INTERVJU Silente: Susjedi se definiraju metrom, a prijatelji srcem

Izuzetno uspešan put benda Silente započeo je debi albumom „Lovac na čudesa“, koji im je doneo Porina u kategoriji Novi izvođač godine, nagradu Hrvatskog radija za najboljeg novog izvođača emisije Music Pub, kao i nagradu Instituta hrvatske glazbe za najviši ulaz novog izvođača na Top Hr 40.

Naredni albumi „Neće rijeka zrakom teći“ i „Malo magle, malo mjesečine“ takođe su im doneli brojne nagrade i priznanja publike i struke, dok se poslednji album „IV“ našao među najboljim godišnjim izdanjima u Hrvatskoj, a svih sedam singlova ušlo je u top 20 najemitovanijih pesama.

Nakon rasprodatog koncerta u Sali Amerikana pre dve godine, sastav Silente vraća u Beograd u petak, 11. oktobra, kada će nastupiti u Domu omladine. Pored Beograda, Silente će održati koncert i u Novom Sadu, u četvrtak, 10. oktobra, u SKCNS Fabrika. Oba koncerta su deo velike regionalne turneje benda, koja je uključila i njihov najveći koncert do sada  29. jun na stadionu Šalata u Zagrebu.

Pre nego nas ponovo oduševe na koncertima, popričali smo sa Tiborom Karamehmedovićem, pevačom i gitaristom benda.

Pozdrav i za početak kako ste ove godine. Kako ide spremanje svirke u Beogradu i kakva iskustva nosite sa velike zagrebačke svirke na Šalati?

-Veliki pozdrav iz Dubrovnika! Osjećam se sjajno i ekstra uzbuđeno što se vraćamo u Srbiju svirati za vas. Stadion Šalata je bio suludo dobar i osobni dokaz da čovjek ima neograničenu vreču za pohraniti ljubav i sjećanja.

Kakvo je danas vreme za ovu vrstu popa koju vi svirate? Da li ima publike koja želi da se posveti takvom zvuku?

-Vrijeme je uvijek dobro za dobru muziku, ali mi se ne bavimo dobrom muzikom već vlastitom. Nekad je dobra, nekad siva, nekad žuta … I bez publike ta bi muzika zvučala jednako, a mene bi jednako palilo biti na stejdžu pjevati te pjesme. Jedina sreća u mom životu je što publike za to ipak ima i sve nas je više. Ljudi koji vole Bajagu, Gibonnija, Čolića, Balaševića, Dedića, Zabranjeno Pušenje, Bijelo Dugme, Azru, … svaki od njih je bliži nama nego neki naši susjedi. Jer susjede se definira metrom, a prijatelje srcem.

Koji je vaš omiljeni komentar koji ste pročitali ili čuli o vašem sviranju – dobar i loš?

-Ljudi se nalaze i u najčudnijim stvarima, ali muzika je ipak tu da spaja. Bio komentar dobar ili loš, ne treba ga uzimati k srcu ni pamtiti dugo. Život je da se svakodnevno dokazuje, kao i ljubav.

Vi ste originalno iz Dubrovnika. Koliko ste vaš grad uspeli da ubacite u vaš zvuk? Koliko je to muzika tog dela Hrvatske, a koliko je to nešto šire globalno?

Iako nismo odrasli na toj muzici sigurno ne mogu izbjeći naglasak. Djetinstvo i misli su ispunjene okolinom i prijateljima. Rodno mjesto ima način da se sakrije u tebi i ostavi komadić u svakoj ćeliji. A što se muzike tiče to smo ukrali od najboljih.

Zovete se Silente. Šta je ono zbog čega ne možete da utihnete, da ne kažem zanemite? A šta je ono zbog čega ste jako glasni?

Tih sam u društvu boljih, što je često. A glasan sam zbog Fendera, pojačala i dobrih razglasa.

Da li vas stanje u svetu, ali i kod nas u regionu ponekad inspirišu da krente u nekom angažovanijem pravcu što se tiče pisanja pesama, a da pesme o muško ženskim odnosima budu u drugom planu?

– Putuj evropo… Imam osječaj da su naši pisci, umjetnici i intelektualci već toliko toga lijepog i angažiranog rekli – a bezveze. Ljudi možda i ne žele bolje, a očito znaju kako. Ako nas Andrić ili Selimović neće naučiti boljem odnosu jednih prema drugima onda neće nitko. Možda toj angažiranosti fali ljubavi i razumijevanja? Ako je tako, e pa onda treba pjevati o ljubavi. Ljigavoj i gadnoj. Pjevati o nedokučivom, pisati o neopisivom.

Jer da svaki slušatelj Dubioze kolektiv stvarno upotrebi u praksi ono što voli u njihovim pjesmama, problem bi već postao dovoljno malen da se riješi. Do tada sloboda očigledno ne umije da pjeva. Ima i ona divna misao Ramba Amadeusa o društvu i njegovim prihodima – kako prihodi idu gore tako nacionalizam i druge glupe ideje idu dole. Inače, osobno mislim da su ljubavni odnosi kompliciraniji od političkih i društvenih. Fakultet za takvo što još nije uspješno otvoren.

Koliko pratite ovdašnju muziku, tj da li postoji neki bend iz Srbije sa kojim mislite da delite energiju i sentiment i sa kojim bi se odlično skontali na bini?

Sigurno da ima i sigurno da bih se lijepo snašao da sam tu s takvim divnim muzičarima. Ali ja sam jedva našao svoj vlastiti bend i volim ga. Ja obožavam svu muziku, sve žanrove, svaki ritam pokreće ovo korumpirano srce ali ipak, da bih se zaljubio, treba imati neka gitara u toj pjesmi. Puno muzike danas mi je sve nešto mlitavo bez gitare. I kad ima gitaru, kako je odsvirana – bolje da je nema. Sve je tako brzo danas da se možda i pjesme izbacuju dok su još u demo fazama. Slažem se da je para malo, ali nitko nije spominjao inflaciju ideja.

Kad posmatrate generalno muziku ovih prostora, od Jugoslavije na ovamo, ko su oni bezgrešni izvođači, čiji svaki album može da se slavi i voli, koji nemaju crne mrlje u biografiji?

Sve što ima “Zabranjeno Pušenje” ili “Arsen Dedić” je za mene vječna svakodnevnica.

Šta nakon svih ovih koncerata nas čeka od vas, i šta je vaš konačni cilj?

Dobar je život ali je loš za zdravlje, kaže sjajni Duško Radović. Moji planovi ipak ovise o tom što mi život donese tj odnese. Čekaju nas krasne uspomene na koncertima u Srbiji i sigurno neće biti zadnje. Ima neka tajna veza.

Za kraj, pozovite ljude na vaš koncert.

Dragi prijatelji, gosti, familijo, poznanici vidimo se na sjajnim koncertima 10.10. (NOVI SAD Fabrika) i 11.10. (BEOGRAD Dom omladine). Puno vas voli, i jedva čeka, vaš Silente.