Rade Šerbedžija za Danas: Oko nas je sve tako crno, ja u ovakvom mračnom svijetu ne mogu mirno spavati

Legendarni jugoslovenski gumac koji je obeležio kinematografiju ovog prostora sarađujući s najvažnijim rediteljima, još od prvih uloga 1967. godine (u filmovima Branka Ivande, Eduarda Galića, Krsta Papića), da bi od 90-tih kada je zbog ratova otišao iz tadašnje domovine, ostvario značajnu evropsku i holivudsku karijeru, stigao je u petak na 37. Filmski festival Herceg Novi kao ovogodišnji laureat nagrade „Milan Žmukić“.

Ovo visoko priznanje za izuzetan doprinos regionalnoj i evropskoj filmskoj umetnosti, i ovom festivalu uručeno mu je prve večeri, Šerbedžija je na Kanli Kuli svečano proglasio hercegnovski festival otvorenim, a nakon premijerne projekcije romantične komedije „Pontonovo srce“ reditelja Senada Šahmanovića, u kojoj igra jednu od glavnih uloga, poklonio se publici zajedno sa ekipom filma.

Već u subotu, sa suprugom Lenkom Udovički Šerbedžija se zbog privatnih obaveza preko Dubrovnika vratio u Hrvatsku, na žalost brojnih predstavnika medija nije mogao da prisustvuje ni prepodnevnoj festivalskoj konferenciji za novinare na kojoj je autorska ekipa „Pontonovog srca“ predstavila film. Kratak razgovor za Danas uspeli smo da „ukrademo“ tokom defilea crvenim tepihom na hercegnovskim skalinama, pred samu ceremoniju na Kanli Kuli.

– Divan je ovaj kraj i festival, uvijek je imao jednu finu atmosferu, nepretencioznu, kao i ovaj grad, koji pamtim i po kući roditelja mog kolege Brika Krivokapića, pa smo ga u nekim godinama često posjećivali. Posebno me raduje što sam ponovo u Novom zbog nagrade, velika je čast držati u rukama priznanje koje su prije mene primili mnogi veliki umjetnici, a Milan Žmukić je bio sjajan čovjek i moj prijatelj, filmski producent, upravnik, osnivač mnogih festivala, jedan od direktora Ateljea 212, Festa.

Dobro sam ga poznavao, tako da sam zaista srećan šti sam ovdje. Dobre su nagrade, dobro je proslavljati dane kada je sve oko nas tako crno, pa makar malo da se smijemo i uživamo – rekao je za naš list legendarni glumac.

Na naše pitanje šta ga je privuklo filmu „Pontonovo srce“, koji kao romantična komedija žanrovski ne pripada liniji angažovanih političkih, društvenih i krimi drama i trilera u kojima igra poslednjih decenija u evropskim i holivudskim produkcijama, a i u regionanim filmovima ovdašnjih reditelja koje, inače, ne snima baš tako često jer je dosta angažovan u inostranstvu, Šerbedžija navodi da je bio inspirisan mladom ekipom filmskih entuzijasta koja je tu okupljena.

– Odlično sam sarađivao s rediteljem Senadom Šahmanovićem, sa mladom talentovanom crnogorskom glumicom Mašom Labudović, sa odličnim glumcem Markom Janketićem, sinom mog divnog kolege i prijatelja, velikog jugoslovenskog glumca Miše Janketića, a i sa ostalim kolegama koji igraju u ovoj romantičnoj komediji.

Sve je bilo super, zajedno smo dorađivali neke sitne stvari u scenariju Antonija Gabelića, inače odličnog pisca filmskih priča, i mislim da smo napravili zanimljiv film koji će publika s radošću gledati. I ja ću ga večeras prvi put gledati, i jako sam uzbuđen. Nadam se da će „Pontonovo srce“ inspirisati gledaoce na neke romantične i iskrene gestove u njihovom životu – istakao je Šerbedžija.

Ali, kako je rekao, on ne zna odgovor na naše pitanje da li nam nedostaju te duhovite i romantične filmske priče koje će nam skrenuti pažnju sa teških drama, koliko u ovom mračnom vremenu ima mesta za smeh i koliko je smeh danas važan…

– Ne znam šta bih o tome mogao reći iz nekog svog poimanja svijeta i ovog trenutka, prave odgovore na ta pitanja ima reditelj Senad Šahmanović. Ja samo znam da smo odlično radili, divno se družili, da sam bio okružen divnim umjetnicima i ljudima, i da se nadam da smo nešto dobro napravili. Djed koga igram je čovjek koji je bio uticajan u onoj nekadašnjoj državi Jugoslaviji, nostalgičan za prošlim vremenima, svjestan svega što se danas dešava, i zapravo je negdje vrlo interesantan, ali sada nemam vremena da govorim o tome.

Poslednji film čije je snimanje upravo završio je velika američka produkcija, odgovara na naše pitanje šta trenutno radi.

– Radio sam sa Džonom Vojtom, velikim glumcem koji se oprobao i kao producent, scenarist i reditelj, ocem Anđeline Džoli. Bilo je lijepo i uzbudljivo s njim sarađivati, sjajan je profesionalaac i divan čovjek – pričao je Šerbedžija u „kroki“ razgovoru za naš list.

Na Kanli Kuli, primajući nagradu „Milan Žmukić“ i proglašavajući otvorenim 37. Filmski festival Herceg Novi, legendarni glumac je rekao :

– Kažu da sam snimio preko dvije stotine filmova, a ja se nadam da su neki od njih zaslužili ovu nagradu. Radio sam sa toliko svjetskih reditelja, od Stenlija Kjubrika do ne znam kojih sve imena, radio sa našim božanstvenim rediteljima, od Žike Pavlovića, Makavejeva, Bore Draškovića, do divnih reditelja moje generacije, a neki su večeras ovdje, Lordan Zafranović, Goran Marković, Rajko Grlić…i znate šta, moram da priznam da je za mene film ipak rediteljska umjetnost, i da sam bio jedan od srećnih glumaca – rekao je Šerbedžija.

– Ali, nekako, dok sve ovako mi živimo, držimo festivale, okupljamo se, moram da kažem da ne mogu mirno spavati u svijetu u kojem se odvijaju strašni ratovi. Ovog časa, dok mi filmujemo, možda neko dijete u Gazi pogine. I mislim, kome uputiti našu poruku da ratovi prestanu – Bogu, Ujedinjenim nacijama, kome? Nikome! Zato, prije nego kažem da je festival otvoren, želim vam reći nekoliko stihova Branka Miljkovića iz pjesme „Pohvala svetu“:

„Ne napuštaj me svete, ne idi naivna lasto, ne povredite zemlju, ne dirajte vazduh, ne učinite nikakvo zlo vodi, pustite me da koračam prema sebi kao prema svome cilju. Pustite me da govorim vodi, da govorim zemlji i ptici koja živi od vazduha. Moj glas Moj glas ispružen ko živac. Ne napuštaj me svete, ne idi naivna lasto!“- govorio je Šerbedžija praćen oduševljenjem publike i burnim ovacijama.

Višeminutmim aplauzima i ovacijama nakon premijerne projekcije „Pontonovog srca“, koja je u petak označila i početak takmičarskog programa na Kanli Kuli, ispraćena je i ekipa ovog filma, u kojoj su se, pored reditelja Senada Šahmanovića, scenariste Antonija Gabelića i Radeta Šerbedžije, publici poklonili i Marko Janketić koji igra glavnog junaka, Marija Maša Labudović, Stevan Vuković, Omar Bajramspahić, Mišo Obradović, Pavle Popović, Jadranka Mamić, Aco Radulović.

Aplauzima su ispraćeni i direktori fotografije Andrija Raičević i Goran Tripunović, montažer Tomislav Pavlic, scenograf Ratka Odalović, kostimografkinja Vera Šoškić, Ivan Marović koji je komponovao muziku, kao i producent Miro Radošević.

Reč selektora

Na prvoj press konferenciji , u subotu 24, avgusta, reditelj Senad Šahmanović, scenarista Antonio Gabelić mi glumac Dejan Đonović predstavili su film „Pontonovo srce“, a selektori Vuk Perović i Vladimir Perović dve takmičarske selekcije – dugometražni igrani i dokumentarni film.

Prema rečima Vuka Perovića, bilo je važno prepoznati nova imena i nove stvaraoce u regionu, koji donose novi duh, novi pogled uopšte na film, poput Emilije Gašić i filma „78“ dana, a među tih sedam ostvarenja novih autora su i tri crnogroske produkcije, i četiri koprodukcije.

– Imamo tri mlada crnogorska reditelja koji su tu sa svojim drugim filmom, Senad Šahmanović, Ivan Marinović i Nemanja Bečanović, i imamo priliku da prepoznajemo njihov filmski jezik, tako da poslije tih debitantskih filmova oni sada imaju priliku da grade svoju karijeru, da o njima govorimo kao autorima, što negdje ukazuje da crnogorska kinematografija ide ka jednoj zrelijoj fazi – smatra Perović.

A kako je istakao poznati dokumentarista Vladimir Perović, selektor dokumentarnog filma, istakao je,  ne možete publici nametati svoj možda nekad uvrnuti ukus, ali treba ga podijeliti sa onima koji dolaze u bisokopske sale ili ove naše terase.