Foto: Biblioteka grada Beograd/Promo– Hvala članovima žirija. Od saznanja da su glasali za moj roman kao najbolji, počastvovanija sam činjenicom da je odluka bila jednoglasna. Hvala im za hrabrost da se ne plaše sloge u ovo vrijeme individualizma. Moja jedina dječija želja je bila mir. Hvala im što sam za trenutak pomislila da se ostvarila – kazala je Sanja Savić Milosavljević u svojoj besedi „Svjetionik“, prilikom uručenja Nagrade „Beogradski pobednik“ koju je osvojila za roman „Martin udio“.
Sanja Savić Milosavljević je danas u Biblioteci grada Beograda ovenčana ovom književnom nagradom, koju joj je uručila direktorka Biblioteke Jasmina Ninkov.
Žiri je, podsetimo, radio u sastavu: Vesna Trijić, Slađana Ilić, Nataša Anđelković, Petar Pijanović i predsednik Predrag Popović.
Uz direktorku biblioteke, prisutnima se obratio i Predrag Petrović, dok je odlomke iz nagrađenog romana „Martin udio“ čitala glumica Srna Đenadić.
Svoju besedu Sanja Savić Milosavljević počela je rečima – Kažu da je prvi pisac nastao tako što su jednog čovjeka svi zapostavili, a da to niko nije primijetio. I to − ne samo da su ga napustili na neko vrijeme ili namjerno. Oni su ga zaboravili kao što zaboravljamo na zbrinute i srećne.
Književnica je zatim, između ostalog, govorila o tome kako zamišljeni pisac izmišlja sopstveni jezik.
– Radio je to kao što se borio za opstanak, to mu je bilo sve. Te njegove riječi nisu bile kakva izmišljotina, dapače. One su bile oštri noževi kojima se probijao kroz tijesto guste i naporne svakodnevice. To mu je bio i teret i spas.
Dobitnica „Beogradskog pobednika“ svedočila je i o potrebi za tišinom u pisanju, kao i pažnji da se o nekoga a posebno o istinu u njemu ne ogreši.
– Tišina potrebna piscu je ona tišina kojom majka bdi nad novorođenčetom, brinući se da ga ne probudi. Pisac bdi nad svojom temom pazeći da se o koga ne ogriješi, ponajviše istinu, a čitalac nad knjigom. Čini se da Bog ni jednima ni drugima nije namijenio da mijenjaju svijet. Pa ipak, želim da vjerujem da pisanje može da doprinese da ga bolje razumijemo – rekla je ovogodišnja dobitnica Beogradskog pobednika.
Savić Milosavljević zahvalila se Biblioteci grada Beograda, domaćinu skupa i nagrade, ali i mirijevskom ogranku „Moma Dimić”, njenoj drugoj kući.
– Hvala porodici, onoj iz koje sam potekla, što mi nije stavljala previše soli na rep kad sam htjela da idem svojim putem. Hvala porodici koja me je prihvatila – Mladenu, koji me je zagrlio u svim mojim krivinama i Lazaru, u čijim očima se sve iskupljuje. I na kraju, hvala svima koji su na bilo koji način učestvovali u stvaranju ove knjige, a posebno onima čije su priče dio tkanja ovoga romana. Neka ih Bog čuva gdje god da su se sakrili i obasja ih svjetlošću mnogo snažnijom od ove – istakla je Savić Milosavljević u svojoj besedi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
