Dame i gospodo, Todo Mundo festival ponovo je pred nama, a nakon prošlogodišnje afričke reprezentacije bendova, evo sada muzičkih velikana iz Turske, ponovo u Domu omladine Beograda, ovaj put u Velikoj dvorani. Večerašnje izdanje Festivala tako će upriličiti majstori pod nazivom Cafe Aman Istanbul.

Koliko dobro sviraju, toliko izvrsno i govore o „rembetiko“ stilu koji su za sve nas oživeli u 21. veku, iz čiste ljubavi prema izuzetnoj muzičkoj prošlosti svoje domovine, čija se slava pronela širom sveta. Ne propustite i spremite se za izuzetno uživanje, uz Marka Markovića (truba) i Jovana Pavlovića (harmonika) u uvodu koncerta u 20 sati.

Za sam početak – možete li da nam kažete nešto o imenu svog orkestra – šta je dakle Cafe Aman Istanbul i šta ta tradicija znači za vas?

– U 19. veku, u Otomanskoj eri, kafane sa muzikom pod imenom kafana Aman, mogle su se naći širom važnih lučkih gradova, kao što su Istanbul, Izmir i Atina. Hanendi i Sazendi (pevači i muzičari) iz različitih etničkih kultura bi se našli na ovim mestima da izvode muzički repertoar sastavljen od improvizovanog međusobnog deljenja i interakcije. Ova mesta su dobila svoje ime od arapske reči „aman“, koja se često pojavljivala u tekstovima u to doba. U njima je bilo moguće, osim muzičara koji sviraju na lokalnim, kao i instrumentima iz Anadolije, susresti i ponekog ko svira na evropskim instrumentima. Tada je Istanbul bio ne samo istorijski i ekonomski centar već i otelotvorenje multikulturalnog bogatstva. Kafane Aman su bile veoma važna mesta u tom procesu mešanja kultura. Nažalost, velika migracija i razmena stanovništva posle rata 1922, dovela je do toga da su se „rembetiko“ i druge forme etničke anadolske muzike odvojile od svog doma. Pokušavajući da nađe svoje mesto u svetu, rembetiko se proširio svuda, a muzičari su se, kao njegovi prenosioci, trudili da opstanu tamo gde su se našli – tako su stari stil kombinovali sa novim muzičkim formama, karakterističnim za mesta u kojima su se naselili. Naš sastav, Cafe Aman Istanbul, prihvata sve to nasleđe, i pokušava da ga predstavi publici kroz perspektivu orkestarskog izvođenja. Glavna namera nam je da reanimiramo ovu muzičku kulturu i približimo najširem današnjem naraštaju nešto što je gotovo zaboravljeno.

Možete li da nam objasnite, molim vas, koji su izvori rembetiko muzike u Istanbulu, i koja je bila društvena uloga ove muzike u istoriji?

– Rembetiko je kulturno bogat muzički stil koji je izgrađen u zajednicama što su živele pod vlašću Otomanskog carstva sredinom devetnaestog veka, prihvatajući muzičko i ritmičko bogatstvo te ere. Inicijalno, muzička kultura rembetika je nadišla svoje anadolsko poreklo i postala gradska folk muzika, koja govori u ime migranata, što su se u gradove naselili dolazeći sa sela, tokom industrijske revolucije. Ta kultura je bila „lonac za topljenje“, u kome su se mešale razne muzičke kulture skupljene u gradovima u vreme Otomana, ali se posle pomenutog grčko-turskog rata proširila svetom. Kasniji izvođači su osnivali kafane Aman svuda, u svim lučkim gradovima, od Pireja, pa čak do Njujorka… Naš cilj upravo jeste da vratimo ovaj stil u njegovo rodno mesto – u Istanbul.

A zašto ste zapravo izabrali da interpretirate jedan ovako stari stil u 21. veku? Šta taj čin znači? Vidite li sebe kao čuvare tradicije ili inovatore u ovom žanru?

– Želeli smo da sviramo jednu iskrenu muziku iz našeg regiona. Mislim da današnju publiku ne zanima toliko da studiraju korene muzike iz Otomanskog perioda, koliko visok kvalitet ovih pesama i njihova toplina i osećajnost, poreklom iz raznih zajednica koje su živele u tadašnjoj zemlji. Tu je takođe i upotreba klasičnih starih instrumenata kao što su ud, kanun, kemanče i nej, koji su nosioci ovog zvuka. Da bi naučili da ih sviramo, morali smo da proučimo muziku tog perioda. Ovo što mi radimo, ipak je daleko od renesanse rembetika – baš suprotno, mi se samo borimo da sačuvamo nešto vredno u jednom svetu što nam se ukazuje kao ambivalentna, haotična, populistički usmerena sredina, koju sačinjavaju samo imitacije originala, isplivale sa talasom globalizacije. Muzička produkcija je danas u direktnoj proporciji sa mogućnošću da preživite ekonomski.

Svojom muzikom predstavljate pesme i na turskom i na grčkom jeziku. Da li je ovaj multikulturalizam važan deo poruke Cafe Aman Istanbul?

– Da, i od osnivanja 2009. nismo uopšte imali nikakve probleme na koncertima – mi čvrsto verujemo da koncept kog smo stvorili, a koji podrazumeva i pevanje na raznim jezicima, nekako prija svim ljudima koji žive na ovim geografskim prostorima. Sve što nam je potrebno jeste vreme i prava platforma sa koje ćemo moći da dopremo do publike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari