„Piši-briši“ table za Vukovar

Brzo je usledila reakcija Inicijative mladih za ljudska prava iz Hrvatske, koja kaže da ova odluka predstavlja kršenje hrvatskog ustava, gde stoji da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da se služe svojim jezikom i pismom.

Srbi u Vukovaru, međutim, svoj jezik i pismo nesmetano i koriste. Oni govore isto kao Hrvati, dakle imaju zajednički jezik, a latinica je, uz ćirilicu, srpsko pismo takođe. U ovom delu nema kršenja prava manjina, i ne radi se o „dvojezičnim“ tablama, nego o dvoazbučnim. Lingvistkinja Snježana Kordić podseća i na Evropsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima, koju je potpisala i Hrvatska, a u kojoj je jasno definisano šta su to manjinski i regionalni jezici – oni koji se razlikuju od službenog jezika dotične države, kao što je kod nas mađarski, dok dijalekti, zbog svoje slabe udaljenosti od standardnog jezika, ne mogu imati status manjinskog jezika. Očito je i da su hrvatski i srpski, koji imaju zajedničku dijalekatsku bazu, štokavicu, mnogo bliži nego što su to kajkavski i čakavski prema zvaničnom hrvatskom. Pod plaštom zaštite prava manjinskog naroda na jezik i pismo regularno se razdvajaju deca u školama – po nacionalnoj pripadnosti. Kako ističe Kordićka, toga ima i u Vojvodini i Sandžaku, Bosni, a i u Crnoj Gori počinju sa segregacijom dece. „To je sada već pošast u čitavoj regiji“, kaže ona.

Koliko je samim Vukovarcima zaista stalo do tih tabli, bilo da su Hrvati, Srbi ili pola-pola? Vukovarka Adrijana Stilin kaže da ih „boli uvo“, nego ljudi nemaju para, nemaju posla „pa im dosta bacit kost da se pokolju“. „Ja bih skinula i ove latinične i stavila bih 'piši-briši' table, pa nek dopisuje kome šta drago i šta mu na um padne“, kaže Adrijana.