Ne možemo se više braniti šutnjom

Elemental se već gotovo 20 godina izlazi iz zadatih muzičkih okvira, kombinujući ritmove hip-hopa, regea, sola, fanka, roka… Slično je i sa njihovim tekstovima zbog kojih su jedna od retkih društveno-angažovanih grupa na prostoru bivših jugoslovenskih republika. O muzici i svemu što ona nosi za Danas govore frontmeni i vokali benda Mirela Priselac Remi i Luka Tralić Shot.

* Sledeće godine obeležićete dve decenije postojanja benda. Šta se sve promenilo otada? Sa kakvim idejama ste tada bavili muzikom a kakva je situacija sada – šta vas danas pokreće?

SHOT: Pa jasno da smo bili drugačiji prije 20 godina kada smo počinjali. To je još bilo neko postpubertetsko razdoblje. Muzika je dijelom bila i naš neki kanal za ispucavanje svog tog viška energije koji ta dob nosi. Kroz godine to stvaranje je postalo neki ozbiljan hobi, pa se u nekom trenutku dogodio uspjeh i iz hobija se muzika preselila u životnu svakodnevicu. Neki posao pored posla koji je svakako važniji od posla! Ovih zadnjih godina smo se smirili i pronašli sasvim drugačije motive za stvaranje. Danas je stvaranje dio osobne introspekcije. Radiš nove pjesme da srušiš neke svoje barijere i gurneš sebe do ruba. Mogu li napisati još direktniju pjesmu? Mogu li napisati još metaforičkiju pjesmu? Takve stvari.

* Od početaka ste bili bend koji je svestan društva u kome živi. Koliko vam je važno da kroz muziku iznosite svoje stavove?

SHOT: Kad jednom muzika postane dio tebe, onda mislim da je sasvim normalno da jednako tako muzika iznosi tvoje osobne stavove. Samo je stvar da li to zakopaš u kontekst ili pustiš da bude jasno. Naš background je hip-hop, iako danas smatramo da smo potpuno izašli iz njegovih okvira, a dio osnovnih postavki tog žanra je da govoriš otvoreno o svemu što te okružuje. A što nas okružuje? Korupcija, bijeda, čudni mentaliteti… pa, naravno da si dozvoljavamo da i o tome pišemo pjesme! Zašto se uzima normalnim da pisac beletristike ili pjesnik mogu pisati o društvu i kritički se izraziti o njemu, a muzičari kada o tome progovore onda se u njih upire prstom. Zar je muzika segment umjetnosti u kojemu se to, danas u 21. stoljeću, smatra izuzetkom. I zašto ako pišemo i takve pjesme svi nužno skreću pažnju samo na taj segment našeg stvaralaštva? Jednako su nam bitne i „one druge“ osobnije teme pjesama!

* Ako se bavite savremenošću, morate li nužno da se bavite i politikom?

SHOT: Pa valjda ne moramo – ako se bavimo recimo suvremenom fizikom ili suvremenom matematikom! Onda možemo ostati u okvirima te grane znanosti, biti najsuvremeniji u tom segmentu i ne taknuti se društva i politike. Što to znači suvremeno? Znači li ako kažemo da je bend „suvremen“, da onda mora govoriti o politici i svirati samo kompjutere? Mi smo sve pomalo. Kako nam od pjesme do pjesme dođe. Mislim da nam je zvuk vrlo retro, s obzirom na instrumente koje koristimo. A tekstovi pjesama su svašta – od suvremenog do antisuvremenog valjda. A ima i politike u svemu! Valjda! Ako je politika kada govoriš o ljudima.

* Kao jasno društveno angažovani bend, da li biste stali iza neke političke opcije? Šta mislite uopšte o javnom istupanju umetnika? Da li je to na Balkanu nužno?

SHOT: Kao bend smo se međusobno dogovorili da ne postoji cijena za koju bi stali uz političku opciju, pa i onu koja nam je svima privatno najbliža. Ali, bend je bend, a čovjek unutar svakog benda, kao nekog malog kolektiva, naravno da ima pravo na samoodređenje. Pa ako to znači da privatno ja želim podržati neku političku opciju, ja to mogu. Mogu sve dok jasno dam do znanja da je to moj stav, a ne stav benda. A kada pitate da li je to nužno – pa hvala bogu više nije! U nekim prošlim vremenima mogao si prosperirati samo ako bi se upisao u partiju. Ako nisi bio dio toga, vrata bi ti bila zatvorena. Na sreću danas je ipak malo bolje. Makar je partija još uvijek tu, gotovo je opipljiva u svakoj državi bivše velike države, to danas više nije uvjet. Možda smo malo zakoračili u 21. stoljeće po tom pitanju!

* Može li bilo koja vrsta muzike nešto da promeni u glavama ljudi koji je slušaju? Da li je dovoljno samo pevati o stvarima koje nas muče da bi neko svesniji toga?

SHOT: Ne možeš ti ništa promijeniti. LJudi ne stvaraju svoje poglede na svijet samo slušajući jedan bend ili jednog čovjeka. Al mi kao bend vjerujemo da mijenjamo ljude i društvo u kojem ti ljudi obitavaju. Mi smo neki mali kamenčić ovoga društva koji sam ne vrijedi ništa ali u sklopu gomile drugih čini neku razliku. U ovih dvadeset godina koliko radimo mi kao bend nismo apsolutno ništa konkretno promijenili, ali gledamo kako se društvo mijenja i vjerujemo da smo dio te promjene.

*Remi, Vi ste se jednom prilikom oglasili na društvenim mrežama protiv Vjekoslave Huljić zbog štetnosti njenih tekstova prema položaju žene u Hrvatskoj… Rekli ste da žena koja piše pop pesme ima ogromnu moć. U kom smislu? Kako pesme Severine ili Cece utiču na formiranje devojčica – devojaka?

REMI: Svaki umjetnik treba nositi dio odgovornosti za djela koja prezentira javnosti. Kroz svoja djela, on ili ona mnogo govori o sebi, ali i poručuje nešto ljudima koji ga slušaju. Pogotovo ako su društveno angažirana. Uopće neću ulaziti u analizu tuđih djela, svatko neka vodi brigu o poruci koju odašilje sam za sebe. Ono što mogu reći jest da se ja ne sramim svojih poruka, stojim iza njih 100 posto i misao koja stoji iza njih je afirmativna i pozitivna. Čak i kad govorim „u molu“, kroz intimističke pjesme, nastojim na kraju balade potcrtati pozitivom. Što se tiče djevojaka i žena koje slušaju Elemental, mislim da one u startu već imaju oštrije čulo za empatiju, društvene probleme i da promišljaju svojom glavom. I zato sam jako sretna što možemo zajedno rasti kroz muziku.

* Šta vi želite postići vašim tekstovima, prevashodno kod ženske publike?

REMI: Zapravo nemam neki skriveni motiv, mislim da je iz naših pjesama situacija poprilično jasna. Ima nekoliko tema za koje mi je bitno da osvješćujem slušatelje kroz muziku – na primjer pozicija žena, ravnopravnost spolova, građanske slobode i prava… No tu se ne oslanjam samo na reakciju ženske publike, to bi bilo poprilično jednodimenzionalno. Mislim da kao zajednica moramo „zasukati rukave“ i poraditi na nekim stvarima koje nas se svih tiču. Mislim, ako nećemo mi, tko će? Na nama je red. Ne možemo se više braniti šutnjom ili govoriti da su neki stariji skovali naše budućnosti. Naša generacija sve više dolazi do mjesta moći, od politike do društvenog života i sada je red na nama da budemo lučonoše promjene.

* Kakvu borbu vode danas žene na Balkanu?

REMI: Mislim da se još borimo s onom starom ‘je li žena samo za kuhinju ili ima i dulji lanac’. Prvenstveno moramo dati do znanja da smo ovdje, da smo sposobne, da već odavno preuzimamo mnoge uloge u našem društvu, i da za to moramo biti adekvatno i pravedno plaćene, s jednakim pravima i odgovornošću kao i muškarci. Nisam nikako za obrnuti šovinizam i ne smatram da je jedan spol bolji od drugog. Želim jednake uvjete i jednaku percepciju i za to sam se spremna boriti. Zapravo, za to se već i borim.

* Šta znači za njih to što Hrvatska ima predsednicu i što je imala premijerku?

REMI: To su sjajni momenti, ako govorimo o percepciji žene u hrvatskoj politici. No, i dalje smo samo pokazna imenica u Saboru i u medijima. Žene koje spominjete osobno mi ne leže zbog svojih političkih afiniteta, no mislim da je svejedno dobra stvar što se malim koracima mijenja percepcija žene na poziciji moći.

Ogromna misterija

* Vi ste u osnovi hip hop bend. Kako komentarišete to što balkanska mejnstrim muzika sve više koketira sa rep zvukom u poslednje vreme? Zašto je cajkama rep postao zanimljiv?

REMI: E, to ni meni nije jasno. Sociološki, rap je oduvijek imao imidž žanra u kojem se ističe materijalno bogatstvo na najočitiji mogući način – zlatni lanci oko vrata, zlatni zubi, dijamanti itd… Također, postoje mnogi žanrovi unutar rapa u kojima se žena prikazuje kao „ukras“, hiperseksualizirana je… Tu negdje vidim poveznicu s narodnjacima koji zapravo promoviraju sličnu filozofiju nasilja, pištolja, zlata oko vrata i šampanjca u potocima. Možda je tu ključ. Makar moram reći, meni je to ogromna misterija.