INTERVJU Maks Jurčić, Ljetno Kino: Priča o novom talasu mi se popela na vrh glave

Posle dve godine na muzičku scenu “24 Kitchen Piknika“ u Botaničkoj bašti, na radost posetilaca, vraća se hrvatski bend Ljetno kino, koji će nastupiti u nedelju 8. septembra od 18 časova. Troglasno pevanje, ukulele, klarinet i bubanj čine originalni zvuk ovog sastava, a pesme iz različitih razdoblja i stilova u njihovoj obradi zovu na ludi ples.

Maks Juričić, nekadašnji gitarista Azre i grupe Film pokrenuo je bend sa Vladom Matulićem i Filipom Petkovićem u leto 2009. na Braču i od tada nastupaju na urnebesnim zabavama na jadranskim ostrvima, u najboljim gradskim klubovima, na otvaranju filmskog festivala u Kanu, na festivalima InMusic, EXIT. Samostalni singlovi su ”Ruke” i ”Za ljubav”, a tokom saradnje sa Vladom Divljanom ostali su zabeleženi hitovi na EP ”4 GODIŠNJA DOBA” i na koncertnom albumu ”Live@TVORNICA KULTURE”.

Pre Ljetnog kina u nedelju od 16 časova nastupiće Indigo Blues. Njihov nastup posvećen je Janis Joplin i drugim muzičarima koji su stvarali šezdesetih godina prošlog veka. Na repertoaru će se, osim Janis, naći i Tina Turner, Cream, Piter Green, Etta James i drugi.

Pre nego izađe na binu Botaničke Bašte, popričali smo sa Juričićem, o bendu, letu ali i svim odgovornostima koje nose sa sobom javne ličnosti ovih prostora.

Za početak, kako je u Ljetnom Kinu? Kakve žanrove i ostvarenja ove godine Ljetno kino prikazuje?

Hvala na pitanju, Ljetno kino je bend istreniran na vrućinu pa mi se ovih dana čini kao da imamo jedan problem manje. A koje filmove vrtimo, ovisi o situaciji.

Kako izgleda danas bend, u kom sastavu? Koja je to energija i priča koja vas i dalje pokreće da sviratе?

Bend je u matičnoj luci Postira na Braču nedavno proslavio 15. rodjendan. Vlade Matulić na klarinetu i Filip Petković Buki na bubnju sa mnom su od početka i u svim formacijama i situacijama, a u Baštu stiže još i multipraktični Luka Abrus na klaviru i udaraljkama te fora gost kojeg ću vam otkriti na kraju intervjua. A što se energije i priče tiče, u Ljetnom kinu nema puno priče, a pokušavamo raditi na solarnu energiju.

Kako se osećate i šta za vas znači kad čujete da je „Samo jednu ljubav imam“ pesma koju mnogi parovi izaberu za svoj prvi ples na svojim venčanjima?

Budem baš sretan kada čujem da postoje mladi ljudi koji titraju na Divljanovoj frekvenciji i odaberu tu pjesmu. A onda zamislim drugara Vladu kako nakon svih zemaljskih poslova koje je uz muziku radio, sada kao nebeski matičar sklapa brakove – i slatko se smeje!

Gde se zavrašava Ljetno Kino a počinje Plesač Sporog Stepa? Šta je po vama neka osnovna razlika zbog čega imate ova dva projekta?

Plesač Sporog Stepa je autorski projekt. Prvi album „Sunčana strana Mjeseca 1“ objavljen je lani, završavam drugi dio, treći čeka…S Plesačem sam u poziciji kao hrpa mladih autora/bendova koji pokušavaju uhvatiti zamah. Šansa da meni analognom još jednom uspije u digitalnom dobu je mala, ali dobar je osjećaj u mojim godinama osjećati se ko hrpa mladih bendova.

Da li se u vama krije i nešto treće, mimo svega ovog što radite, što vas interesuje i želite da ispoljite kroz umetnički rad?

Upleten sam u organizaciju nekih zanimljivih dogadjaja, a najveći sportsko-muzički spektakl je „Mala noćna regata“ svakog ljeta u postirskoj luci. Takve poslove nazivam antibiznisom jer tu para nema pa je to i najbliže što sam se primaknuo umjetnosti.

Ovo su prostori na kojima se dešavaju stalno neka društvena pomeranja i protesti. Koliko je bitno da ljudi iz kulture i umetnosti budu na čelu kolone i pozivaju ljude na borbu, pogotovo kad je u pitanju ekološka borba koja se dešava ovih dana širom regiona?

Junak našeg doba je Darko Rundek. Od potoka Črnomerec do svih rijeka u regiji. Klanjam mu se do poda.

U žiriju ste za nagradu Milan Mladenović. Stigli smo do superfinala. Koje utiske nosite iz ovog žiriranja sad kad ste upoznali neke mlade izvođače koje niste znali. Da li postoji neka zajednička crta ili nešto što ste uhvatili kao neku emociju, energiju, detalj koji imaju neki novi klinci?

Regionalna nova scena je zanimljiva i raznolika. Najviše su me iznenadili ženski autori i izvodjači sa zanimljivim glasovima i tekstovima. Većinu pesama kojima sam dao glas izvode žene. I nitko od tih „klinaca“ ne svira i ne zvuči ko klinac.

Bili ste deo Novog talasa 80-ih. Da li sad kad vidite neke nove klince možete da prepoznate uticaj tog pokreta ili je sve danas potpuno različito i drugačije?

O Novom valu iliti talasu se toliko pričalo i dalje se vrtila ta muzika da se meni prvom popela na vrh glave. A opet drago mi je kad kod mladog benda prepoznam da su ih inspirirale ploče koje smo snimali u 80-ima. Ali sad je toliko pravaca i furki da dok ja nešto „novo“ skužim to više i ne postoji.

Da li verujete u muzičku penziju ili to ne postoji za autore?

Autorska inspiracija je velika misterija, nekome presahne, nekoga drži do kraja, ali svi su imali svoj neponovljivi genijalni trenutak. Jednom mi je stari muzičar rekao – sinko, lako je počet al treba znat kada stat. Postaje sve zanimljivije gledati Stonse i Dilana kako se ne predaju.

Vi danas svirate umanjenu verziju gitare, ukulele? Kako se prelazi sa gitare na ukulele kako vizuelno i estetski, ali i zvučno?

Ukulele je havajski instrument, vrlo perkusivan i uz njega je puno lakše pjevati nego uz gitaru. Uz to je lagan i malen, a takve instrumente najviše volim. Idealan je i kao prvi instrument za decu, već sam ih masu ispoklanjao. Da bi taj slatki instrument funcionirao u akustičnom punk bendu (kako je stil Ljetnog kina nazvao Divljan), stavljam posebno pravljene duple žice i stalno nešto eksperimentiram s pedalama i pojačalom.

Pratili smo vas kroz Film, Vještice, Šo!Mazgoon, Ljetno Kino i sad kao Plesača sporog stepa. Koje albume možete da istaknete kao neke vaše vrhunce, lične karte, na kojima je sve 10 od 10 i sa kojima ste najzadovoljniji i najponosniji?

Baš tako bezgrešan album nije niti jedan. Mogao bi sastaviti jedan album od svih spomenutih na kojem bi bilo 10 pesama koje zvuče za 10. Po mom ajmo reći muzikantskom kriteriju, svaki put kad čujem „Samo jednu ljubav imam“ iznenadim se kako nam je to dobro uspjelo. Za „Zlato“ od Vještica (verzija sa „Zagreb gori“) mislim da je ponajbolji live video i zvuk na youtubeu. Sretan sam i s poslednjim video/singlom „Lomi me“ od Plesača Sporog Stepa, a video u jednom kadru „Tramuntona“ od Šo!mazgoon i dalje mi se čini genijalan.

Šta nam spemate za novu svirku i druženje sa Beograđanima?

Poznato je da bend za vreme koncerta zabavlja i čuva decu tako da se matorci mogu opustiti. Otići ćemo do Brazila, Australije, Jamajke pa se vratiti u Botaničku baštu jer je tamo najbolje, a fora gost je Rok Juričić, mladi glumac s odličnim glasom koji će izvesti šmekerski dio repertoara.