Bugi Veseltoft dobro nam je već znan. No, ipak, ovaj glasoviti norveški jazz pijanista, kompozitor i producent, sa porodičnim muzičkim pedigreom, te sa tinejdžerskim punk rock korenima, hrabro se upustio u upoznavanje još mnoštva žanrova i njihovih delikatnih podvrsta, na svom sopstvenom putu kroz muziku.

Elektronska, techno i dance scena, sasvim avangardni umetnički poduhvati i najnovija otvorenost za world music u doslovnom značenju te reči, koju po zemaljskoj kugli istražuje najmanje deset godina u pripremama za projekat OK World – sve to rezultira neverovatnom misterioznom energijom oko njegove pojave. Mikser Hous i Multikultivator predstavljaju 6. novembra ovo njegovo aktuelno zajedničko transkontinentalno i internacionalno delo sa odabranim muzičarima čitave planete.

Dolazite u Beograd sa impresivnom reprezentacijom odabranih muzičara iz različitih delova sveta – možete li da se, za početak, prisetite na koji ste način upoznali svakoga od njih?

– Naravno da mogu. Hronološki gledano, najpre sam upoznao Šrija (multiinstrumentalista i producent). Obojica smo bili pozvani da osmislimo jedan indijsko-norveški projekat 2003. i on je tim povodom doleteo iz Londona na studijski sešn sa mnom i mojim prijateljem Mental Overdrive-om (elektronski umetnik Per Martinsen). Savršeno je proradilo. Započeli smo dakle taj projekat i pozvali takođe mumbajskog perkusionistu Viveka Radžagopalana da se pridruži. Ovaj projekat nazvan je „Ragatronic“ i u sebe je uključivao elektroniku, world music i jazz fuziju. Tokom 2009. posetio sam Mozambik da pravim muziku sa Nacionalnom igračkom trupom u Maputu. Tamo sam i sreo Amadea (udaraljke), koji je bio član muzičke grupe u ovoj trupi. I to je stvarno bio dobar bend. Kasnije je Amade imao priliku da živi par godina u Norveškoj, pa smo redovno nastupali zajedno. Iste godine, otputovao sam u Bejrut na svoj solo koncert i Kaled (udaraljke) je bio pozvan da mi se pridruži u „džemovanju“ na sceni. Bilo je neverovatno! U Madridu 2010. Hozemi (flamenko gitara) je došao na jedan od mojih koncerata i već smo narednog dana bili u studiju, pokušavajući da neku muziku stvorimo zajedno. Na kraju, osetio sam da bi bilo stvarno zadivljujuće da napravimo bend od svih ovih sjajnih muzičara i uz to i prijatelja.

U bendu ima mnoštvo udaraljki, ali njihovi izvođači dolaze iz zbilja različitih kultura. Kako se sve načini sviranja i sastav udaraljki u Libanu, Mozambiku i Indiji razlikuju među sobom, a kako su onda uspeli da se sliju u jedno, u OK World projektu?

– Stvarno se razlikuju. Posebno u zvučanju i ritmičkoj strukturi. U isto vreme, međutim, otkrivate mnoštvo jednakosti, a ja snažno verujem da je muzika univerzalni jezik. Tako da mi komuniciramo veoma dobro, sa tim našim različitim muzičkim formama. Izrastamo, uzimajući inspiraciju jedan od drugog i mislim da se svaki naš član istinski divi onim ostalima.

Imate čak dvojicu umetnika poreklom iz Indije ovde – šta ste otkrili o indijskoj muzici sarađujući sa njima? Jeste li već i sami odranije bili zainteresovani za muziku ove velike kulture?

– Lično sam zainteresovan za muziku iz čitavog sveta. Oduvek sam posećivao lokalne prodavnice ploča i kupovao muziku odasvud tokom svojih putovanja. Indijska muzika je, dabome, veoma čuvena i znao sam za nju. Upoznavanje sa tom izuzetnom mladom underground muzičkom scenom Mumbaja bilo je zapanjujuće. Obojica, i Šri i Vivek, su deo ambijenta koji ukršta elektronsku i indijsku muziku na jedan zabavan način.

Kako se zapadnjački instrument kakav je klavir uklopio u intenzivno dejstvo sa etnički vrlo predznačenim drugim instrumentima u sastavu?

– Pa, u tome je izazov – ipak je to moj instrument. Odlučio sam da ostavim po strani svoje elektronske stvari u ovom projektu. I radije da pokušam da učinim da moje sviranje klavira proradi u ovoj postavci. Mislim da funkcioniše.

Svet je, naizgled, prepun novih kros-kulturnih muzičkih projekata. Šta je to što je suštinski važno postići u jednoj takvoj avanturi, da li je uopšte moguće dosegnutu jedinstvenu duhovnu supstancu u takvoj saradnji, a ne samo stvoriti platformu za zajedničko muziciranje?

– Mislim da je sjajno što postoje kros-kulturni projekti, kao što mislim da je sjajno to što postoji mogućnost da se kulture stapaju. To se uvek dešavalo – uzimanje najboljeg od dva sveta, stvoriće nešto još bolje. I to je priča o ljudskoj vrsti. Ono što je od suštinske važnosti u svemu tome, jeste postići lični i muzički razvoj. Dosegnuti jedinstvenu duhovnu supstancu bio bi ultimativni san.

Verujem da svi ljudi dele istu kolektivnu inteligenciju. Svi smo mi isti. Ne verujem ljudima koji tvrde da smo različiti.

Postoji li nešto specijalno u vezi sa vašim beogradskim koncertom, budući da vi lično poznajete već naš grad i publiku?

– Stvarno se nadam da će se naš prijatelj Dušan Petrović odnekud pojaviti da nam se pridruži na sceni u nekoj pesmi.

Neverovatna avantura

Kako je sve vaša OK World muzika povezana sa gradovima iz kojih potičete, a kako sa gradovima u kojima nastupate?

– Razvoj OK World projekta podrazumevao je da najpre posetimo rodne gradove svakog našeg člana da bismo zaronili tako u svakog od nas, naš dom, kulturu, muziku, život, hranu, prijatelje, domaću muzičku scenu. I to je zaista bila neverovatna avantura za svakoga među nama. Tako da za svaki grad u koji dolazimo postoji san da pokušamo da se prikopčamo na lokalnu scenu takođe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari