Generalni štrajkIlustracija: Javorka Đurić

– Prepoznate reči su dale snagu i postale izraz skidanja koprene sa očiju, koju predstavljaju okupacija društva političkim nasiljem, neznanjem i nevaspitanjem – tako Veljko Žižić, jedan od urednika takmičenja „Najbolja nova srpska reč“, kometariše parolu/ilustraciju sa natpisom „Najlepše reči u srpskom jeziku: 2023. duhoklonuće; 2024. rasanica; 2025. generalni štrajk„.

Veljko Žižić za Danas kaže da je popularnu ilustraciju koja je u prethodnom periodu „obišla“ internet napravila Javorka Đurić i objavila na svom Instagramu @maple.things, a inspirisana je pozivom studenata na „generalni štrajk“, u petak, 24. januara, kada su se širom Srbije održavali protesti.

„Generalni štrajk“ je voljom naroda simbolički prepoznata kao najbolja nova srpska reč 2025. godine jer su mnogobrojni korisnici društvenih mreža u Srbiji njenu objavu delili na svojim profilima.

Urednika takmičenja, člana udruženja „Okupljeni oko jezika“ i poduhvata „S ljubavlju“ upitali smo za mišljenje, a on kaže da mu ne smeta što studenti u blokadi, novinari i građani koriste reči sa takmičenja „Najbolja nova srpska reč” u okviru političkog razgovora i borbe.

NJihovo takmičenje je, kako kaže, strogo nepolitički poduhvat, vođen iz rasejanja, ipak nakon takmičenja reči kreću u svoj, nezavisan život, jer reči, kao i lepa pesma i lepa priča, potom pripadaju svakome.

Organizatori takmičenja „Najbolja nova srpska reč” su, dodaje Žižić, itekako ponosni što su reči „duhoklonuće“ i „rasanica“ zaživele, pronašle svoje mesto u sazvežđu mogućeg izraza i pomogle ljudima da bolje razumeju sopstvenu stvarnost i da otkriju izraz koji je očigledno potreban.

– Čista, jasna i iskrena reč sadrži ogromnu moć. U sposobnosti izraza je sposobnost rešenja. Svejedno je da li su u pitanju lične nevolje ili nevolje društva. Kada reč kažemo, kada ona iskoči iz grudi, nalazimo se već na putu spoznaje i ozdravljenja. Izgovaranjem reči oslobađamo se straha od nepoznatog i neizrečenog. Spoznajom koja sledi otkrivamo da u svojim nevoljama nismo sami. Premošćujemo sopstvenu ljudsku slabost i samost – zapaža Žižić.

Međutim, urednik takmičenja priznaje da se posle saznanja da je reč „duhoklonuće“ odabrana od strane žirija pitao kakve će to posledice doneti.

– Zapravo, uplašio sam se. U pitanju je bila teška godina. Ove godine sam se poradovao. „Rasanica“ je vedra reč. Nekoliko dana kasnije dogodila se nadstrešnica u Novom Sadu – ređa Žižić hronološki tok događaja.

On međutim primećuje da društveni problemi u Srbiji nisu samo posledica političke, već i retoričko-obrazovne nekulture.

– Nevolje našeg društva nisu samo politička mafija, već i sa njom usko povezani turbo-kultura i turbo-jezik koji su potekli ulicama i zamrzli našu moć mišljenja, rasuđivanja i razdvajanja žita od kukolja. Te nove reči nastale su i izglasane su bez ičije namere da napravi politički izraz. Pokazale su se, sasvim neočekivano, kao iskonski krik iz grudi društva u magnovenju – pirmećuje on.

Prepoznate, nastavlja Žižić, reči su dale snagu i postale izraz skidanja koprene sa očiju, koju predstavljaju okupacija društva političkim nasiljem, neznanjem i nevaspitanjem.

– Nasilje ka zakonu, nasleđu, pravilima i ljudima vrlo očito se ogleda u nasilno građenim zgradama Beograda na vodi, besprizornoj vili vlasnika politički uvek podobne televizije i u poslednjem crvenom slovu te političke mafije, u obliku crvenog srednjeg prsta. To su i kulminacija i krešendo tridesetpetogodišnje turbo-kulture. Zarad opstanka potrebno je izboriti se da crveni prst i ruka budu krst koji će stajati na spomeniku ovoj vlasti i biti poslednja tačka tog dugogodišnjeg terora – konstatuje Žižić.

On smatra da postoji neka tajna sila u tome što je naše društvo prihvatilo nove reči pobednice takmičenja.

– Kao ljudi mi verujemo u tajne moći, podzemne vode, tihu reč, razgovor, šapat na uvo i tajno znanje. Za nas su reči nebeska istina koju osećamo ne samo umom nego pre svega dušom. Razgovoran smo narod, usmeno pismeni, volimo čavrljanje, uživamo u rečitom nadgornjavanju, obožavamo dosetku, u rečima tražimo radost i saradnju, a u društvenosti nalazimo celokupan smisao postojanja. Svesno ili nesvesno, te reči ušle su u naš razgovor, u uho studenata, novinara i običnih građana. I nešto su nam govorile – smatra Žižić.

Na opasku da je nekima očigledno neophodan rečnik savremenog srpskog jezika, koji Žižić, „Okupljeni oko jezika“ i poduhvat „S ljubavlju“ trenutno izrađuju, jer umesto „đaci“ pišu „ćaci“, urednik takmičenja primećuje da je nepismenost tragedija i pojedinca i celog društva. Problem je, međutim, kaže on, dublji od nevine i vesele nepismenosti.

– Poslednjih decenija politička mafija stvorila je klasu lažno obrazovanih, slengom rečeno „edukovanih”, koji su svoje diplome kupili. U pitanju su lažni paravani paradržavnog uređenja, podesni za poharu društva i države. Pismenost je postala predstava i pretvaranje, sa komičnim ili tragičnim prikazima – ističe on i dodaje – Smatramo da je komedija kada nepismen ministar kaže „primena implementacije”. Tragedija je kada nevinoj deci, roditeljima i putnicima padne nadstrešnica na glavu, kaže.

– Zapravo i jedno i drugo predstavljaju teške tragedije i teško ogrešenje o osnovne društvene vrednosti. Posledice kulturnog obrušavanja dovode i do težih ishoda. Obrušavanjem kulture i jezika nestaje i ceo narod – naglašava Žižić.

Urednik takmičenja „podvlači“ da je borba sa političkom mafijom veoma teška, jer je u pitanju prljav protivnik, bez moralnih vrednosti.

– Nakon te bitke, koju moramo dobiti, sledi dugogodišnja bitka sa turbo-otpacima kulture i jezika, tragovima uništenja koje su vlasti i njihovi zaumni sledbenici proizveli. U pitanju je višedecenijska borba, na koju moramo biti spremni. Rečnik je jedna temeljna cigla u borbi za oporavak – smatra Veljko Žižić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari