„Splitska dica“ – muzičari najrazličitijih žanrova čiji rad i život najbolje predstavlja Split kao grad sa dva lica koja se stalno svađaju, a koji je bio jedinstvena muzička scena od osamdesetih godina kada nije bio izložen svetlima reflektora do danas kada i dalje čuva unikatnost.
Ovo je opisano u novoj knjizi Zlatka Galla, dugogodišnjeg novinara, rok kritičara i publiciste koja je večeras predstavljena i beogradskoj publici.
Promocija ove knjige održana je u UK „Parobrod“ gde su o delu, pored autora govorili i muzičar Neno Belan specijalni gost iz Rijeke i Splita, Nikola Nešković, Petar Janjatović, Branko Rosić kao moderator i izdavač Želimir Babogredac.
Knjiga “Splitska dica – od zidića do vječnosti” najnovije je izdanje u seriji monografija o muzici nekadašnjeg Jugotona, danas Croatia Recordsa.
Autor Zlatko Gall prisećao se kako je izgledala splitska muzička scena u osamdesetim godinama ističući da se ona značajno razlikovala od drugih, većih gradova bivše Jugoslavije jer Split nije imao velike diskografkse kuće, nacionalne medije…
– Ti ljudi, splitska dica, bili su okrenuti sami sebi, imali su i hendikep i privilegiju da odrastaju bez svetala reflektora. Neki od njih su napravili impresivne karijere kao što je Nenina, neki se izgubili u vrtlogu vremena, a neki su ostali veći od života, kao što je Dino. Ali ostao je dokazni materijal te sjajne glazbe kroz stvarnost i mit, i ova knjiga je negde između – naveo je Gall. On je primetio i da je Split podario muzičarima nešto jedinstveno, što drugde ne bi imali.
-S jedne strane zvuk mora, mediteransku melodioznost i eho San Rema, a sa druge strane je bio i rokerski, hip-hoperski, hevi metalan. I samo u Splitu je bilo moguće da zajedno na albumima rade fanker Dino, Neno sa svojom melodioznošću i Bana koji je bio reinkarnirani Toma Bebić, ni u jednom gradu se nisu našle takve glazbene različitosti i stvarale zajedno – istakao je Gall. On je objasnio i da mu je cilj pri pisanju ove knjige bio da prikaže kontekst društvenih okolnosti u kojima je muzika nastajala.
– Pedestih godina dolazi do liberalizacije, onda je šezdesetih Jugoslavija imala veliku stopu rasta, gradi se u Beogradu, Zagrebu, ljudi dolaze do prvog „fiće“, raste standard. I uz sve to trebalo je stvoriti jednu novu socijalističko građansku, na naš način, potrošačku kulturu i neko novo popkulturno društvo. Glazbeni festivali su imali veliku ulogu u svemu tome, oni su bili više od platforme za promoviranje nove pjesme, bili su ogledalo poželjnog novog društva za razliku od onih na Zapadu, naši su bili jako pozitivni, dobro prihvaćeni – prisećao se Gall.
Sve je ovo Gall kroz knjigu i opisao, i to jako slojevito, kako ukazuje Nikola Nešković.
– Zlatko je sa pažnjom slagao te slojeve i pokazao kako pod jednom kapom može da se nađe i pank i klapa i simfonijski koncerti u Dioklecijanu. To ilustruje da je Split stvarno muzički grad – zaključuje Nešković.
Nenu Belana mnogi nazivaju junakom, ili barem jednim od glavnih junaka ove knjige, jer je on, kao i Split spajao nespojive stvari, što i sam priznaje.
– Voleo sam i zvukove San Rema i zaljubio se u glazbu Bitlsa. Bilo je tu raznih utjecaja. Kada su nastali Đavoli trebao sam biti samo gitarista, a onda sam kao zamena počeo da pevam, i evo do danas sam privremeni pevač, posle sam postao i skladatelj. Prvobitna ideja je bila da Đavoli ožive glazbu sa početka ’60. godina a kada smo počeli da pravimo svoju glazbu postali smo retro bend koji u ’80. godinama svira zvuk ’60. Bili smo neka pojava koja nikome nije bila jasna, a vrlo uspešna – prisetio se Belan.
On je kasnije sa ostalim muzičarima, a na oduševljenje svih okupljenih, zasvirao neke od najpoznatijih takotva splitske muzičke scene o kojoj su govorili.
Četiri decenije, profesionalno prateći scenu od 1979. godine, Zlatko Gall je u ovaj svojevrsni istorijski tom, utkao decenijska zbivanja i poduhvate ovog važnog muzičkog središta, specifičnog podneblja i mentaliteta.
Temeljeći knjigu na svojim kritikama i zapisima sa lica mesta i vremena, a ne retuširajući istoriju “naknadnom pameću”, Gall je kroz sedam poglavlja “Splitsku dicu” učinio dragocenim svedočanstvom vremena i kulturnog života jednog grada – Splita, prateći scenu od njenih ranih, zabavno-muzičkih početaka, Runjića i Dragojevića, preko Đavola, Dina Dvornika do Džibonija i TBF-a, napokon najnovijih – aktuelnih protagonista nadolazeće nezavisne scene.
Bilo da je reč o estradi i “zabavnjacima”, rocku, funku ili hip hopu, kolosima te dalmatinske scene ili onim manje poznatim izvođačima lokalnog dometa, Zlatko Gall je ovom retrospektivom, kroz lična svedočanstva, napravio važan korak u dokumentovanju i dešifrovanju genetskog koda tamošnjeg “west coast” muzičkog podneblja, i svega onog što njene aktere razlikuje i povezuje.
Muzika Splita bez Severine
Moderator Branko Rosić na kraju razgovora upitao je autora, naglasivši da ne može da preskoči pitanje koje bi svaki tabloidni novinar u Beogradu postavio, zašto među „splitskom dicom“ – poznatim muzičarima ovog grada do današnjih dana, nema i popularne pevačice Severine. Gall je odgovorio: „Ja sam se bavio samo relevantnim glazbrnim pojavama ili muzičkim osobama“, što je publika pozdravila aplauzom. Gall je dodao i da je Split bio rasadnik dobre glazbe ali i zapuštena bašta kiča i neukusa, odnosno što bi Arsen Dedić rekao „mnogo karizmi neokaljanih talentom“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
