o tome hoću li nastupati ili stvarati glazbu za nekog drugoga.