foto: Alma Drnovac Svemirko se vraća sa vojim live nastupom u Beograd, ali i u Novi Sad i Niš, da predstavi nove pesme i stare hitove.
Da li je Svemirko naš omiljeni youtube algoritam bend, s obzirom da nam je jedno vreme svima, u rilejtedu na ovom sajtu stajao njihov album „Tunguzija“, ali i „Vanilija“? „Skalamerija“ i nije toliko. Kako god, momci su uspeli da za devet godina postojanja namaknu veliku količinu hitova koju će nam predstaviti na koncertima 31. 10 i 1.11 u beogradskom Domu Omladine, kao i u Novom Sadu 2.11. u SKCNS Fabrika i Nišu 15.11. u klubu O2/Oxygen.
Momci imaju novu pesmu, „Po tijelu“, smanjenu postavku (sad su trojka), i dolaze nam u goste. Što znači dovoljno razloga da porazgovaramo sa njima.
Za početak, otkrijte nam neke tajne svemira?
Duboko u galaktičkom pojasu postoji područije poznato kao Proxima Burecchi. Svaka crna rupa u toj maglici nastala je kada je neko biće pokušalo pojesti burek (sa sirom), ali nije moglo stati. Energija bureka postala je toliko jaka da je savila prostor-vrijeme, stvarajući crnu rupu koja usisava sve osim bureka s mesom.
Izašla je nova pesma, primetno je još više plesna nego bilo koja do sad, iako ste već koketirali sa takvim zvukom. Jel’ ovo pokazatelj kako će izgledati novi album ili je samo još jedna avantura?
Još se ništa ne zna i sve je moguće. Odlučili smo malo eksperimentirati i vidjeti što nam se sviđa. Vidjet ćemo kako će se to raspetljati, ali ne mislimo ići isključivo u tom smjeru.
I kad smo već kod novog albuma, završena je „Ija“ trilogija, (Vanilija, Tunguzija, Skalamerija). Kakav je dalji plan? Kakva trilogija nam sledi?
Slijedi trilogija solo koncerata u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu. Za sada smo u full fokusu i pripremama za to. U međuvremenu radimo na novim stvarima i spotovima, ali tu ne želimo za sada previše otkrivati.
Nova pesma počinje odlasom u Wc u kojem upoznaješ devojku. Koji vam je omiljeni toalet u regionu, što po klubovima, tako i ovako generalno? I ispričajte nam neku najčudniju ili najzabavniji wc priču?
Najbolji wc je onaj u zagrebačkom AKC attacku / Medici, nakon toga onaj doma u kojem se osjećamo najsigurnije. Što se dogodi u wc-u, tamo i ostaje.
Da uozbiljimo, „Zbogom proleteri“ je izašla 2015. Još malo pa deset godina kasnije, šta ste sve naučili, kako funkcioniše alternativna scena i kako se postaviti u njoj?
Uf, ostarili smo. Naučili smo da je u alternativnoj sceni jedini konstantan element promjena. Taman pomisliš da si skužio šta ljudi žele, kad ono krene neka nova struja. Sviđa nam se ta nepredvidivost jer je izazovna. Alternativna scena nije nekakvo fiksno mjesto, više je to stanje uma – tu si jer ti je fora raditi nešto drugačije, a ne jer očekuješ da ćeš od toga kupiti jahtu na Jadranu (iako ni to ne bi bilo loše). Što se tiče postavljanja, najbolje je ne postavljati se previše ozbiljno. Radimo što volimo, sviramo što nam se svira, i sve ostalo se nekako posloži.
Pošto putujete širom bivše države zbog svirki, šta primećujete, šta su neki zajednički problemi mladih danas na ovim prostorima?
Mladi svuda žele iste stvari: priliku, stabilnost, mogućnost da ostvare nešto ili da se samo zabave. Plus, nitko nema love za pivo poslije svirke. To je univerzalni problem.
Kako ste došli do toga da budete trojka? Da li je to ekonomska stvar, muzička ili nešto treće? I što ste baš vas trojica danas Svemirko? Šta svako od vas donosi bendu?
Realno, ekonomija svira ulogu – više mjesta u kombiju, manje opreme, manji račun na benzinskoj. Ali više je to stvar kemije – troje ljudi može lakše improvizirati, a kad nas je manje, imamo više prostora za eksperimentiranje. Pogotovo kod novih ideja koje smo uveli na live nastupe u zadnjih godinu ili dvije. Svaki od nas donosi svoj “kaos u harmoniji”: jedan je zadužen za gitaru, sint, zaštitu životinja i vokal (Darac), drugi za drugu gitaru, vokicu, bas i sint (Marko), treći za bubanj, padove, merch i kombi (Tali).
Koje tvoje pesme su te je pozitvino i negativno iznenadile po načinu kako ih je publika prihvatila. Tj da li si mislio da će neka pesma biti veliki hit, a onda se ispostavilo da nije dosegla tu visinu, odnosno da je neka bila napravljena „za popunjavanje albuma“ a postala je pesma koju svi traže na koncertima?
Uf, nemam pojma. Iskreno, nismo pobornici pravljenja filler pjesama samo radi popunjavanja forme albuma. Radimo ono što nam se u tom trenutku sviđa i nadamo se da će to publika i osjetiti, što se za sada višemanje i pokazalo na koncertima. Ne padaju mi na pamet određene pjesme, jer u skorom svakom mjestu publika drugačije reagira.
Potpisali ste ugovorom sa Univerzalom. Šta to tačno znaci za vas kad staje veća kuća iza vas jer smo vas ipak oduvek posmatrali skoro pa kao internet fenomen koji se širi od usta do usta od šera do šera?
Znači da sad moramo nositi kravate na sastanke. Za nas je ovo dobra prilika dići cijeli projekt na profesionalniju razinu. Možda uspijemo doći do nove publike koja nas do sada nije imala priliku upoznati. Uz to ćemo imati i manje briga oko stvari koje smo do sada uz muziku morali raditi i imat ćemo više vremena za posvetiti se samo muzici. Ali i dalje ćemo biti taj isti Svemirko koji ste našli preko interneta ili od kud već. I dalje smo tu zbog ljubavi prema muzici.
Kako gledaš na to šta se danas sve moze u muzici sve uraditi sa vestačkom inteligencijom? Da li te privlači, ne sviđa ti se, raduje te ili plaši?
Postoji taj strah da se izgubi ono „ljudsko“ u glazbi. Glazba je stvar emocije i trenutka. Iako AI može simulirati to, uvijek će faliti ona iskra koja dolazi iz stvarnog iskustva. Zasad smo više znatiželjni nego zabrinuti.
Šta ste slušali sve dok ste spremali nove pesme?
Većinom Gone to Brasil, Fectum, From Another Mother, Udbu Sexa, Božju Grešku i Holandiju.
Pozovi ljude na koncert, ali posebno uputi poziv onima koji nikad nisu bili zen u životu?
Ako želite vidjeti i čuti kako to izgleda, navratite. Ako ne, to je isto čist’ ok. Mi ćemo svirati, vi ćete biti gdje trebate biti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
