Dubioza Kolektiv: Mala je razlika između virusa i većine političara

… svakog ponedeljka uveče, omiljeni regionalni ska-punk-world music pobunjenici nastupaće redovno uživo u seriji onlajn koncerata „Dubioza Kolektiv Karantin Show“, u plemenitom trudu da na svom YouTube kanalu i socijalnim mrežama podele osvežavajuću životnu radost i poneku kritičku reč na račun opšteg bezumlja, sa svima koje to zanima.

Ispostavlja se da među ovdašnjim poznatim grupama, izgleda još jedino Dubioza Kolektiv ima snage za ovakav napor koji od srca preporučujemo – biti sa svojim fanovima kvalitetno zajedno, zabaviti se bar na kratko, a na duže staze pomalo i zapitati. Brano Jakubović i Vedran Mujagić, ispred Dubioza Kolektiva, preporučili su nam tekst „Doviđenja, slobodo“ Edina Zupčevića na portalu nomad.ba i podelili sa nama neka aktuelna razmišljanja povodom ‘karantinskih’ vremena, a sve to u jeku popularnosti svog novog albuma – a kakvog drugog naziva nego – „#fakenews“.

* Nalazimo se u jednoj stvarno nesvakidašnjoj situaciji za svakog čoveka i svaki bend na svetu. Šta vas je u prvom trenutku najviše zaprepastilo u vezi sa pandemijom virusa korona? Ljudski i profesionalno?

BRANO: Najviše me je zaprepastilo to što su pametni ljudi iz struke govorili o ovome i najavljivali ovakav scenario već neko vrijeme, a da ni svjetska niti lokalna politika na to nije obratila pažnju. Čak su, umjesto da povećaju fondove za istraživanja, rezali finansije za nauku u korist populističkog politikantstva. Tako je to kada svijet i države vode mozgovi poput Trampa, Borisa Džonsona, ili ovih naših lokalnih poglavica koje jedan dan umiru od smijeha „najsmješnijem virusu“, a već sljedeći dan broje mrtve i prebacuju krivicu na nedisciplinirane građane.

VEDRAN: Što se tiče naše profesije – posljedice će se osjećati veoma dugo i mnogo će ljudi iz muzičke industrije biti u gadnoj poziciji dugo vremena. Pri tome ne mislim samo na muzičare – tu je ogroman broj ljudi koji rade na festivalima, u klubovima, produkcijskim kompanijama, buking-agencijama, tiket-servisima, a koji inače omogućavaju da kompletna scena funkcioniše onako kako su svi navikli. Biće potrebno dosta vremena da se stanje normalizira i da se ljudi ponovo ugodno osjećaju u nekom klupskom prostoru sa stotinama drugih oko sebe ili u gužvi na nekom festivalu. Jedino je pitanje da li će taj trenutak dočekati svi oni klubovi i festivali koji su do izbijanja pandemije radili.

* Članovi benda Dubioza Kolektiv žive u nekoliko različitih država i gradova – ima li razlike u načinu reagovanja vlada i političkih elita tamo, lokalno i globalno, gledajući iz vaše perspektive?

BRANO: Vlade se očigledno nisu pripremale za ovaj ili sličan scenario. Išli su po principu „ma, neće to nas pogoditi“. Sada kada je čitav svijet u istoj situaciji i kada se nema gdje pobjeći reaguju tako što pokušavaju da iskopiraju jedni druge u potrazi za rješenjem. Uglavnom se radi o prilično bijednim pokušajima samopromocije. Jedini ljudi koji se u ovoj situaciji bore i kojima treba odati počast su medicinski radnici i svi oni koji na terenu rade i pomažu da se virus pobijedi. Političari su kasno shvatili da treba da se malo povuku i daju struci prostora, ali će sigurno čim ovo završi prvi poletiti da nam objasne kako su upravo oni ti koji su spasili svoje narode od virusne pošasti. Realno je mala razlika između virusa i većine političara.

VEDRAN: Imam osjećaj da su se samo političke elite obradovale pandemiji. Konačno imaju savršen univerzalni alibi za očajnu situaciju koju su sami kreirali i narednih nekoliko godina će izgovor za sve biti pandemija i njene posljedice. Oni su praktično sebe amnestirali od odgovornosti jer se radi o „višoj sili“. Sad im još samo preostaje da nekako u javnosti zadrže privid da nešto rade i da eskiviraju odgovornost za žrtve pandemije, a za koje su su odgovorni, jer su devastirali zdravstvo koje je i u normalnim okolnostima na koljenima, a sada pod stresom pokazuje sve svoje slabosti.

* Osećate li se pomalo razočarano što ne možete na turneju i u ‘živi’ kontakt sa svojim obožavaocima?

BRANO: Sviranje uživo je ono zbog čega se mi bavimo muzikom. Pisanje pjesama i snimanje je lijep dio procesa, ali izvođenje vlastitih pjesama ljudima širom svijeta i dobijanje povratne reakcije od njih je nešto što se ne može usporediti ni sa čime. To je vrhunski adrenalin. Sada imamo „Dubioza Kolektiv Karantin Show“ i na taj način pokušavamo da nadomjestimo manjak one pozitivne energije koja se proizvodi uslijed direktnog kontakta sa ljudima uz veliki broj decibela koji to sve prati. Zato želim pozvati ljude da, kada gledaju i slušaju naš web koncert, pojačaju zvučnike do kraja, skaču po kući, pjevaju i ponašaju se onako kako bi to činili na koncertu. Izborićemo se i sa ovim virusom i biće opet „u salama lom“, što bi rekao naš kolega Bajaga.

* Svakog ponedeljka, bez obzira na propisane mere, u prilici smo da vas dakle slušamo uživo – kako ide sa realizacijom nastupa ove vrste ‘iza scene’? Šta su glavni problemi, a šta se ispostavilo kao neočekivano lako?

BRANO: Mi imamo sreću da smo ovaj sistem za snimanje i rad preko interneta razvili prije nekoliko godina jer smo morali. To je bio jedini način da možemo da funkcionišemo kao bend, s obzirom da članovi žive u tri različite države i u šest različitih gradova. Upravo ovako smo napisali i snimili par zadnjih albuma. Sa druge strane, imamo iskustvo iz perioda rata, kada smo se na razne načine dovijali kako da uopšte sviramo. Čim smo shvatili da će ova situacija trajati duže, odmah smo počeli da radimo na „Dubioza Kolektiv Karantin Show“ ideji. Negdje u pozadini, ovo ima veze sa psihom. U ratnim danima mi je najsigurnije skrovište za očuvanje mentalnog zdravlja bila muzika. Čini mi se da i u ovim karantenskim danima aktiviram slične mehanizme u glavi.

VEDRAN: Ono što nismo očekivali je da ljudi tako entuzijastično prihvate ideju đuskanja ispred računara uz koncert koji gledaju na ekranima. Vjerovatno je jedan od razloga za to činjenica da su svi mediji preplavljeni vijestima o pandemiji, pa je ljudima potrebno da malo „promijene ploču“ i skrenu pažnju od apokaliptičnih naslova i vijesti.

* Da li je vaš aktuelni album „#fakenews“ poprimio neku novu dimenziju ovih dana, na koju niste ni pomišljali? I šta je sa fenomenom „lažnih vesti“ uopšte – jesu li za trenutak zastale pred teškim događajima ili se baš ovakve situacije pokazuju kao bogomdana teritorija za njihovo sve bešnje širenje?

VEDRAN: Lažne vijesti su u punom zamahu i velikim dijelom su odgovorne za iščašen način na koji ljudi percipiraju kompletnu današnju situaciju. Ljudi vjeruju u svašta – od priča koje minimiziraju ili potpuno poriču realnu opasnost do teorija zavjera ili vijesti o navodnim čudotvornim lijekovima. Jasno je da na lažne vijesti najlakše nasjeda starija generacija koja je navikla da ako nešto „izađe u novinama“ to mora da je istina. To je refleks naučen u nekim prošlim vremenima, kada je novinarska profesija imala kakav-takav integritet, a uz to i bila pod kontrolom države u koju su ljudi generalno imali povjerenja. Mlađima je savršeno jasno da im Nigerijski princ nije ostavio milione i o tome ih obavijestio e-mailom, ali očigledno je da ipak postoji dovoljno ljudi koji su spremni nasjesti i na najsuludiju priču. U momentu pojedinac pretrpi štetu jer je poslao broj kreditne kartice u Nigeriju – to je jedna stvar, ali kada pola populacije vjeruje u „alternativne činjenice“ i zbog toga ne poštuje preporučene mjere prevencije – tada imamo ozbiljan problem.

* Kako će izgledati „dan posle“ pandemije svetskih razmera poput ove? Da li će u svima nama doći do neke suštinske promene ili će ljudi smesta zaboraviti da se sve kroz šta sada prolazimo ikada dogodilo?

BRANO: Ljudska rasa je poznata po tome da slabo vadi nauk iz istorije. Istorija nam uglavnom služi da nađemo inspiraciju da se bijemo i istrebljujemo. Tako da ni iz ovoga vjerovatno nećemo naučiti lekciju. Svijet će pokušati da se kotrlja onako kako je navikao, ali on poslije ovoga sigurno više neće biti isti. Zanimljivo je kako jedan tako sićušan organizam poput virusa u samo tri mjeseca uspije da sruši i u potpunosti razotkrije sav besmisao politika i ideja koje su bazirane na podjelama i razlikama između ljudi. Virus će biti taj koji će nas možda naučiti da su jedinstvo, empatija i solidarnost puno veće od naših minornih razlika koje su nam stotinama godina kontinuirano predstavljane kao nepremostive.

VEDRAN: Ovo je definitivno prilika za restart sistema i vraćanje na fabričke postavke. I u ovoj krizi je jasno k’o dan da su jedine razlike u društvu one klasne prirode. Pandemiju će na svojoj koži najviše osjetiti siromašniji dio populacije – za bogataše će se uvijek naći dovoljno testova na virus i oni će zasigurno imati najbolju moguću zdravstvenu njegu. Njima nije previše teško ostati kući u karantinu, „bindžati“ serije i postavljati selfije na Instagramu. Šta je u toj priči sa kasirkom u supermarketu koja ne smije izgubiti posao, sa medicinskom sestrom koja za mizernu platu rizikuje život, sa beskućnicima, sa ljudima u kolektivnim migrantskim centrima? Njihovi „selfiji“ nikoga ne interesuju. Ako se vrijednosni sistem ne promijeni iz temelja, onda smo – što se kaže – „džaba krečili“.

* Pišete li pesme u (samo)izolaciji, pogoduje li ovo vreme ikakvom nadahnuću?

BRANO: Trenutno smo zaokupljeni radom na „Karantin Show“-u. Inspiracije će sigurno biti. U teškim trenucima se pišu najbolje pjesme.