Posle Tašmajdana, Trga republike i Arene, Bajaga je na svoju beogradsku koncertnu mapu proteklog vikenda upisao i Kalemegdan. Donji grad Beogradske tvrđave možda nije najbolji koncertni prostor, ali je sigurno najlepši. Osvetljene zidine Beogradske tvrđave, jake kišne kapi u vrelo junsko veče i munje koje paraju nebo – scenografija koju je mogla samo mašta da iscrta, a strast za muzikom i dobra energija pretvori u javu pred oko 30.000 ljudi.


Nakon višedecenijske karijere prave muzičke zvezde i hiljade koncerata po celom svetu, Bajaga je odlučio da ovaj koncert bude „najbeogradskiji“ i baš tako je i bilo. Počevši od same promocije koncerta, kada je svoje najvjernije fanove uz pomoć rok kritičara Pece Popovića „provozao“ autobusom, pokazujući mesta na kojima su nastajali najlepši stihovi, pa do samog koncerta, koji je bio svojevrsna oda Beogradu, gradu u kojem nema razloga da budeš sam.

Bajaga je koncert otvorio sa „442 do Beograda“, jednom od najlepših pesama koja je mnogima urezana u sećanje, pa i onima koji nisu najvjerniji Bajagini fanovi, a čiji stihovi „psi laju karavani prolaze“ najbolje ilustruju njegovu karijeru. Iako je koncert između ostalog najavljen i kao promocija poslednjeg albuma „Daljina, dim i prašina“, set lista je ipak bila većinom sastavljena od pesama sa starih albuma, uključujući i one najveće hitove poput: „Plavi safir“, „Tamara“, „Gore, dole“ i „Moji drugovi“. Tokom čitavog koncerta atmosferu je svojim „zapaljivim“ najavama dodatno zagrevao Žika Milenković, zaštitni znak Instruktora, koji je u jednom trenutku skinuo duks i ostao samo u majici sa natpisom „I love BG“. Svakako, jedan od lepših delova koncerata je bio i trenutak kada su se na sceni tokom izvođenja pesme „Život je siv, nekad žut“ našli i „trojica Žika“ – član YU grupe, Žika Milenković i glumac Žika Todorović, koji je ovog puta bio u ulozi bubnjara. Uz Bajagine koncerte se podrazumevaju i bisevi, pa ni ovog puta nije bilo izuzetka. Tri bisa, a bilo bi ih više da nije stiglo upozorenje policije da će padati grad „veličine pesnice“. Stari dobri vuk Bajaga, ostavio je za sam kraj najlepše pesme. „Ti se ljubiš na tako dobar način“ uz kišne kapi na Kalemegdanu, vratila nas je u neka mnogo bezazlenija vremena, dok nas je „Ruski voz“ uz jak pljusak i tugu koja je „velika k’o Rusija“ podsetila na neke teške trenutke, kojih danas mnogo češće ima. I kao što kaže jedan Bajagin stih – „napolju je vreme pogrešno“, ali to u subotu nikog nije zanimalo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari