Promocija antiratnog dnevnika Gorana Sarića 17. aprila u UK Stari grad

Nakon prošlogodišnje izložbe „Opkoljeno Sarajevo“ iz stalne postavke Istorijskog muzeja BiH, održane u istoj ovoj ustanovi, publika će dobiti još jednu priliku, da se kroz pisanu reč uvere koliko je, na ovim prostorima, ljudskost bila najveća žrtva ratova.

Inače, ovo je prvo srpsko izdanje Sarićeve knjige koju je izvorno objavila sarajevska izdavačka kuća „Gariwo“ 2014. godine

. Posle Konjica, Mostara i Sarajeva, prva promocija u Srbiji ovog antiratnog dnevnika pesnika i profesora iz Konjica koji živi u Holandiji, održaće se sutra, u sredu, 17. aprila od 19 časova u UK „Stari grad“ (bivši „Parobrod“).

Za to da i naši čitaoci imaju priliku da čitaju ovu izvanrednu knjigu koju su recenzirali Enver Kazaz i Amer Tikveša, pobrinula se izdavačka kuća iz Zemuna „MostArt“ Dragana Stojkovića.

O Sarićevoj  intimističkoj drami pojedinca, koji se u najtežim trenucima seća boljeg juče, koja predstavlja protest protiv rata i Miloševićeve ratnohuškačke politike, a po rečima samog autora „i ništa manje i politike zagovornika „Herceg-Bosne“ i muslimanske „fildžan države“ u srcu“, sutra će na promociji govoriti Svetlana Broz, direktorka nevladine organizacije „Gariwo“ iz Sarajeva, Gradimir Gojer, pozorišni reditelj, književnik i kritičar iz Sarajeva, Zlatko Paković, pozorišni reditelj, pisac i novinar iz Beograda, Dragan Stojković, izdavač, uz moderiranje Katarine Lazić,urednice u UK „Stari grad“..

O potrebi da se napiše ovakva  knjiga,  tokom ratnih razaranja bivše Jugoslavije, kada se autor bavio humanitarnim poslovima i radom u biblioteci u rodnom Konjicu, publici će se obratiti autor lično, iz Holandije.

Goran Sarić, rođen je 1959. u Konjicu, u kome je živeo do 1994. godine. Profesor maternjeg jezika i književnosti , diplomirao na Filozofskom fakultetu, Odsek istorije jugoslovenskih književnosti i sh-hs jezika. Od 1999. zaposlen je u Univerzitetskoj biblioteci u Holandiji. Prevodi sa holandskog jezika.  Poezija mu je prevođena  na holandski i makedonski jezik. Dobitnik je nagrade Fondacije za izdavaštvo Federacije BiH, 2007. godine, za zbirku stihova „Tango aquarino“.

Enver Kazaz je o ovom dnevniku napisao da u njemu ima „jedno mjesto koje osvjetljava autorsku pozici­ju u vremenu ratnog užasa. Ono posvjedočuje nepripadanje bilo kojemu obliku kolektiviteta, pogotovu onog izimaginiranog u radionicama nacionalističkih, tj. šovinističkih ideologija. Bez te etike nije moguća ni poetika svjedočenja na kojoj se zasniva ovdašnja ratna književnost angažirana u odbrani gole ljudske supstance u ratnom užasu i suprotstavljena ideološkim moćnicima koji su ubilačkom snagom oružja dokazivali tačnost svojih mrzilačkih naracija.“

Amer Tikveša naglašava da „intimistička strana dnevnika govori o drami pojedinca i strahu za vlastitu glavu sa svih strana. Međutim, iako je sačuvao “glavu”, teško je reći da je sačuvao život, on se naprosto raspao. Domovina je nestala, porodica se rasula, prijatelji razišli ili promijenili do neprepoznatljivosti, grad se pretvorio u ruševinu, sistem vrijednosti okrenuo naopačke a na stratištu vlastitog kosmosa jedino na šta se mogao osloniti bilo je sjećanje na bolje jučer i slaba nada u bolje sutra koje s onim jučer ne može imati nikakve veze.“

Pesnik suštinskih tema

U suizdavaštvu sa Buybook (Sarajevo/Zagreb), izdavačka kuća MostArt nedavno je objavila i najnoviju Sarićevu knjigu „Tri hefte do neba“ – bolničke zapise u kojoj pisac opisuje svoju borbu sa opakom bolešću. Uvek sa velikim, suštinskim temama sa kojima se pojedinac, koji je daleko u svom stvaralaštvu od svakojakih „gomila“ i „ideologija“, istinski intelektualac hvala u koštac, Goran Sarić je oduvek pisao upravo tako, za onog pravog čitaoca. Za one koji vole poeziju, njegovi stihovi „O, pjesmo, peče me sumnja da bićemo samo u sopstvenim očima ono što jesmo“ iz njegovih prvih objavljenih zbirki, bili su dovoljan znak o kakvom se pesniku i piscu, pravom posvećeniku književnosti ovde radi. Zaista je bilo pitanje dana kada će i na našem tržištu postati dostupne njegove knjige. Sada, zahvaljujući MostArt-u, one to i jesu.