
Iako je „Marš na Drinu“ komponovan za vreme Prvog svetskog rata, svoju pravu slavu ova kompozicija je doživela 60-ih godina prošlog veka.
Kompoziciju “Na Drinu”, mnogo poznatiju pod imenom “Marš na Drinu” komponovao je Stanislav Binički u čast pobede srpske vojske nad austrougarskom na Ceru 1914. Smatra se da je ovaj najpoznatiji srpski marš Binički posvetio pukovniku Milivoju Stojanoviću Brki, komandantu čuvenog Gvozdenog puka, koji je poginuo u Bici na Ceru, kako piše istorijski zabavnik.
Pesma je ubrzo postala simbol hrabrosti celog srpskog naroda u Prvom svetskom ratu, a Binički ju je, kao kapelnik koji je vodio orkestar Kraljeve garde i vojni orkestar, često izvodio još za vreme Prvog svetskog rata.
Kompozitor je sa vojskom i narodom prošao Albansku golgotu i odmah po dolasku na Krf, uz pomoć saveznika, obnovio vojni orkestar i počeo da organizuje koncerte. “Marš na Drinu” bio je obavezan deo repertoara.
Iako postoje zapisi o tome da je kompozicija izvođena i između dva rata, “Marš na Drinu” je sve do sredine 20. veka bio praktično zaboravljen. A onda je Ivo Andrić sve promenio…
Kada je naš veliki književnik 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, na dodelu ovog najvišeg priznanja je u Švedsku sa sobom poneo i ploču sa kompozicijom “Marš na Drinu”.
Delo je izazvalo veliku pažnju tamošnje javnosti i zapravo su Šveđani bili ti koji su najzaslužniji za popularnost koju ova srpska kompozicija danas uživa. Jedan gitarista je 1963. godine prvi objavio snimak sa pesmom, usledila su druga interesovanja, a 1964. snimljen je i čuveni film Žike Mitrovića “Marš na Drinu”.
Tek 1964. godine kompozicija “Marš na Drinu” dobila je i tekst. Napisao ga je novinar i publicista Miloje Popović Kavaja koji je tda bio predsednik KUD “Ivo Lola Ribar”. Pesma je horski izvedena na 50. godišnjicu Cerske bitke.
Marš na drinu kao pop pesma:
Usledile su i brojne svetske obrade. Godine 1966. holandska grupa “The Spotnicks” snimila je svoju verziju kompozicije “Na Drinu”, iste godine marš je obradila i britanska grupa “The Shadows”, a 1968. isto je uradio i nemački muzičar Džejms Last.
Ali tu nije kraj. Lepa francuska pevačica i glumica, i velika zvezda svog vremena, Maria Laforet obradila je ovu pesmu i ispevala je na italijanskom jeziku. Reči je napisao Danijele Pače.
Džejms Last je našu pesmu obradio u dva navrata: prvo na albumu „Trumpet A Go Go“ krajem šezdesetih na ploči koja je izdata u Zapadnoj Nemačkoj (rođen je kao Hans i Nemac je po nacionalisti), a onda ponovo dvadeset godina kasnije sa holandskim flautistom Berdijenom Stenbergom.
Od domaćih muzičara, pesmu su obradila i grupa Smak 1982. kao i Branimir Džoni Štulić. Ipak, ističe se ironično intonirana verzija grupe Laibach, koji su ovu pesmu izvodili 90-ih po celoj, tad već bivšoj Jugoslaviji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.