Milena Dragićević Šešić povodom smrti Zorice Jevremović Munitić: Ostaće mi najveća tuga što njena značajna dela nikad nisu postavljena na scenu 1Milena Dragićević Šešić Foto: Medija centar Beograd

– Zoricu Jevremović ću pamtiti po velikom spisateljskom talentu, po velikoj energiji i radoznalosti, koja je nije napuštala do kraja života – kaže teoretičarka kulture Milena Dragićević Šešić za Danas.

Ona ističe da je Zorica kao retko ko bila spremna da podrži mlade nove talente.

– Kada pročita, recimo u novinama za nekoga ili recimo vidi neku predstavu ona bi se odmah potrudila da upozna tu ličnost, da je dovede kod sebe da je pomaže u tom razvoju a to je retka i velika osobina, biti uvek spreman na pomoć drugom a pri tom imati veliki kritički kapacitet kao i spremnost da detaljno analizira i sa velikom kritikom prati različite pojave u društvu. – smatra Milena.

Ono što će joj , kako kaže, ostati najtužnije je činjenica da Zoričini dramski tekstovi nažalost nisu izvođeni, sem onih prvih na početku njene karijere.

– Meni će ostati kao najveća tuga što njena izuzetno značajna dramska dela praktično nikad nisu postavljena na scenu. Neću razumeti ni te razloge jer su ta dela značajna, provokativna i duboka. Ima tu i feminističke poetike i pristupa, i jedna posvećenost kulturi sećanja na različite aspekte naše istorije, tako da je njeno delo daje široke mogućnosti, a eto nisu se našli ni reditelji, ni rediteljke koji bi ga oživeli – zaključuje Milena Dragićević Šešić.

Miroslav Karić:  „Duh i um koji ne miruju,  neko ko je sagovornike osvajao snagom intelekta i srčanošću“

Nagrađivani istoričar umetnosti Miroslav Karić prisetio kako je saradnja sa Zoricom Jevremović Munitić prerasla u prijateljstvo.

-Imao sam tu čast i ogromno zadovoljstvo da sarađujem sa Zoricom preko deset godina najpre na online magazinu Mediantrop a zatim i u organizaciji nagrade „Trepetalo iz Trogira“ godišnjeg priznanja koje je u sećanje na njenog Ranka dodeljivano istaknutim regionalnim filmskim stvaraocima, umetnicima, književnicima.Vremenom je naša saradnja prerasla u prijateljstvo, druženja i
beskrajne razgovore koje smo vodili na najrazličitije teme od pozorišta, umetnosti, politike, do društvenih fenomena, televizije i samog života. Sve je intenzivno pratila, živo komentarisala, bila je beskompromisnog stava u raspravama, neretko oštra ali isto tako i zaštitnički blagonaklona. Sećanje na Zoricu za mene će uvek biti sećanje na njenu svestrano radoznalu ličnost, duh i um koji ne miruju,  neko ko je sagovornike osvajao snagom intelekta i srčanošću.

Zorica Jevremović Munitić (Ražanj, 22. avgust 1948, Beograd, 5.10. 2023) dramska spisateljica, teoretičarka i autorka kritičkih studija o savremenom srpskom pozorištu, preminula je juče posle duže bolesti, saopštilo je Udruženje dramskih umetnika Srbije. Kremacija će se održati u utorak, 10. oktobra, na Novom groblju u Beogradu, u 13.15.

Zorica Jevremović bila je srpska i jugoslovenska pozorišna i video rediteljka, dramska spisateljica, intermedijalna teoretičarka, istoričarka kulture i feministkinja.

Direktorka beogradskog Centra za medije „Ranko Munitić“ i urednica regionalnog časopisa za medije i kulturu Mediantrop.

Između ostalog, značajan je i njen rad na osnivanju pozorišnih trupa za marginalne društvene grupe, kao i doprinos utemeljivanju stripske i televizijske teorije u SFRJ 1970-ih.

Njen muž je bio istaknuti jugoslovenski kulturni radnik Ranko Munitić.

U znak sećanja na njega na inicirala 2012. godine dodeljivanje regionalne nagrade Centra za medije “Ranko Munitić” “Trepetalo iz Trogira”.

Među dobitnicima tog prizanja su filmski reditelji Mladomir Puriša Đorđević, Dušan Makavejev, Lordan Zafranović i Karpo Aćimović Godina, filmski reditelj, animator i ilustrator Nedeljko Dragić, vizuelni umetnici Mileta Prodanović i Marija Dragojlović, multimedijalni umetnik i pisac Nenad Racković, kompozitori Ivana Stefanović i Zoran Erić, glumica Hana Selimović, te pesnik, esejista i izdavač Branko Kukić.

Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti 1975. godine.

Dramaturgijom se bavila u alternativnim i neformalnim grupama pozorišta i filma: KPGT (1980-1990), Art-film (1981-1983), Nova osećajnost (1984-1985), Preduzeće za pozorišne poslove (1992).

Početkom građanskog rata u Jugoslaviji 1990-ih bila je aktivistkinja dveju antiratnih grupacija: Civilnog pokreta otpora i Beogradskog kruga, u okviru kojih je izvela više kulturoloških projekata.

U projektima „Bosna – ljudski tragovi“ (1992) i „Autovideografija“ (1995), Zorica Jevremović u SKC-u „okuplja umetnike, teoretičare, kritičare, aktiviste, obične ljude sa svojim sećanjima na Bosnu i stvara jedinstven kulturološki projekat u kojem se Bosna iskazuje kao jedan od stožera južnoslovenskih identiteta, kao stub-oslonac prepušten uništenju“.

U drami „Balada o devojačkom odelu” objavljenoj 2006. piše o ljubavi Jelene i Teute, sredovečne i mlade žene, Srpkinje i Albanke, koje beže sa Kosova i završavaju u Beogradu.

O ovoj drami, kao i poziciji autorke u srpskoj kulturi Milena Dragićević Šešić piše: ”Razarajući tabue (a Kosovo je u suštini najveća srpska tabu tema – o njemu se ne sme misliti, racionalno razgovarati – Kosovo se mora samo emocionalno doživljavati) ona je upravo i rizikovala neigranje svojih drama na scenama nacionalnih pozorišta.”

Godine 2008. pravi izložbu „Kosovo iz mog stana“ od fotografija stvari koje je kupovala ili dobijala na dar na Kosovu i Metohiji (1981—1990).

Bila je članica je Saveza dramskih umetnika Srbije i Srpskog književnog društva.

„Ja jesam radila što niko nije, to je moja pozicija“, rekla je o sebi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari