Preminula prvakinja drame Ivka Dabetić, srna s velikim očima prepunima emocija

Rođena je 1936. godine u Varaždinu, ali, svoj glumački put započinje u Zagrebu, u tadašnjem Pionirskom kazalištu, današnjem ZKM-u, gde je nastupala od svoje dvanaeste godine. Nakon mature, upisuje studije glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti na kojoj diplomira 1959. godine.

Kako piše Nova.rs glumom je počela da se bavi mlada, a na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu nastupa već tokom studija, sarađujući s rediteljem Bojanom Stupicom.

Glumila je i u TV seriji „Nepokoreni grad“ koja u 14 epizoda opisuje događaje koji su se dešavali u Zagrebu za vreme Drugog svetskog rata.

„Tokom gotovo pedeset godina bavljenja pozorištem Ivka Dabetić je zadužila ne samo svoje matično pozorište u Zagrebu, nego i celokupnu hrvatsku kulturu“, kaže se u saopštenju HNK.

– Uvijek spremna na težak rad, profesionalnog odnosa prema svakom redatelju i kolegi glumcu u kazalištu, Ivka Dabetić je bila svojevrsna učiteljica mladih generacija kazalištaraca koje su tek započinjale rad u HNK-u u Zagrebu.Vjerna svojoj matičnoj kazališnoj kući u potpunosti se posvetila predstavama HNK u Zagrebu, bez obzira radilo se o velikoj sceni, ili brojnim manjim scenama širom Zagreba, na kojima su se izvodile komornije predstave. Njezin glumački repertoar je prava kula babilonska autora i djela od klasične grčke tragedije do suvremenih stranih i domaćih autora pokazujući njezin talent u svoj svojoj širini, jer je neprestano varirala uloge, od tragičkih do komičnih i dramskih, od velikih ansambl predstava, do onih malih, intimističkih. Tijekom gotovo pedeset godina bavljenja kazalištem Ivka Dabetić je zadužila ne samo svoje matično kazalište u Zagrebu, nego i cjelokupnu hrvatsku kulturu. Hrvatsko narodno kazalište se oprašta od svoje Ivke Dabetić s tugom u srcu – ukazali su iz HNK a prenosi Jutarnji list.

Od glumice, koja je bila unuka legendarnog komičara Augusta Cilića, na društvenim se mrežama oprostila i Snježana Banović, dodaju oni.

– Glumiti je počela još kao djevojčica, uz svog djeda, legendarnog komičara Augusta Cilića, u predstavi Logaritmi i ljubav G. Senečića s kojom je Cilić slavio svoj veliki jubilej – 40. obljetnicu umjetničkog rada. Proputovali su s njom cijelu Jugoslaviju i u pet godina igranja izveli su je u tvornicama, bolnicama, rudnicima i radničkim domovima čak 167 puta, a vidjelo ih je više od 700 tisuća gledatelja svih generacija. Predstava je publici bila zanimljiva, velikim dijelom i stoga što su se u njoj, u ulozi sedmoškolke Marte izmjenjivale Cilićeve unuke: buduća dugogodišnja članica dramskog ansambla HNK – Aleksandra Saša Dabetić i njezina sestra Ivka Dabetić, buduća prvakinja Drame. Upoznala sam je 1985., iste godine kad je igrala Euridiku u Sofoklovoj Antigoni (na slici), u Kunčevićevoj režiji s Enom Begović u naslovnoj ulozi – napisala je Banović.

Ona se prisetila da je sa Ivkom Dabetić sarađivala na više predstava gde je ona radila kao asistent režije, i da su se puno družile iza scene.

– Bila je nevjerojatno lijepa, kao srna, s tim svojim velikim očima prepunima emocija, bila je divna, samozatajna, duhovita, fina, vrijedna…i – preskromna. Bila je prepuna ljubavi i nježnosti za svoju prerano otišlu sestru Sašu, za supruga Borisa Dogana, velikog hrvatskog slikara, sina jedinca Andreja i njegovu suprugu Olgu, za obožavanoga unuka Borisa. Režirala sam joj samo jednom: u predstavi Good (Dobri, HNK, 2000.) igrala je Majku, a njezina potresna scena umiranja još mi je pred očima i nekako mi se čini da je baš tako i otišla nekidan, dugo i tiho kročeći kroz kontralicht, kao da lebdi… Počivaj u miru, draga Ivka, divo! – napisala je Banović.

Rediteljka je podsetila na uloge ove prvakinje.

– Cijeli svoj dugi i plodni glumački vijek, Ivka Dabetić je bila angažirana u zagrebačkom HNK gdje je ostvarila uloge bogatih psiholoških raspona: mlade djevojke: Marianne u Molièreovu Tartuffeu, Floru u Baby Doll T. Williamsa; poetične likove: Mariju (Vesna Parun, Marija i mornar), Lojzku (I. Cankar, Sluge) i Nataliju Ivanovu (A. P. Čehov, Tri sestre) te slojevite zrele žene: Nastasju Filipovnu (F. M. Dostojevski, Idiot), Kresidu (W. Shakespeare, Troilo i Kresida), Melitu (M. Krleža, Leda), Isabelu (Shakespeare, Mjera za mjeru), Medeju (Euripid, Medeja) i Majku (F. G. Lorca, Krvava svadba). Uspješno je interpretirala i likove žena pritajene osjećajnosti, npr. Adu Zvrnićevu (M. Božić, Kurlani) ili Mandu u Budakovu Ognjištu. Kao Jelica u Šenoinoj Ljubici i Petrunjela u Držićevu Dundu Maroju pokazala je i izniman smisao za karakternu komiku i tragikomiku – izvrsna u kompleksnom liku Kate Kapuralice V. Stullija. Iznimno je bila uvjerljiva u tumačenju tragedije Ogrizovićeve Hasanaginice (godišnja Nagrada »Vladimir Nazor« 1977) – Hasanaga je bio Tonko Lonza – podsetila je Banović.