Moja generacija je doživela zlatno doba filma

Ova programska celina ogleda se kroz mnoge „povratke“, posebno kroz Hollybook, koji je usmeren prema filmu, a povod za ovaj fokus na „pokretne slike“ je Pulski filmski festival, koji naredne godine obeležava 70 godina postojanja.

Sa(n)jam knjige u Istri je prva manifestacija u Hrvatskoj koja najavljuje jedan od najvažnijih datuma u istoriji ovdašnje kinematografije, pa će se na sajamskoj pozornici pojaviti kultni reditelji koji su osvajali nagrade u Puli, i čije su karijere snažno vezane za ovaj festival – Rajko Grlić, Srđan Karanović, Slobodan Šijan.

Pod geslom da „Knjige i film idu pod ruku“, svoje bogato pulsko sećanje, ali i druga važna poglavlja iz svoje višedecenijske karijere Karanović će predstaviti autorskom knjigom „Sam o sebi“, Šijan antologijom „Pisci u bioskopu: književna istorija naših filmskih doživljaja“, koju je priredio i uredio, a Grlić svojim „Neispričanim pričama“.

Centralni događaj očekuje se 3. decembra, u završnici ovog svojevrsnog sajma knjiga kada će se održati okrugli sto posvećen 70. godišnjici Pulskog festivala.

Najnagrađivaniji filmski autor čija su ostvarenja obeležila istoriju najstarijeg praznika „pokretnih slika“ na ovom prostoru svakako je Rajko Grlić, koji se u čuvenom rimskom amfiteatru prvi put predstavio 1978. filmom „Bravo, maestro“, i osvojio Veliku srebrnu arenu.

Kako kaže za Danas, te godine su za njega bile i najuzbudljivije.

– Kada si kao mladi režiser smio doći na terasu hotela „Rivijera“, gdje je sjedila „čitava kinematografija Jugoslavije“, i kada te netko primio za stol, znao si da si simbolično ušao u kinematografiju. Sa sedamnaest godina sam osvojio Malu Pulu, sa dvadeset i šest sam imao film u Areni. Pula je za mene bila veselje, i kada sam gubio i kada sam dobijao. Bila je susret svih koji nešto rade na filmu u ovim prostorima – kaže Grlić, čija su ostvarenja prikazivana i nagrađivana i na najvećim svetskim festivalima.

U raznim kategorijama, Zlatnu arenu u Puli osvajali su njegovi filmovi „Samo jednom se ljubi“ (1981), „U raljama života“ (1984), „Za sreću je potrebno troje“ (1985), „Karaula“ (2006), „Neka ostane među nama“ (2010).

„Ustav Republike Hrvatske“, na 64. festivalu 2017. dobio je četiri Zlatne arene – za najbolju mušku ulogu Nebojša Glogovac, za najbolji scenario Rajko Grlić i Ante Tomić, za najbolju sporednu mušku ulogu Dejan Aćimović, za najbolju kameru Branko Linta, a te godine je dobio i Nagradu Evropske kritike Fedeora za najbolji film.

– Od 1990. godine Pulski festival pokušava naći svoj smisao postojanja. I, kako stvari stoje, sve ga teže nalazi. Za pedeseti rođendan je propustio priliku, točnije rečeno, politika je u strahu propustila priliku da se nametne kao vodeći regionalni filmski festival. S druge strane, nije postao ni centar hrvatskog filma. Ljudi koji rade filmove zaobilaze ga i odlaze samo kada tamo, po zakonu, moraju prikazati svoje filmove – smatra legendarni reditelj, scenarista i producent.

Vreme kada je sa Karanovićem i Šijanom osvajao nagrade u pulskoj Areni, poput mnogih drugih sineasta i istoričara filma, i on smatra najuspešnijim.

– Za nas, sada već ljude u nepristojnim godinama, to je svakako bilo zlatno doba. Novim klincima to ništa ne znači. Oni moraju pronaći ono što će njima jednoga dana biti „zlatno doba“. Pulski festival to za sada, nažalost, nije. On se bavi svime, osim sakupljanjem ljudi od filma i promoviranjem hrvatskog filma i regionalnih koprodukcija – ističe Rajko Grlić.

Pored veterana u „nepristojnim godinama“, koji su ovdašnjoj filmskoj umetnosti utisnuli svoj snažan autorski pečat – Karanovića, koji je tri puta osvajao Zlatnu arenu – za „Miris poljskog cveća“ (1978), „Petrijin venac“ (1980), i „Nešto između“ (1983), i Šijana, koji se u istoriju ove nagrade upisao filmovima „Ko to tamo peva“ (Velika bronzana arena 1980) i „Maratonci trče počasni krug“ (Zlatna arena 1982, Jelisaveti Seki Sablić za najbolju glavnu žensku ulogu), učesnice okruglog stola na 28. Sa(n)jam knjige su i rediteljka, scenaristkinja i producentkinja Dana Budisavljević, i nekadašnja dugogodišnja direktorka Pulskog festivala, istoričarka umetnosti Gorka Ostojić Cvajner.

Dana Budisavljević trijumfovala je u Puli 2019. i oborila sve rekorde, kada je njen „Dnevnik Diane Budisavljević“ nagrađen sa čak pet Zlatnih arena – za najbolji film, režiju, scenario, montažu i muziku, a osvojila je i nagradu publike Zlatna vrata Pule.