Mani Gotovac – žena koja se nije bojala

Rođena je u Splitu 12. novembra 1939. godine. Diplomirala je komparativnu književnost, italijanski i engleski na jezik na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Bila je prva upravnica u istoriji hrvatskog teatra, u splitskom HNK od 1998. do 2002. i HNK Rijeka od 2003. do 2007. godine. Bila je upravnica i zagrebačkog pozorišta ITD od 1992. do 1998. i direktorka Splitskog ljeta, a 2004. je osnovala festival Riječke ljetne noći.

Kritike i eseje o pozorištu objavljivala je u Studentskom listu i Prologu, gde je bila i glavna urednica od 1987. do 1993. godine. Na Radio Zagrebu radila je kao novinarka i urednica dramskog programa bezmalo tri decenije.

Od 1988. do 1990. bila je dramaturg predstava u režiji Paola Mađelija, Euripidovih „Elektre“ i „Feničanki“ i „Opere za tri groša“ u režiji Roberta Čulija, kao i Pirandelove „Večeras improviziramo“ u režiji Anatolija Vasiljeva.

Objavila je dve knjige teatroloških eseja: „Tako prolazi Glorija“ (1984) i „Dubrovačke mišolovke“ (1986), autobiografske romane „Fališ mi. Prva knjiga: zima/proljeće“ (2010), „Fališ mi. Druga knjiga: jesen/ljeto“ (2011), „Fališ mi: u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi“ (2013), knjigu zapisa iz života i pozorišta „Ma koji život, ma koji teatar“ (2014) i romane „Snebivaš me“ (2015) i „Ćutim te“ (2017).

Oni koji su je poznavali kažu da je oduvek bila bespoštedna i oštra i da je bila uporna u tome da dobije ono što hoće. Ostaće upamćena i po kulturnom skandalu iz 2003. o kome se u Hrvatskoj dugo pričalo. Mani Gotovac je, naime, odlučila da kao upravnica riječkog HNK glavnu ulogu u mjuziklu „Karolina Riječka“ poveri estradnoj divi Severini Vučković.

– Kad netko ode, onda ga slave. I to je ono što je tužno. Mani je živela punim srcem, s puno strasti. Osim toga, bila je žena koja je pomicala stvari, koja se nije bojala. Imala je hrabrosti, a takve žene jednostavno nisu poželjne u današnjem društvu, rekla je Severina Slobodnoj Dalmaciji povodom smrti Mani Gotovac.

Zanimljivo je da poslednji roman Mani Gotovac nosi simboličan naslov „Rastanci“ . Hrvatski mediji prenose da je ovu knjigu pisala dve godine, a pisanje je završila prošlog leta uprkos lošem zdravstvenom stanju zbog čega nije prisustvovala promociji svoje knjige koji je posvetila svom Seneki, drugom mužu Željku Senečiću Seneki, filmskom scenografu, slikaru, piscu i redatelju koji je preminuo prošle godine.

– To je knjiga o mučenju dvoje ljudi, može li to biti ljubić? To je knjiga o jednom odnosu koji određuje ceo život. Mnogo je ljudi koji nisu u stanju da vole, koji ne prepoznaju boje ljubavi, koji su slepi za to. Mislim da su to najnesrećniji ljudi na svetu. To su prazni ljudi kojima se zapravo nikad ništa nije dogodilo. NJima se zapravo ništa i ne može dogoditi – kazala je u jednom intervjuu Mani Gotovac u kom je tvrdila i da „ne zna ko je Mani Gotovac“.

– Kad bih to znala, ne bi me uopšte zanimala. I danas sam, međutim, znatiželjna kad razmišljam o njenim postupcima, demonima, aferama; i danas mi je zanimljivo zašto ovako a ne onako; i danas mi je zanimljivo istraživati njene postupke. Kad bi mi sve bilo jasno, ne bih ni pisala – rekla je Mani Gotovac.

Oproštaj

U zagrebačkoj biblioteci „Bogdan Ogrizović“ na komemoraciji održanoj juče od Mani Gotovac oprostili su se: Zoran Ferić, Igor Mandić, Andrea Zlatar-Violić Velimir Visković i brojne kolege i prijatelji. Telegrame saučešća uputili su i hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović i ministarka kulture Nina Obiljen Obuljen Koržinek.