Priručnik za šefove država 1

„Kad sam ovih dana ponovo pročitao roman, nisam mogao da poverujem da sam ja to napisao“, tri puta je pred novinarima pre i posle promocije svog romana „Ispovest gospođice Kovalski“ rekao LJubomir Anđelković koji ga je pre pet godina sam preveo za srpsko izdanje sa engleskog na kome je pisan i u Gani svojevremeno izazvao ogromnu pažnju.

Inače, književno veče Kodjoa Vangorskog, što je Anđelkovićev književni pseudonim, na kome je promovisao ovu drugu knjigu svoje Afričke trilogije, u kafiću „Vinil“ počelo je pesmom „Milicija trenira strogoću“. Pesma je sedamdesetih bila hit a u subotu je poslužila piscu da dočara suprotnost i sudaranje između slobode i pravde. Sloboda prestaje kada se dođe do granice ugrožavanja tuđe slobode, tada nastupa pravda, smatra pisac, koji ističe da se ta tematika provlači kroz njegova dela.

Vangorski je objasnio prisutnima da su ljudi iz njegovog života, ujedno junaci njegovih spisa, delom u stvarnim a delom u prepletenim i fiktivnim situacijama. Ispričao je kako je počeo da se bavi pisanjem zahvaljujući ličnostima i situacijama iz života, koje su mu pružile inspiraciju.

Devedesete ni u Srbiji a ni u Africi nisu bile srećne, priseća se Anđelković. Kao diplomata u Gani bio je prinuđen da usled finansijskih poteškoča, sa porodicom pređe da živi u siromašno ribarsko naselje Hake.

– Žena i ja smo se sa dve devojčice od 12 i 14 godina, 1993. kada je kod nas počelo da se puca, našli u „obranom grožđu“. Sa porodicom sam se povukao u siromašno ribarsko naselje u Africi, u trošnu građevinu koja je imala rupe umesto prozora, bez parketa, bez plafona, a ljudi koji su tamo živeli bili su sirotinja iz predgađa, čistaci cipela, lopovi, žene koje su u lavorima prodavale ribu bogatijim naseljima. Kada smo došli, ubrzo se oko građevine okupila masa sveta, da vidi belce koji dolaze tu da žive. Dve devojčice, žena i ja, zavesa protiv komaraca, asura a napolju narod na ulici. „ Da li Vam treba pomoć“? Zapitala je devojčica, jake ličnosti, koja se usudila da izađe iz mase, i uđe u prostoriju. Rekao sam joj „Pomozi deci da slože knjige“. „Jao knjige, ima knjiga“! Počela je da uzvikuje drugoj deci. Četrdesetak devojčica i po koji dečak uleteli su u prostoriju, i počeli da pelistavaju hartiju. Kasnije je od naše sobe nastao čitalački klub, a mi smo postali deo zajednice – ispričao je pisac.

Inače, devojčica koja je probila led i došla da ponudi pomoć, jeste inspiracija za piščevu knjigu Anđelče Nensi, koja je, kako je pisac iz milošte naziva – hohštapler, malo čudovište, koje svima zagorčava život, ali je svi vole.

Anđelković se osvrnuo na težak život u siromaštvu ali i brojne avanture iz tog perioda. Istakao je da „u sirotinji postoji način oranizacije koji je neverovatno human“.

– Taj život mi je otvorio nove vidike koji su počeli da vrište u meni, i zato sam dobio potrebu da sve to dokumentujem – kaže Anđelković.

Ispovest gospođice Kovalski“ za pozadinu ima građanski rat, i ogroman broj žrtava. Kovalski, koja od pedantnoog računopolagača postaje ambasador SAD u izmišljenoj, a stvarnoj afričkoj zemlji Ebonilend je pravdoljubiva, kaže pisac, ali glupa jer ne shvata šta se oko nje dešava. U pogovoru knjige stoji – „Crna komedija, sa pola miliona mrtvih i obavezan priručnik za buduće šefove država“!

U pripremi za štampu je treća knjiga Afričke trilogije, „Bus za raj“ koja treba da ispriča sudbine glavnih likova iz predhodnih dela, a i da uvede novi lik u literaturu (Srboljub Krstunović), očekuje se za oko dva i po meseca. Ovaj roman su, kao i prethodne knjuige Vangorskog izdali Argus books & Magazines i Nova poetika iz Beograda.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari