Jurica Pađen: Dok god ti je za probleme kriv netko drugi, osuđen si na stagnaciju

Čvrsto vjerujem da samo takav pristup vodi sve nas u neki bolji svijet – primećuje Jurica Pađen, frontmen grupe Aerodrom, odgovarajući na pitanje da li se na sceni i u umetničkim krugovima ex YU zemalja radi na tome da se poveže ono što je politika devedesetih pokušala da uništi, s obzirom na to da ni danas političari ne mare mnogo za međuljudske odnose.

Ovaj hrvatski muzičar, inače jedan od osnivača grupe Parni valjak, kao i član grupe Azra, pravi ovonedeljnu plej-listu za rubriku Mikstejp za postkarantin koju otvara pesmom „Sunce mi se smije“ sa novog albuma Aerodroma „Dnevni rituali“ jer je u njoj anticipirano sve ovo što nas je zadesilo, dok se kao izlaz nudi ono jedino održivo – povratak i poštovanje prirode.

Kako priznaje, u vreme pandemije nije radio ništa na autorskom planu jer je nedavno izašao pomenuti album grupe Aerodrom, dok se na jesen očekuje duplo vinil izdanje najvećih hitova, kao i CD za one koji nemaju gramofon.

– Umjesto komponiranja, zabavljam se vježbanjem gitare i klavira, pa ujedno učim neke stare stvari koje sam oduvijek želio znati svirati… Usput, čitam knjige za koje nisam imao vremena… Psihofizički sam, za sada, s obzirom na sve – ok, rad na sebi pomaže da lakše prebrodimo teške situacije poput ove koja nam se svima događa – kaže on i otkriva – Unatoč ograničenim uvjetima za poslovanje, ovu jesen sudjelujem u velikom showu HRT-a „Zvijezde pjevaju“ kao član žirija.

Upitan kakva je situacija na sceni u Hrvatskoj s obzirom na to da je u Srbiji ona zaustavljena zbog pandemije virusa, Pađen kaže: „Different place, same shit“… (isto sran*e, druga lokacija)

– U ovom globalnom pohodu virusa nema pošteđenih, tako da su i nama sve svirke otkazane. Nadajmo se nekim boljim vremenima – dodaje on.

Dotakavši se globalnih društvenih problema, poput protesta koji su se odvijali od SAD-a, Belorusije, pa i kod nas, Pađen kaže da prati dešavanja na globalnom planu, kao i u susedstvu. On socijalne nemire vidi kao uzrok napretka čovečanstva kroz istoriju.

– Činjenica je da ljudi nikad u povijesti nisu bili zadovoljni, što je razlog određenog napretka društva. Međutim, danas mi se čini da je većina onih koji žele mijenjati svijet previše okrenuta materijalnoj sferi i pukoj formi, a ono najvažnije, kao što su duhovnost i kultura, palo je u drugi plan. Također, ljudi žele da netko nešto učini za njihov položaj, a kad trebaju dati doprinos tome nigdje nikoga – zapaža on i ukazuje da govori o samokritici. – Dok god ti je za probleme kriv netko drugi, osuđen si na stagnaciju. Muzičar primećuje da je reč o naizgled banalnoj stvari, striktno praktičnoj i za to navodi primer – Recimo, treba ti majstor da ti nešto sredi u stanu, spreman si platiti koliko traži, međutim, on ne dolazi kad je dogovoreno. Zoveš ga, kumiš, moliš, međutim, uzalud. Pritom, on je jako ogorčen na vlast… Treba shvatiti da vlast dolazi iz naših redova. Kad su gore, ponašaju se kao što bi i većina od nas – uviđa Pađen i konstatuje da „neke bitne promjene počinju na vlastitom kućnom pragu“.

Sagledavajući učinak koji pandemija korona virusa ostavlja na muzičku industriju ali i na same muzičare, pa i na publiku, Pađen smatra da je muzička industrija sigurno jedna od najugroženijih i da će za većinu muzičara ovo biti jako težak period, pogotovo za one koji nemaju neku zalihu novca.

– Mislim da bi tu država trebala uskočiti i pomoći tim ljudima. U Hrvatskoj su Ministarstvo kulture, HGU i HDS financijski pomagali najugroženije članove, ali bojim se da je to dugoročno neodrživo, a i sami iznosi nisu dovoljni za relativno normalnu egzistenciju – primećuje on i dodaje – bit će teško, ali po prirodi sam optimist, nadam se da ćemo i ovo veliko iskušenje prebroditi.

A pošto se u Srbiji slobodni umetnici, izvođači i sve one branše pogođene pandemijom često požale na neadekvatnu pomoć države, Pađen primećuje da živimo u relativno siromašnim prostorima.

– Nažalost, svi mi na ovim prostorima živimo u relativno siromašnim državama, a kao što to biva, kad je veliko spremanje, prvo harmonika ide u smočnicu, ali, svejedno, država bi trebala biti svjesna značenja muzike u društvu i dati sve od sebe da pomogne svojim muzičarima i, naravno, ostalim članovima kulturne zajednice, da ne ostanu na cjedilu – zaključuje frontmen Aerodroma.

Preporuke za slušanje:

Toto Cotugnio –  Lasciatemi cantare

Beatles –  Strawberry fields forever

Bob Dylan –  Like a rolling stone

Led Zeppelin –  Ramble on

Jimi Hendrix –  All allonge the watchtower

The Who – Wont get fooled again

The Rolling Stones –  Paint it black

Pink Floyd –  Comfortably numb

David Bowie –  Heroes

Genesis – Firth of fifth

Paul Simon – 50 ways to leave your lover

Allmän Brothers Band –  Whipping post

Little Feat –  Dixie chicken

The Band – I shall be released

Joni Mitchell – Big yellow taxi