Pavle Pejović: Živimo u kulturama zaborava, a pokušaji da se umetnički velikani vrate na zasluženi pijedestal nisu tako česti

Legat Vuškovića u Narodnom muzeju Crne Gore čini 300 stotine radova, među kojima su slike, karikature i skulpture, a na beogradskoj izložbi koja će trajati do 28. aprila, pred publikom će biti deo njegovog opusa (crteži, pasteli, karikature, akvareli), koji se nalazi u privatnim kolekcijama i koji do sada nije izlagan.

Kako je na otvaranju istakao Pejović, živimo u kulturama zaborava, a pokušaji, poput ovih koje čini Galerija Haos, da se umetnički velikani vrate na zasluženi pijedestal, nisu tako česti.

– Čini mi čast da u ovom znamenitom prostoru podsjetim na Miloša Vuškovića, znamenitog umjetnika i eruditu. Početkom 20. vijeka na Cetinju su se rodila tri velikana, koji će svojim stvaralaštvom obilježiti njegovu drugu i treću četvrtinu, a neki od njih će ostati i trajni međaši do današnjih dana. Riječ je o Petru Lubardi, Milu Milunoviću i Milošu Vuškoviću, sva trojica su akademici i laureati najvećih umjetničkih i društvenih priznanja bivše jugoslovenske države – rekao je Pejović.

Brojnu publiku, u kojoj su bili i Vida Ognjenović, Miodrag Tabački, Rajko Popivoda…, Pejović je podsetio kako je Vušković, zajedno sa ovim velikanima, krčio i trasirao nove umetničke koridore i u Crnoj Gori i u beogradskoj sredini.

– Poslije evidentnih uspjeha na internacionalnom planu, oni u Beogradu učestvuju na najznačajnijim likovnim dešavanjima. Milunović je jedan od osnivača Likovne akademije u Beogradu 1937. godine, Lubarda u to vrijeme slika svoje čuvene „Strvine“, a Vušković sa Pjerom Križanićem osniva list „Ošišani Jež“, i za svoje likovno stvaralaštvo 1933. postaje jedan od prvih laureata Politikine nagrade.

Posle Drugog svetskog rata, kako je naveo, sva trojica su se vratila u Crnu Goru, gde formiraju ULUCG i Umjetničku školu na Cetinju 1948, koja posle dve godine prelazi u Herceg Novi.

– Ta će škola iznijedriti značajne stvaraoce, poput Dada Đurića, Uroša Toškovića, Živka Nikolića i drugih. A Miloš Vušković će ostati upamćen i kao osnivač Umjetničke galerije Crne Gore i njen direktor, koji je svojim ogromnim autoritetom obezbijedio izuzetno vrijedne umjetničke eksponate od najznačajnijih autora diljem bivše Jugoslavije, među kojima su Ivan Meštrović, Paja Jovanović, Uroš Predić, Nadežda Petrović, Gabrijel Stupica, Kosta Milićević i mnogi drugi – rekao je Pejović.

Vušković je izabran u Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti (CANU) kao prvi član iz redova likovnih stvaralaca, a čitav svoj angažman posvetio je Cetinju, gde je i preminuo 1975. godine.

– Ovom izložbom Galerija Haos i Borka Božović, uz pomoć pijatelja, nastoje da ga vrate na zasluženi pijedastal. Iako je ovo redukovani segment Vuškovićevog stvaralaštva, ipak se daju naslutiti njegovi izuzetni dometi. Ovakvi stvaraoci ne smiju biti zaboravljeni – istakao je Pavle Pejović, jedan od najistaknutijih umetnika ovog prostora.

Prema rečima Borke Božović, istoričarke umetnosti i direktorke Galerije Haos, ova izložba je pre svega prilika da se nove generacije likovne publike upoznaju sa delom jednog od najvažnijih umetnika, koji je za njih danas, nažalost, nepoznat, a ostavio je dubok trag u kulturi bivše Jugoslavije, Crne Gore i Beograda.

Zavičajni prostor uzvišen do univerzalnosti

Iskonska vezanost za zavičajni prostor, kako je izjavio Pejović, ogleda se u najznačajnijim ostvarenjima trojice crnogorskih velikana, Lubarde, Milunovića i Vuškovića, noseći u sebi sva ona „gelius loci“ polazišta koja stoje uzdignuta na nivo univerzalnosti.

– Kako zamisliti Lubardu bez „Bitke na Vučjem dolu“, „Guslara“, bez slike „Noć nad Crnom Gorom“ i svih onih pejzaža nastalih u periodu od 1948 – 1955. godine. Ili Milunovića bez „Vrša“, „Plodova mora“, „Pijace u Budvi“ i mnogih slika nastalih u ateljeu na Slovenskoj plaži u Budvi. Miloš Vušković,  zajedno sa njima, trasirao je isti umjetnički put – rekao je Pavle Pejović.