Otuđenje, okupiranost sobom i društvenim medijima, obuzetost spoljnim: Predstava „Ćelava pjevačica” na Joakimfestu 1Foto: Nenad Borisavljević

 

Višeminutnim, gromoglasnim aplauzom sinoć na 19. Joakimfstu kragujevačka publika je „pozdravila” urnebesnu izvedbu „Ćelave pjevačice” Centra za kulturu Tivat po tekstu Ežena Joneska koju je režirao Jagoš Marković.

Kao što je Danas već pisao Markovićeva adaptacija i režija Joneskovog kultnog komada „Ćelava pjevačica” prevedena je „po bokeški” (Neven Staničić).

,, … Kao što po pravilu; nema civilizacije koja svojim vrhuncima nije iznjedrila sopstvene apsurde kao ubjedljive potvrde trajanja; konformizam, kao postignuti nivo odnosa izvan kojeg je nemoguće njeno razumijevanje; konačno, pravila i odnose komunikacije zasnovane na upotrebi i razmjeni takozvanih ’apsolutnih istina‛ jezičkih fraza i dosjetki, na kojima se temelji ’red i pristojnost‛ njenog okruženja, tako smo recept i pravo za ’domaće‛ pozorišno istraživanje Joneskove ’anti drame‛ svjesno potražili i začinjeli osobenostima Boke, ubijeđeni da joj na taj način priređujemo i omaž koji je zaslužila.”, zapisuje Neven Staničić u programu predstave.

Novu verziju drame kojom je predesetih godina prošlog veka ustanovljen novi žanr, teatar apsurda, Jagoš Marković je režirao u produkciji Centra za kulturu Tivat, a za ovu predstavu je, kako se pokazalo, dobio i poslednju nagradu u karijeri Plaketu „Ivana Tomičić” za poseban doprinos teatru i festivalu Purgatorije.

On je odlučio da njenu radnju iz Londona, preseli u Boku Kotorsku u stan jedne gospodske kotorske familije, te da britansku uštogljenost originalnih aktera ove drame pretvori u mediteransku lepršavost, ali i fjaku tako karakterističnu za žitelje našeg zaliva. Ključnu ulogu u tome imao je prevod Joneskove drame na bokeški dijalekt i njeno prilagođavanje lokalnim prilikama, smeli zahvat koji potpisuje Neven Staničić, navedeno je u programu „Ćelave pjevačice”.

Glumica Dubravka Drakić (Gospođa Laazari) u razgovoru za festivalski Bilten kaže da će po mnogo čemu, profesionalno i intimno pamtiti proces rada na ovoj poslednjoj predstavi Jagoša Markovića.

– Brižljivo je insistirao da baš mi koji igramo budemo njegov tim, nije dozvolio da uprkos preprekama podjela bude drugačija. I taj njegov zanos i povjerenje, potreba da ispričamo bolnu priču protkanu humorom, postala je zajednički cilj, kojem dan danas svakim igranjem jednako težimo. Da ne razočaramo Jagoša i njegovu testamentarnu režiju koja mnogo kazuje, isiče ona.

Predstava se igra već više od godinu dana i publika uvek, kao sinoć na Velikoj sceni Knjaževsko-srpskog teatra na nju sjajno reaguje.

– Reaguju na sve… reaguju na igru, povjerenje i potrebu da podijelimo sve ono što imamo kao zadatak igrajući našu voljenu „Ćelavu pjevačicu”. Olga, Bane, Momo, Bane Popović, Sandra i ja sa neskrivenom radošću, posvećenjem i potrebom i dalje se „samo” igramo, kaže Dubravka Drakić.

Komad je značajan i inovativan kao predstavnik drame apsurda u 20. vijeku, a danas aktuelniji nego ikad.

– Otuđenje, okupiranost sobom i društvenim medijima, obuzetost spoljnim, sve je to protkano i kroz našu predstavu, pa nam se čini da apsurd i živimo. Vjerujem da ćete prepoznati tu komunikaciju sa gledaocima koja daje posebnu dimenziju našoj predstavi, kaže ona u intervjuu za festivalski Bilten.

Postavka ovog komada transponovana je u prostor Boke.

– Jagoš je na neodoljivo kreativan način radio sa nama. To je njegov univerzum, njegova inspiracija i svijet u koji nas je uveo ne samo kroz jezički bravuroznu adaptaciju Nevena Staničića, već kroz odnose, koji su autentični i temeljno promišljani. Radeći u Tivtu, sa Jogošem koji je zaljubljen u Boku, inspiracije je bilo na pretek… sada djeluje takav proces kao iluzija, emotivno je Dubravka Drakić završila razgovor za publikaciju kragujevačkog međunarodnog pozorišnog festivala.

U pratećem programu festivala od 18 sati na Maloj sceni kragujevačkog Teatra održaće se promocija knjige „Nova srpska drama” koju je priredio i preveo Sašo Ognenovski (pisac, prevodilac i antologičar) a objavila izdavačka kuća „Perun Artis”. Moderator promocije bio je književnik Nenad Glišić.

U antologiji je u izboru Ognenovskog šest drama mladih srpskih pisaca, po mišljenju priređivača „intrigantnih i impresivnih”: „Kretanje” Dimitrija Kokanova, „Drama o kraju sveta” Olge Dimitrijević, „Kao i sve slobodne devojke” Tanje Šljivar, „Ovaj će biti drugačiji” Staše Bajac, „Ako se probudiš ili kao da je važno” Isidore Milosavljević i „Ovde je lepo, sečem drva, jedem pasulj” Filipa Grujića.

– Ova antologija pravi presek dramskih pisaca koji svet posmatraju kroz dugu vizuru, a to je distopijska, iako su sve teme i motivi čvrsto vezani za region u kojem sa velikim naporom opsatajemo već tri decenije, istako je na promociji antologije Ognenovski.

Večeras, od 20 sati završne večeri 19. Joakimfesta na Velikoj sceni KST-a biće odigrana predstava „Under Construction” autora Kolektiva „Počemučka” čiju režiju potpisuje Aljoša Lovrić Krapež i izvođenju slovenačkog Teatra „Glej” iz Ljubljane.

Više vesti iz ovog grada čitajte na psoebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari