Goran Lautar: Regionalna D. I. Y. scena nikad nije bila jača, napokon se spajaju panksi i tehno i hip hop ekipa

– Osim karizmatične Katerine Molotov (+ SHE+) iz Rumunjske, imat ćete priliku vidjeti i Neon Lies. Ako sve bude po planu, moći ćete promatrati moj meltdown, onako kao kroz ključanicu, pa onda povratak u mirnije vode – najavljuje Lautar predstojeću dark disko žurku, u intervjuu za Danas.

Da li postoji neka „priča“, preneseno značenje iza imena Neon Lies?

Zapravo i ne baš direktno, ali uvijek je dobro nešto nazvati nečim što možda otvara nova pitanja.

Kako stvaraš muziku i tekst pesama, kako teče tvoj kreativni proces?

Možda bih mogao reći da mi je nekakvo prethodno opće razmišljanje i okvirna konceptualizacija 90 odsto posla oko toga. A tek onda slijede tipke i ritam mašine i počinju se polako, intuitivno pojavljivati obrisi pjesme. Drugim riječima, rano pronađem emociju i onaj muzički dio, ali konačni stihovi dolaze tek na kraju. Neke novije stvari čak izvodim i bez dovršenih stihova, dovršavaju se sami na svim tim nastupima.

O čemu najčešće pišeš, koje teme se provlače kao lajtmotivi pesama?

Jedan lik je u jednom review-u u MRR napisao da izvodim osobne himne (personal hymns), pa mu baš hvala da mi je pojednostavio odgovor 🙂 Nek’ to bude onda odgovor, čini mi se da smo time obuhvatili sve osobne zakutke koji su često i opći, zajednički svima.

Kako vidiš kulturu i društva u kojima živimo, da li oni utiču na tvoje stvaranje?

Svakako da utječu, u krajnjoj liniji svi smo mi u svojim životima formirani u nekom kontekstu kulture i društva oko nas, što za mene, naravno, podrazumijeva i umjetničku i moralnu konfrontaciju s istima. Ili bi barem tako trebalo biti. Idealistički vjerujem u mogućnosti ljudskih poboljšanja. Makar i na samo osobnoj razini. I počašćen sam biti dio te ekipe i scene. A, onako, muzički, mislim da sam, zapravo od nikuda, od svugdje.

Nastupaš dosta i na raznim mestima, imali smo prilika i ranije da te gledamo u Srbiji. Da li bi podelio taj aspekt života, kako turneje utiču na tebe, možda bi izdvojio neke uspomene sa nastupa?

Budući je Neon Lies moj solo projekt, putujem sam po cijeloj Evropi s omanjim koferom… busevima, vlakovima, ponekad jeftinim letovima. Dinamika je dosta specifična, to znaju svi osamljeni putnici, hah, izložen si puno neposrednije novim situacijama i ljudima. Volim tišinu dugih osamljenih putovanja. A kad stignem u grad u kojem nastupam, pogotovo pred ljude koji me očekuju, da podijelimo nešto zajedničko, nastaje vrtlog koji kulminira koncertnim nastupom, svojevrsnim zajedničkim iskustvom. Također, biti sam na pozornici je prilično intenzivan osjećaj, nekako usred oluje. Dok god osjećam to uzbuđenje, postojat će ovaj projekt.

Šta te je privuklo kod estetike dark wavea?

Nadam se da neće zvučati pretenciozno, ali estetika dark wavea mi otvara puno prostora za istraživanje vlastitih boli. Introspektivna je. Može biti i gotovo ritualna, podsvjesna. Trebala bi biti i bar malo auto ironična, na nekim prizemljenim, realističkim temeljima, svakako, ne koncipirana eskapistički iako ima i tih elemenata u krajnjem rezultatu. U biti i dalje radim punk i osjećam se dijelom te scene.

Od nastanka, dark wave scena je kao supkultura pripadala jednom vidu andergraunda, da li bi nam ispričao svoja iskustva sa scene, kao neko ko je stvara i proživljava?

Čak bih možda, iz svog vlastitog iskustva, proširio taj pojam scene, ne bih se žanrovski ograničio samo na dark wave, to je ionako samo ukus i glazbeni izbor, da ne kažem i modni lol. Proširio bih to općenito na D. I. Y. scenu. Drugim riječima, svi oni koji stvaraju, organiziraju i suportaju se jedino i isključivo iz ljubavi za muzikom. I te neke životne potrebe za nadogradnjom i utjehom. Kad prvi put gledam nekog izvođača, iz mraka publike, prvo si postavljam pitanje, što te ustvari dovelo ovdje? Na to pitanje svatko sam treba pronaći svoj odgovor.

Kako ti regionalno i lokalno izgleda scena i njen trenutni doprinos kulturi, koje su njene čari?

Eh, da, regionalna D. I. Y. scena nikad nije bila jača i šarenija. I napokon se spajaju i podržavaju panksi i tehno i hip hop ekipa.

Pre nego što si se odlučio za solo projekat, bio si u bendovima Modern Delusion, The Celetoids… možemo li dobiti kratko „putovanje“ u prošlost. Šta pamtiš iz ranijih radova?

Drage ljude, prijatelje, koji su sudjelovali u tome. Ne razmišljam inače previše o minulom. Prošao sam mnoge bandove i žanrove… i napokon se sad sve to nekako sakupilo i dobro posložilo.

Tvoj poslednji „Loveless Adventures“ ima sjajne ocene kritike. Šta je tebi posebno kod njega? Šta bi izdvojio?

LP „Loveless Adventures“ mi je poseban po tome, što sam, nakon dva prethodna albuma koji su svojevrsna konfrontacija s vanjskim svijetom, a time i s publikom, prvi put sam si razjasnio taj osjećaj prihvaćanja i spajanja.. Moje pomirenje sa svijetom i potom emocionalno razotkrivanje. Komunikacija je sad jednostavnija, a to daje dosta prostora za izražavanje i detalje. Imam tu sreću da mogu reći da više nemam osobno nezadovoljavajućih nastupa, iz svakog grada odlazim punog srca.

Najavljen je izlazak i novog albuma, kojim bi ga rečima najavio?

Dao sam si vremena za njegovo nastajanje, tako da bi taj album mogao biti korak dalje. Pretpostavljam da će vani biti krajem godine, ali bit će i par uvodnih vidsa/singlova već ovog ljeta.