Rade Šerbedžija: Jovanka je voljela moje filmove, a Tito Batu Živojinovića

U razgovoru se glumac, između ostalog, osvrnuo na prijateljstvo sa Arsenom Dedićem, a bilo je tu i reči o njegovom iskustvu sa velikim državikom nekadašnje Jugoslavije. Šerbedžija je a tim povodom kazao je da je Tito voleo umetnost, naročito filmove.

– Sjećam se kad smo bili s Kiklopom u Novom Sadu i kad se nas nekoliko došlo upoznati s njim i Jovankom, sjećam se da joj je rekao: „Jovanka, evo ovog tvog.“ Kasnije sam otkrio da me voljela, a to sam doznao devedesetih, kad sam bio u posjetu dok je bila doslovno zarobljenica u Beogradu. Tad mi je govorila sve najgore o svim tim političarima, o Miloševiću i cijeloj toj garnituri. Pitao sam ju zna li da je prisluškuju, a ona kaže: „Zato vam to i govorim.“ Uglavnom, tada mi je rekla da je ona voljela moje filmove, a Tito Batu Živojinovića – kazao je Šerbedžija.

O svom prijateljstvu  sa Arsenom, Šerbedžija se prisetio kako ga je veliki pevač i kompozitor „vukao sa sobom“ i učio ga da peva, iako je kako kaže „bolje od njega pevao starogradske i narodne“.

Naučio ga je, kaže, kako da to izvede na mikrofonu i dobro interpretira. Upitan o početku prijateljstva s Arsenom, Šerbedžija se prisetio njihovog prvog susreta.

– Imao sam 16 godina i došao sam iz Vinkovaca posjetiti tetku u Gospić na dva tjedna i navečer sam išao u kino. Uzmem kartu i primijetim Arsena u vojnoj odori. On me pita: „Što me gledaš k’o tele u šarena vrata?“ Pitao me odakle sam, što radim u Gospiću i pozvao na nastup u vojnom klubu gdje je pjevao. I tako sam ja svaku večer ta dva tjedna dolazio u klub gledati nastupe i počeli se družiti – ispričao je Šerbedžija.

On je kazao da ne zna šta je Arsen u njemu prepoznao ali da su se počeli družiti.

– Dvije godine kasnije upisao sam Akademiju, a on je u te dvije godine postao velika zvijezda. Nakon povratka iz Amerike, gdje me poslao Kosta Spajić s četvrtom godinom, sletio sam u Zagreb i odmah sam imao let za Dubrovnik gdje je Spajić radio Don Juana u kojem sam imao ulogu La Ramméea. I jurimo odmah na generalnu probu, na vratima me čeka inspicijent Mate Baković i pita: „Jesi ti mali Šerbedžija? Ulazi unutra, sad je tvoja scena.“ Kaže „sad“ i gurne me. Ja uletim unutra i kako su bili neki stupovi, od svjetla nisam vidio, udario glavom i pao u nesvijest – priseća se Šebedžija i dodaje – Prvo čega se sjećam je da me netko polio amperom vode, meni čvoruga iznad nosa, a kako je bila zatvorena proba, u drugom redu u publici vidim Arsena, obje noge prebacio preko stolica i kaže: „Oooo, dobrodošao u teatar, mladiću, dugo se nismo vidjeli.“

Tako se u Dubrovniku nastavilo njihovo druženje i rad na koncertima.

– On mi je oduvijek bio uzor i imao je jednu rečenicu koju sam i posvjedočio. Ponekad je znao biti neugodan jer je bio gadno istinoljubiv, ali govorio je: „Kad dođe stani-pani, onda treba pokazati svoje pravo lice.“ I zaista je to radio. Tome se divim najviše kod njega – kazao je Šerbedžija.

Prema glumčevim rečima, sudbonosno je bilo kada je 2016.  Arsena pozvao da mu bude gost u Lisinskom. Tada ga je Arsen pitao: „Naravno, što da pjevam?“ A Šerbedžija mu kaže: „Pjevaj što hoćeš.“ On pita: „A kol’ko da pjevam?“ i glumac mu odgovara: „Pjevaj koliko hoćeš.“

– I dođe on na probu sa svojom torbicom i kaže: „Ja ću pjevati 12 pjesama.“ Svi se nasmiju, a najbolje je bilo to da sam ja otpjevao samo deset pjesama tako da sam ja pjevao prvi, a on drugi dio koncerta. A osmislio sam i odličan kraj. On otpjeva zadnju pjesmu, pa onda zajedno izvodimo Ines. Nije želio da svira orkestar, nego samo on na klaviru i bilo je odlično. Bila je to možda naša najbolja izvedba – zapazio je Šerbedžija i dodao: „Uglavnom, nakon te pjesme ja sam zamislio da dođe kraj i nakon toga bi se na platnu iza nas pojavile neke zajedničke snimke iz naše mladosti. I bilo je tako. Publika već na nogama, a iza nas ide ta stara snimka nas dvojice iz jednog showa koji smo snimali još sedamdesetih. On i ja se vozimo Zagrebom u nekom Cadillacu. Predivno snimljeno. Savršen završetak… Ali vraga. Ja taman hoću dat’ znak, a on kaže: „Ne, nije još gotovo“, vadi tekstove i još izvodi tri pjesme. Zajeb’o mi cijeli kraj, ali bilo je legendarno jer na predzadnjoj pjesmi priča nešto o Mirogoju i kaže: „Na primjer, A.D. 2016.“ I baci papir“.

– Umro je nakon dva i pol mjeseca. Zamisli tu ludu intuiciju – kazao je Rade Šerbedžija u intervjuu koga možete pročitati u celosti na portalu Index.hr.