Disciplin A Kitschme posle dve godine pauze nastupa pred beogradskom publikom. U ekskluzivnom programu, koji će se održati 25. maja sa početkom u 21 čas u Mikser House-u, biće premijerno prikazan Kojin novi muzički film „Video Uf!“, iscrpna vizuelizacija istoimenog albuma.

 Grupa trenutno radi na novom materijalu i ponovnom bogaćenju zvučne slike, a u iščekivanju njegovog izlaska, Disciplina će, uz šetnju kroz bogati repertoar svoje višedecenijske karijere, izvesti i pesme sa poslednjeg albuma „Uf!“. Urađen kao kolaž video-snimaka snimljenih profesionalnim i amaterskim kamerama/mobilnim telefonima i profesionalnih/amaterskih/internet fotografija, uz sirove i nadahnute animacije lidera grupe Disciplin A Kitschme, „Video Uf!“ predstavlja esenciju Uradi sam/ DIY estetike. Pred premijeru filma i koncert u Mikseru razgovarali smo sa Kojom.

Uskoro nas očekuje premijera tvog novog muzičkog filma, „Video Uf!“, koji je najavljen kao vizuelizacija istoimenog albuma – otkrij nam nešto o videu, odakle ideja, kako i kad je nasta(ja)o, koje su pesme na njemu…?

– Video Uf! je u stvari video izdanje skraćene (exit_edit) verzije istoimenog albuma i to jeste iscrpna vizuelizacija svih 10 pesama sa albuma. Dakle, pored već četiri poznata spota, urađeni su video-klipovi i za preostalih šest pesama. Uz mnoštvo animacija, uključeni su i video-zapisi naših nastupa na Exit festivalu 2011, Arsenal festu 2012, kao i amaterski Youtube video-snimak sa koncerta u Zagrebu iz 2011. To veče, 25. maja u 22 sata u Mikser House-u ljudi će u stvari moći da gledaju album.

Za ovaj film je u najavi rečeno da predstavlja esenciju Uradi sam/ DIY estetike – koliko je danas taj vid estetike zastupljen u muzici?

– Mislim da će to uskoro biti jedino rešenje, jer industrija lagano puca i ne može više da diktira koji će font biti u upotrebi ove godine, koji će se video plug-in koristiti po video-spotovima i slično. Naravno, ne pričam o ultrakomercijalnim sponzorskim korporacijskim projektima, koji sa muzikom malo veze imaju. Što se DAK tiče, mi se time poodavno bavimo; nekad je to bilo iz nužde, a sad je neodvojivi deo cele stvari. Tehnički je to danas lako izvodivo i takvu mogućnost treba iskoristiti.

Da li misliš da se u današnje vreme interneta i instant konzumiranja muzike donekle izgubila ona dimenzija koja je bila prisutna dok je vladao vinil sa lepim, velikim omotom, za šta je ipak trebalo izdvojiti neko vreme i posvetiti se?

– Da, naravno, a CD kao format nikad nisam preterano ljubio, i kad god bi se polomio onaj delić poklopca koji ulazi u CD kutiju, neretko bih se setio pesme „Plastika“ mojih novotalasnih kolega. Digipack je nešto bolja varijanta, ali i dalje nezadovoljavajuća.

Ipak, u poslednje vreme su ploče ponovo aktuelne i u svetu i kod nas – kako gledaš na taj comeback, da li je u pitanju samo prolazni trend ili neki povratak starim vrednostima ili nešto treće?

– To ispada samo kao još jedna vrsta fetiša, jer današnji tiraži vinila su smešni. Kao ono saopštenje američke muzičke industrije, prošle godine, čini mi se: „Fantastičan skok prodaje vinila u Americi, 40.000 kopija!“ U Londonu je zatvorena i poslednja velika muzička radnja HMV, što znači da za muzičke prodavnice sa više spratova više nema potrebe, neisplative su. Što se vinila tiče, ono što je sad tu zanimljivo je npr. da albumi koji su nastali u CD vreme, ili pak stari albumi koji su bili pojačani bonusima, danas moraju zbog dužine trajanja da se štampaju u formi duplog albuma, a to je dva puta skuplje, pa je na 180 gramskom vinilu, što takođe povećava cenu i tako dalje u krug… Međutim, digitalni zapis odnosi pobedu, kako god da se industrija dovija.

Koliko je po tebi važan taj vizuelni identitet benda (stajling na koncertima, omoti albuma, spotovi…) i u kolikoj meri on korespondira sa zvučnom slikom?

– Naravno da je bitan, a na neki način i obavezan, ali to je u Engleskoj npr, po meni doseglo svoj besmisao, stajling je mnogo bitniji od muzike. To je svojevremeno bio i jedan od „kamenova spoticanja“ u napredovanju DAK u UK, nisam želeo da pratim modne „street“ detalje koji su mi se nudili, ipak meni mnogo više znači gitara ili pojačalo od marke patika ili farmerki koje nosim. U stvari, mislim da taj senzibilitet ili imaš ili nemaš i da tu ne treba preterivati i pretvoriti se u karikaturu.

Vi ste album Uf! izbacili kao free download (u skraćenoj verziji) i u CD formatu (kompletna verzija) – zašto ste se odlučili na to i da li misliš da ste postigli to što ste želeli tim potezom?

– Samo da dodam da vinilno izdanje koje je realizovao Odličan hrčak sadrži još dodatnih 30 sekundi uvoda u „Šta je to što drži danas tvoju pažnju?“. Tim potezima smo saopštili šta mislimo o celoj pomami za free downloadom, iznervirali korisnike/usere, a opet progovorili novim jezikom… Pa mislim da smo uspeli, tiraž CD- izdanja ovog albuma je sličan tiražu prethodnog, koji nije bio na free downloadu.

Najavljeno je da radite na novom materijalu i „ponovnom bogaćenju zvučne slike“ – da li to podrazumeva neke novine/promene u bendu, kada ćemo moći da čujemo nove pesme i da očekujemo novi album?

– Odgovor je da! Ovaj kratki 35-minutni film je finalna akcija u vezi s „Uf!“, mislim da taj album to zaslužuje, a novo javljanje benda u novom ruhu očekujemo „čim prije“. Više ne bih mogao u ovom trenutku da kažem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari