Pisanje je beskrajno istraživanje sebe 1

Branka Bogavac je, poslije Danila Kiša, Dada Đurića i Predraga Matvejevića, jedini umjetnik i stvaralac iz Crne Gore koga je Francuske odlikovala Ordenom viteza umjetnosti i književnosti.

 Tokom više od četiri decenije Branka Bogavac je bila spona Crne Gore sa kulturnom scenom Pariza i Evrope. Objavila je knjige intervjua „Razgovori u Parizu“, „Razgovori sa Dadom“, „Slikarstvo kao neracionalna sreća“, „Crna Gora u Parizu“… Intervjuisala je mnoge od najvažnijih umjetnika 20. vijeka. Branka Bogavac je djetinjstvo i dio mladosti provela na Boru kod Berana, a od 1964. godine živi i radi u Parizu. Knjiga „Od beznađa do nade“ (Razgovori u Parizu) Branke Bogavac, predstavljena je bjelopoljskoj publici u utorak u Kući Rista Ratkovića.

– Ovo je moja deseta knjiga, različita od prethodnih, jer su ranije bile posvećene samo piscima ili slikarima. Ova knjiga je posvećena 31-om najrazličitijem umjetniku. Sadrži veliku dramatiku. Svi ljudi su prošli kroz beznađe, ali su upravo umjetnošću došli do visokih duhovnih položaja, rekla je Bogavac. Iz razgovora sa velikanima kakvi su Mario Vargas LJosa, Ernesto Sabato, Milan Kundera, Umberto Eko, Orhan Pamuk, Borhes i mnogi drugi shvatila je da svaki čovjek svoj problem treba da riješi sam.

– Ako čovjek nađe svoj put u životu on je najsrećniji, ali je teško naći put. Jedan od stotinu ljudi izgleda radi posao koji voli. Jednom je Dalaj Lama rekao da ne treba dramatizovati, treba se pomiriti sa nekim stvarima. Pitali su ga, između ostalog, kako to da je stalno nasmijan, a 30 ili 40 godina je van zemlje, a on kaže da, ako postoji problem on pokušava da ga riješi, ako ne može da ga riješi, onda nema problem, kaže Branka Bogavac.

Na njenoj promociji u Bijelom Polju govorili su prof. dr Draško Došljak, urednik časopisa Komuna Amer Ramusović i urednica knjige Mila Čordašević. Prof. dr Draško Došljak da tragovi ispod pera Branke Bogavac su sjajni putokazi i u knjizi sabranih intervjua, naslovljenoj „Od beznađa do nade“.

– Sama naslovna sintagma pokazuje da je beznađe početna tačka, a nada cilj. To potvrđuje i 31 intervju, koji su među koricama ove knjige. I ovim djelom, kao i knjigom „Razgovori u Parizu“, Branka je pokazala da je mag intervjua, te da se i iz ove knjige mogu naučiti najbolje lekcije iz novinarstva. Nauka i umjetnost su u našim rukama, naveo je Došljak. NJegovu konstataciju da se u ovoj knjizi nalaze nauka i umjetnost potvrđuje i sadržaj. Tu su Gao Singđijan, Đerd Konrad, Bela Ahmaduljina, Sergej Paradžanov, Irina Jemaljanova, Jevgenije Pasternak, Elena Kadare, Erneso Sabato, Januš Glovacki i drugi. Zbog ovih i onih drugih, ova knjiga je zbornik mudrih misli i izreka. Urednik časopisa Komuna Amer Ramusović je istakao da autoricu i njene sagovornike spaja zaljubljenost u subjektivno odslikavanje svijeta, najčešće neuhvatljivog i nedefinisanog, kao što je i sama ljubav.

– Spajala ih je i spaja i ona specifična, provokativna znatiželja, ona unutrašnja vatra koja kod egocentrika najčešće pretvara u nadobudnost, a kod Branke, bezrazložno, u snishodljivost osobene vrste, koja je meni, kao Brankinom dugogodišnjem prijatelju, uvijek bila nerazumljiva. Svaki Brankin razgovor je svjedočenje ljudi o nečemu izuzetnom, teškom i lijepom, što ih svakako čini izuzetno posebnim i zanimljivim, kazao je Ramusović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari