Ida Prester: U Srbiji je više od 20 ubijenih žena samo od početka ove godine! O ovome trebaju hitne sjednice vlada, parlamenta, psihologa..

Kuvari 24Kitchen kanala pozabaviće se gastronomskim, a Ida muzičkim specijalitetom u gradskoj oazi. Tim povodom, Ida za Danas govori o muzici, sladokustvu, ali i gorućim temama – načinu na koji tretiramo prirodu, učestalom nasilju na Balkanu i njemom izlasku na crveni tepih Sarajevo film festivala sa transparentom protiv femicida.

Za početak, koju ste set listu pripremili za ovu priliku, kakvu atmofesru očekujete i da li „kuvate“ neko iznenađenje za publiku?

– Ovo nam je najraniji nastup ikada, u 18 časova. Očekujemo puno naših fanova, ali i familija s djecom. Milion poruka stalno dobijam: naši klinci te obozavaju, ali uvijek svirate tako kasno.. E pa ovoga puta ćemo sve nadoknaditi. Sviramo najveće hitove, uz obavezno pridruživanje publike na stejdžu na poslednjoj pjesmi. To je tradicija koja se ne izostavlja.

S obzirom da je u pitanju piknik i da će tom prilikom biti spremana i hrana za posetioce, da li bi nam otkrila koja je tvoja omiljena klopa za piknik ili koktel situacije?

– Ja nisam izbirljiva, jedem što ima, stvarno! Sendviče, roštilj, kolače.. preporučam se za sve! Od pića pijem sokove i limunadu. Nakon koncerta kreće zakuska!

Da li imaš neki „guilty pleasure“ kada je hrana u pitanju?

– Slatko. Voljela bih da izbacim šećer skroz, ali nema šanse. Šećer je jedina stvar o kojoj sam ovisna i ne mogu mu se oduprijeti, posebno palačinkama, kremšnitama, voćnim kockama.. Slatkiši su moj soft spot. (smešak)

A pošto se manifestacija odvija u „zelenilu“, volela bih da popričamo i o našem ophođenju prema prirodi u modernom društvu. Koje su prema tvom mišljenju najveće greške koje čovek /pojedinac, ali i čovečanstvo i njegova industrija prave u svom odnosu prema Planeti?

– Bahatost i gramzivost. To je najveći grijeh čovječanstva. Nikad nam nije dosta, kupujemo, trošimo, proizvodimo, bacamo. Industrije potkupljuju politiku da prođu ispod radara za sve havarije koje rade.. A ono najgore se prebacuje u najsiromašnije zemlje. Želimo sve više i sve jeftinije. Nisam ni ja imuna od toga. Moj porok je garderoba. Kupujem puno second handa, recikliram, ali svejedno zbog posla kupujem previše jeftine konfekcije. Moramo svi početi od sebe.

Ruku na srce, imali smo prilike da vidimo kako ljudi brane prirodu, i kako umetnici kao Manu Čao, Darko Rundek staju u zaštitu iste. Koje bi ljudske prakse istakla kao pozitivne?

– Protesti protiv zagađenja su dobar primjer buđenja javne svijesti. Kvaliteta vazduha u brojnim gradovima u Srbiji je kritična, to pre desetak godina nije uopće bila tema. Sad se javnost senzibilizirala i očekuje da institucije rade svoj posao. A moram pohvaliti i gradove u Hrvatskoj u kojima je reciklaža poslednjih godina postala obavezna praksa. Svaka zgrada ima kontejnere za odvojeni otpad i veliki dio otpada se uspije reciklirati. Daleko smo svi mi još od Ljubljane, koja će uskoro postati u potpunosti zero waste grad, ali nadam se da krećemo u dobrom smjeru.

Relativno skoro, izašla je tvoja pesma 70. Iako je njena poruka prilično jasna, volela bih da se ovom prilikom osvrnemo na nju. Zašto godine toliko opterećuju ljude, a zašto ne bi trebalo tako da ih doživljavamo?

– Ljudi su kao stvoreni da stalno budi nezadovoljni, da stalno pronalaze mane na sebi i oko sebe. A na toj frustraciji industrije itekako profitiraju i trljaju ruke. Iz nečeg sasvim prirodnog i neizbježnog kao što je starenje napravili smo paniku. Stariji ljudi bi trebali biti počasni članovi zajednice, poštovani i voljeni seniori s najviše iskustva. Ali danas su starci najčešće zanemareni i zaboravljeni. U tome je vjerojatno ključ. Nitko ne želi biti star u društvu u kojem se starost ponižava. To moramo promijeniti, naš odnos prema starijima. Starije doba može biti predivno, ispunjujuće, puno života, uživanja i inspiracije. Ali ne s penzijom od 250 evra.

Da li bismo mogli da kažemo da ti se „novogodišnja želja“ ostvarila, s obzirom da si na novogodišnjem koncertu iste večeri nastupila na istom stejdžu sa Roisin Murphy, pevačicom Moloko i tvojom ako se ne varam, muzičkom miljenicom? Koje momente pamtiš?

– Nastup s Roisin je za mene bas bio velik događaj! Ta žena je za mene jedan od najvećih artista današnjice. Baš sam imala veliku tremu nastupati prije nje. Bio je krcat trg, deset tisuća ljudi, i to njene publike iz cijele Europe. Ogroman je to bio izazov i jaaako smo se potrudili da ne razočaramo. S nama je publika i dočekala samu Novu godinu, odbrojali smo zajedno do ponoći, uz slavlje i vatromet. Ne mogu se pohvaliti da sam imala neku komunikaciju sa samom Rosin, ona nije ni vidjela naš nastup, sjedila je u bekstejdžu i pripremala se. Gledala sam izbliza svaki njen pokret. Fenomenalna kontrola kretanja, nevjerojatan osjećaj za ritam, senzacionalni kostimi.. Roisin je ultra rijedak talent. Nakon njenog silaska sa stejdža prisla sam da se upoznamo i slikamo. Bila je ljubazna, ali umorna. Brzo je pobjegla u hotel. Velika je ona zvijezda, nastupa non stop, ni ne može se očekivati da ima koncentracije za druženje. Ali već to što sam imala šansu nastupati uz nju, za mene je velika privilegija.

Kad smo kod sjajnih žena, neverovatno human i dirljiv gest naprvila si na Sarajevo film festivalu posle stravičnog zločina u Gradačcu, kada si na crvenom tepihu sa suprugom izašla sa transparentima protiv femicida. Kako možemo, ako možemo, da se suprotstavimo, zaustavimo ili barem smanjimo tragedije ove vrste koje se neretko na našim prostorima dešavaju?

– Mi obični ljudi možemo samo dizati glas, upozoravati na problem. Brojke su užasne, na cijelom Balkanu. Nešto se grozno dešava, nasilje je sve češće. Prihvaćamo ga već kao nešto sasvim normalno, gotovo da je ušlo u tradiciju, narodni običaj. Hrvatska je treća u Europskoj uniji po broju femicida. U Srbiji je preko 20 ubijenih žena od strane partnera samo od početka ove godine! O ovome trebaju hitne sjednice vlada, parlamenta, sociologa, psihologa.. Stručnjaci moraju dati svoje preporuke. Trebaju li promjene u obrazovanju? Legislativi? Izbacivanje nasilja iz medija? Sve to su teme i protesta protiv nasilja koji traju već mjesecima. Javnost je rekla svoje.