Nazivaju ga apsolutnim kraljem „power“ metala. Istovremeno, Kai Hansen, gitarista i pevač najpopularnijeg svetskog „power“ metal benda Gamma Ray ima status neprikosnovenog osnivača ovog muzičkog žanra. Svojevremeno je učestvovao u formiranju kultnog metal sastava Helloween, a svirao je i u čitavom nizu HM, „speed“ i „power“ metal frakcija.

Ima dugu, svetlosmeđu kosu, „prelomljenu“ sitnim minivalom, preko koje neretko vezuje crnu bandanu-maramu sa belim piratskim simbolima. I kada je na sceni, a i privatno, nosi dosta metalnog nakita, a nezaobilazni „ukrasi“ na pantalonama uvek su, kako nam je muzičar rekao, masivni poniklovani lanci. Bend je osnovao u Hamburgu 1988. godine, a od 1990. objavili su deset visokotiražnih albuma, među kojima je i najnoviji, pod nazivom „To the Metal“, koji će predstaviti beogradskoj publici na večerašnjem koncertu u Velikoj dvorani Studentskog kulturnog centra.

– Zapravo, čitavu svetsku turneju koju smo nedavno započeli nazvali smo isto kao i naš najnoviji album „To the Metal“. Pre Gamma Ray, večeras će nastupiti i naši specijalni gosti, sastavi Freedom Call i Secret Sphere, koji će ujedno biti i predgrupe tokom čitave naše ovogodišnje turneje. Odlični su bendovi, čućete kako dobro zvuče uživo… Inače, poznato je da je Gamma Ray bezbroj puta menjao standardnu postavu. Ovoga puta, u Beogradu, za vas nastupaju: Hendžo Rihter (gitara, klavijature), Dirk Šlehter (bas gitara), Dan Cimerman (bubanj) i moja malenkost (gitara, vokal).

Vas lično nazivaju svetskim kraljem „power“ metala. Kako izlazite na kraj sa takvim kvalifikativom?

– Tome i služe koncerti, da publika čuje kako zvučimo uživo i da li ima osnova da i dalje zadobijamo vašu pažnju i poštovanje. Koncerti su uvek najbitniji! Tako možete da čujete da li neki bend zaista ima argumente, ili je cela stvar prenaduvana „šarena laža“, što može da bude slučaj iluzorne „karijere“ zasnovane na učestalom pojavljivanju na televiziji. A to, kao što znamo, nije odraz kvaliteta, niti popularnosti, jer gledaoci nisu u mogućnosti da biraju, već prinudno gledaju ono što im se skoro na silu servira.

Vi ste tekstopisac i kompozitor pesama koje interpretirate. Često posežete za metaforikom. Da li je jedan od ciljeva da tekstovima prenesete poruke?

– Jeste. Ali, to je takođe jedna od vitalnih karakteristika mnogih hevi metal bendova, da tekstovima svojih pesama šalju apel uspavanim ljudskim umovima odnosno publici, da ide protiv inercije, pasivnosti, društvene i političke uspavanosti, da motiviše sopstvenu kritičku svest. Zato se, i to moram da naglasim, greškom mnogi HM bendovi kvalifikuju kao militantni metalci, a to je potpuno pogrešno. Ili im se sugeriše da su juvenilni i nezreli, jer dosta agresivno napadaju sve društvene pojave sa kojima izražavaju neslaganje.

Ili im se zamera pozivanje na paganske prakse. Jeste li i vi imali sličnih problema?

– Prilično je česta pojava da se metalski bendovi, bez obzira na to kojem podžanru metala pripadaju, optužuju za promovisanje ekstremističkih pseudo religija. Ali, nekad ste prinuđeni da urlate, da bi vas neko uopšte i čuo. Pa tek onda i obratio pažnju na to šta želite da kažete. Još od kraja sedamdesetih, svirao sam u mnogim bendovima, između ostalih i HammerFall, koji je sa velikim uspehom prošle godine održao koncert u Beogradu, dešavalo se da se moji stihovi tumače kao poetika dekadencije, što je notorna glupost, jer da biste mogli da donosite vrednosni sud o nečemu, morate najpre da odete na nečiji koncert, i da imate uvid u celokupan muzički žanr kojem taj bend pripada. Negativne kritike dolaze po pravilu od neupućenih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari