INTERVJU TBF: Često zaboravimo kakvu moć imamo u zajedništvu i da preko noći možemo odstraniti zlo kad bi htjeli

TBF, The Beet Fleet (ili neslužbeno Toma Bebić Fanclub) dolaze iz Splita, i postoje još od 1990. godine. Za to vreme, su svojim tempom, izbacivali albume, stvarali hitove, radeći krosover britkih, duhovitih i angažovanih rima, sa rok, fank i trip hop muzičkom podlogom, stvarajući şopstveni muzički žanr.

Imaju specijalan odnos sa ovdašnjom publikom koji se svodi na – „mi volimo njih, oni vole nas“. Stižu u Doćol Platz u subotu, 18. maja, i obećavaju sjajan i dinamičan koncert. Pre nego izađu na binu i odsviraju „Nostalgičnu“, „Heroje“, „Veseljka“ i „Smak Svita“, popričali smo sa jednim od vokala benda, prepoznatljivim Mladenom Badovincem. O bendu, Splitu, kao i svime onome što nas spaja, u sreći ali i problemima.

Mladen TBF za Danas:

Pozdrav, kako je u Splitu, jel sve spremno za leto?

Pozdrav! Split se budi nakon još jedne prespavane zime, briše prašinu sa ramena i zadnja dva tjedna već prima prve goste u svoje smještajne jedinice i ugostiteljske objekte. Temperatura zraka je već mjesec dana neprirodno visoka za ovo doba godine, strahujemo kako će biti kad ljeto i kalendarski stigne. Uglavnom, business as usual, grad duhova postaje grad turista, a mi lokalci se i dalje šuljamo po obodu te zone centra u kojoj se odigrava preskupa sezonska predstava.

Kakvo je splitsko stanje uma 2024?

Hajduk je nekako uvijek top tema. Puno zidova je oslikano velikim navijačkim muralima i utakmice bilježe najveći posjet navijača od svih hrvatskih klubova bez obzira što Hajduk često ne igra baš sjajno. Turizam je dominantna industrija i svako ko ima priliku i uvjete za sudjelovanje gleda kako će otkinuti sebi dio kolača. Glazbeno dominiraju pop, zabavnjački, narodnjački i trap-narodnjački izvođači.

Šta se sve promenilo od vašeg prvog nastupa u Beogradu, koji ako me sećanja ne vara je bio nekad 2006, pa do ovog poslednjeg? Koliko ste isti, kolko ste različiti?

Isti smo, samo više ne skačemo po bini jer smo stariji i staloženiji. Ali je zajeba*cija u kombiju ista kao i prije.

Spremam se za svirku, pa slušam stare albume, i onda shvatam da za 34 godine benda imate samo sedam albuma. Da li je to „samo“, ili „dovoljno“, ili „taman“, ili ko zna, možda i previše?

Manje nam je bitno koliko ih je, već sviđaju li se ili pružaju utjehu ili katarzu prvenstveno nama.

Kad bi se sutra pojavio novi album grupe TBF kako bi on zvučao? I kad će nešto novo?

Od početka godine smo u boljoj kreativnoj fazi nego zadnjih nekoliko godina. Nismo htjeli izdavati pjesme koje su recikliranje nekih tematika i zvuka otprije. Letvicu smo postavili dosta visoko dosadašnjim izdanjima i nije nam đir izdavati išta na silu samo da bi mogli reć da imamo nešto novo. Rano je za opise kako će zvučati nešto novo, ali poznavajući naš opus vjerojatno dosta eklektično kao i dosad.

U pesmi “Grad spava“, opisujete kako osluškujute svoj grad. A da li možete da čujete i vidite šta se dešava dalje, u regionu? Koliko su to iste ili slične priče od vaših lokalnih, ili su one potpune različite? Koji su to problemi, a koje su radosti koje nas i dalje sve ujedinuju?

Sve nas tlače iste stvari. Od lopovluka, nemoralne politike do nacionalizma. Kriminal, korupcija, nestajanje empatije, egzistencijalni strahovi i površnost. Ekološka kriza, zagađenje zraka i tla, loša hrana, porast mentalnih bolesti i karcinoma, možete i sami nastaviti niz. I onda u galopirajućoj apatiji uzrokovanoj svim navedenim odjednom skočimo i budemo u stanju od svoje crkavice skupit milijune eura za pomoć žrtvi neke nevolje ili sjedamo u auta i vozimo hranu i lijekove na poplavljena područja. I onda uvijek kad ispari inicijalna euforija automatski zaboravimo kakvu moć imamo u zajedništvu i da preko noći možemo odstraniti zlo kad bi htjeli.

Imate pesmu „Veseljko“, uz pesmu Đorđa Balaševića o petlu, verovatno najbolju pesmu o penisu sa ovih prostora. Pesmu naravno odlikuje vaš specifični smisao za humor. E sad, vremenom se humor menjao. Nagrizla ga je politička korektnost. Šta mislite da li bi danas mogli da napravite pesmu o penisu, u kojoj se zezate, odnosno da li postoji neka kočnica u stvaranju novih stvari, sa strahom da će se neko uvrediti?

To jest tema koja je globalno prisutna u eteru pa je nemoguće da ne dođe na tapet kad nešto stvaraš ali nismo još naletili na neku ozbiljniju grbu na putu. Uostalom Saša nikad nije bio maliciozan u tekstovima i uglavnom se ruga sam sebi t.j. mi se rugamo sami sebi.

Trenutno se sprema Netfliksova adaptacija „Sto godina samoće“. Pa kad se setimo da je glavni lik knjige bio Buendija, kao što je i ime jednog od vaših članova, onda možda možemo da pitamo kako bi izgledala Netfliksova adaptacija serije o TBF-u?

Mislim da nam je svima jasno da postoje bolji predlošci za serije od naše priče. Ne kažem da naša priča nije vrijedna pričanja u nekom postotku al je nedovoljno uzbudljiva za igranu seriju. A možemo i lagat pa unutra utrpat dinosaure i spašavanje planete od asteroida.

Kad bi bio smak sveta, i morate da stavite jednu svoju pesmu u vremensku kapsulu da bi vas neka nova civlizacija, vanzemaljci ili neko treći upoznali, koja bi to bila? I zašto?

„Odjeb je lansiran“. Za babino brašno.

Kažite nam šta spremate za koncert u Beogradu? Šta mi koji smo vas sto puta gledali možemo da očekujemo, a šta oni koji su prvi put tu?

A šta da vam kažem, sviramo konkretnu i dinamičnu set listu koja varira u 4-5 pjesama razlike od koncerta do koncerta. Vjerujem da bi se netko ko je bio na 100 naših koncerata rađe s nama zapio uz gradele i partiju badmigtona jer smo već u nekom familijarnom odnosu nakon svih ovih godina. A oni koji dođu prvi put obično budu jako pozitivno iznenađeni, a poneki i oduševljeni. I nakon svih ovih godina na sceni ne sramim se to reći pa vi kako hoćete. Uglavnom svi ste dobrodošli i vrijeme koje nam poklonite biće ispoštovano našim apsolutnim trenutnim zabavljačkim i izvedbenim maksimumom.