Seine: Muzika i poezija su način pronalaženja osobne “istine” naspram vanjskog svijeta

Iako se na Facebooku predstavljaju kao „Tri lika, punk i elektronika“, vajb koji stvaraju seže miljama dalje. Ako bi njihove muzičke pustolovine okupili u jednu priču, bend bi zvučao kao „čudna karavana koja putuje po Divljem zapadu“. Ali šalu na stranu, Seine jeste muzičko-lirska odiseja u emocije i spoznaje. Seine je egzistencijalni zbir poetskih eseja isečenih iz današnjice, kako unutrašnje refleksije, tako i sveta oko sebe, serviran melodičnošću, nabijen tripično-ritmičnim bitvima i momentima distorzije.

Bend se trenutno bavi “promocijom” spota sa albuma “Naizust”, pesme “Malolije” za koju im je kažu: „naša Marina (Marina Uzelac) osmislila i napravila divan spot u kojem nam glumi fenomenalni Bane Trifunović“.

– Jako smo ponosni na to, te si čak uzimamo i vremena da budemo jako ponosni (hehe) – ukazuje bend.

Imali su letnju pauzu zbog raznih životnih priča i promena, ali se nakon koncerata u oktobru i novembru nadaju da će krenuti sa radom na sledećem materijalu.

Pored toga, članovi benda – Ivča (Ivan Ščapec) i Vatrić (Vatroslav Živković) se bave svojim eksperimentalnim hip-hop projektom “Litl Itali” u Vatrićevom studiju u Martićevoj, dok Mišo (Dimitrij Petrović) u svom Studiju Radost! u Heinzelovoj neumorno miksa singl svoje grupe Radost! i radi pesme i skice za iduća izdanja Prokulice Records i bendova Bor, Ljudi, itd…

– Sve u svemu, stalno se nešto kuha, trebala bi biti dobra iduća godina – predviđaju momci iz Seine u intervjuu za Danas.

Iako ste mi jedan od najdražih bendova koji trenutno stvara na našim prostorima, uvek imam dilemu kako da izgovorim vaše ime, da li je francuska ili nemačka terminologija u pitanju. Pa hajdemo to za početak da razjasnimo, na šta aludira Seine, kako ste odabrali naziv i kako se tačno izgovara ime vašeg benda?

– Hvala ti Una! Nisi usamljena u dilemi 🙂 dosta ljudi nas je pitalo istu stvar i zavoljeli smo tu nedoumicu. Originalno se radi o francuskoj terminologiji povučenoj iz rane faze Ivčinog solo stvaralaštva, kada je Seine bio njegova platforma za intimnije (i tada, romantičnije) pjesme. No, njemačka kovanica našeg benda otvara jako lijepa tumačenja, tako da se danas Ivča u svojim solo nastupima, eto, piše kao Eine. Super su ta višestruka značenja, tako da vrlo rado puštamo da nas svatko zove kako se osjeća da bi trebalo.

Vaša muzika/poezija je toliko kompleksna i genijalna da ću preskočiti bavljenje pojedinačnim pesmama i upitati vas za svetonadzor. Kako vidite ova društva u kojima živimo i kako ona utiču na stvaranje vaše muzike, ako uopšte utiču, naravno?

– I muzika i poezija su uvijek pod utjecajem svjetonazora, teško je promatrati sebe i svijet bez utjecaja naših društava i okruženja, pa čak i u slučaju ignoriranja istog ili u smislu eskapizma. Jednako je teško izbjeći osjećaj nemoći naspram sistema, a sa time naravno idu i frustracije i pokušaji promjene u bližem krugu društva. A kako su ta društva u najmanju ruku kompleksna, muzika i poezija dođu kao način pronalaženja osobne “istine” naspram vanjskog svijeta. Album “22” govori pretežno o parama i odnosu čovjeka naspram njih i drugih “sustava”. Dok su “Sno Sna” i “Naizust” puno intimniji, izašli iz neke potpuno druge priče, ali i dalje u vezi naspram društva i svijeta koji nas okružuje.

Hajdemo malo bliže da se pozabavimo lajtmotivima i temama koje su okupirale albume i dale im jedinstvene pečate.

– „Sno sna“ je nastao iz određenog istraživanja intime i eskapizma u sebe i snove kako bi pronašli odnos i “istinu” naspram sebe i svijeta. Puno je motiva koji se pojavljuju i prepliću u tom albumu, iako mislimo da se to tkanje najbolje osjeti u pjesmi “Šilo”. “22” je istraživanje teme “para” i njihova odnosa i utjecaja na čovjeka. Na tom albumu su ta pitanja teža jer su postavljena društvu i čovjeku. “Naizust” je treća vrsta istraživanja motiva – u jezičnom smislu. Puštanje da se smisao pronađe u jezičnoj i ritmičnoj igri, i samim time oblikuje temu i ulazak u odnos naspram iste. Čini mi se kao da “Naizust” puno manje pita i sebe i druge jer je slobodniji i rasterećeniji. Kao da je ona “istina” neupitno “tu negdje”.

Pretpostavljam da muzika jeste način komuniciranja iz sebe ka svetu i obrnuto i da zato ljudi u vašim pesmama pronalaze bliska i srodna osećanja. Lek, sredstvo, umetnička terapija, ljubav… šta je za vas zapravo muzika? Kako biste opisali njen impakt na vaše živote?

– Baš zbog traženja osobne “istine” je taj impakt ogroman. Pokušaš spoznati određene istine i odnose samog sebe naspram svijeta koji se nalazi oko tebe. Muzika i poezija (kao i sva umjetnost) su jezik i način prepoznavanja koji “rade” na jedan predivan i nezamjenjiv način. Ali bavljenje time je potpuno druga stvar ;). Svašta se mora raditi i provocirati unutar sebe kako bi se uopće došlo do lakoće, toka, ljepote, razumijevanja (i svih stvari koje mogu uopće postati lijek, terapija ili ljubav). Unatoč svemu tome, sve je ipak dio traženja sebe i ostavljanja traga. A oni mogu biti nus-proizvodi jednog cilja naspram drugog. U svakom slučaju, rezultat uvijek ispadne “veći” i ljepši od samog zbroja.

Često ste po turnejama, da li postoje neke određene priče, onako „filmske“ koje su vam se dešavale u putu i tokom nastupa, a koje biste voleli da nam ispričate?

– Huh, bilo je raznih dogodovština kroz godine. Mislim da je za svaku priču potrebno puno više od jednog ili dva pasusa, tako da ćemo to ostaviti za neku drugu priliku. Uostalom, kada bi samo skupili te priče na jednom mjestu, zvučalo bi kao da smo čudna karavana koja putuje po Divljem zapadu.

Sada dolazite, kao i mnogo puta do sada, u Kvaku 22, mesto u Beogradu gde se nesumljivo dešavaju neke od najboljih svirki i koncerata, sa posebnom atmosferom. Najavite nadolazeći nastup, i recite nam nešto o prethodnim nastupima u Kvaki?

– Jako volimo Kvaku 22, dragi su nam ljudi koji rade u tom prostoru. Nije se nijednom dogodilo da se nismo vrhunski proveli tamo, tako da bi to trebala biti i nekakva garancija. Čak smo i jednom imali slučaj da su pijani Mišo i njegova draga pokvarili bravu od starog “backstage-a”, te su ostali zaključani bar sat vremena prije nego što su ljudi shvatili da ne mogu ući unutra, te na kraju svi morali kolektivno provaljivati unutra. Tako da se to može brojati i pod priču iz prethodnog pitanja :). Ali eto, već ovaj petak dolazimo tamo i družimo se sa vama i razvaljujemo kvake (ba-dum-tsc..). Dođite, bit će predobro i lijepo :).

Kad smo kod Beograda i Zagreba, generalno regiona, postoji ta sjajna scena zahvaljujući muzičrima i umetnicima poput vas koji su se uvezali i otvorili novu dimenziju. Pa sada gostujete jedni drugima u spotovima, zajedno stvarate i podržavate se. Da li biste približili tu dimenziju i druženje i možda izdvojili neke od imena umetnika i muzičara sa kojima blisko i najradije sarađujete?

– Divna je ta “veza” sa odličnim ljudima i umjetnicima iz regiona. Podrška je uvijek bila tu, od našeg prvog producenta Borisa Mladenovića iz Jarbola, pa sve do Boleta (Turisti, Straight Mickey and the boyz), ekipe iz KOIKOI-a (pogotovo Marko Grabež i Ivana Miljković), ekipa iz Ljubičica, koji su nam od početka dali ogromnu ljubav i podršku, te nam čak i glumili u spotovima. Ima tu stvarno puno ljudi i međusobnih utjecaja, i teško ih je sve nabrojati. Mislim da ne postoje vrata koja nisu bili obostrano otvorena za suradnju i prijateljstvo. Jako volimo to i uživamo u svima njima. Tako nekako treba i biti :).

I za kraj, gde vidite put, ako ste razmišljali o tome, te saradnje u umetnost, kud može da odvede? Jer uprkos skepticizmu duboko osećam da je to nešto što već jeste promenilo svet ili barem svetove nas koji pratimo i uživamo u vašem stvaranju. Ako ništa drugo oplemenila ih…

– Mislim da suradnja i umjetnost uvijek nužno odvedu u nešto nepoznato i tu se događa onaj divni spomenuti “netočni” zbroj pojedinačnih osjećanja. A nekako uvijek vjerujemo da takvi zbrojevi rade bar neku promjenu na bolje. Bar u tom trenu postanu toliko veliki i intenzivni da osjećaš kako moraju imati impakt na svemir oko tebe. Iako sliku vremena vidimo jasnije mnogo kasnije nego što bi željeli, lijepo je vjerovati da postoji smisao i u samom trenutku stvaranja. Tako da sve to puno znači, i ako ništa drugo čak i malo oplemenjivanje nečijeg svijeta :).