Za umjetnike penzije nema

Početak opraštanja od verne publike zakazan je za subotu, 25. oktobra, u Centru „Sava“, i tim povodom razgovarali smo sa Sanjom Doležal, članicom i pevačicom Novih fosila.

Nakon 45 godina postojanja, rešili ste da održite oproštajnu turneju pod nazivom „Ljubav koja nema kraj“, i tako stavite tačku na sve ove godine koliko ste na muzičkoj sceni. Šta ćete na koncertu ponuditi Beograđanima što neće moći da odbiju?

– Upravo naziv ovih oproštajnih koncerata je odgovor na vaše pitanje. Ljubav koja nema kraj je ljubav koja ostaje u pjesmama koje su već sada izdržale test vremena i koje će nas nadživjeti. Na koncertu će biti presjek naših života kroz pjesme i puno emocija.

Grupa je popularna širom bivše Jugoslavije i održali ste vrlo posećene i emotivne koncerte u Beogradu, kao i u drugim gradovima regiona. Kada je bilo najteže i kako ste se izborili sa svim problemima koji mogu da prate jednog uspešnog umetnika?

– Ništa nije teško ako voliš to što radiš. Naravno da je bilo ružnih trenutaka, kada smo ostali bez svojih prijatelja… ali ljubav prema pjesmi i publici je uvijek tu.

Nizali su se hitovi poput „Da te ne volim“, „Reci mi tiho“, „Saša“, „Šuti, moj dječače plavi“ i mnogi drugi, koji su postali vanvremenski. Na koje stihove vaši obožavaoci i dalje „padaju“ i koje doživljavaju sa velikom setom i ispunjenošću?

– Teško je reći generalno, svatko se pronalazi u nekoj drugoj pjesmi ili stihu. Neki vole Milenu, neki Sanju, a puno ih se sjeća Dobrih starih vremena…

Osvojili ste četvrto mesto na Pesmi Evrovizije sa numerom „Ja sam za ples“ i postigli u tadašnjoj Jugoslaviji veliki uspeh. Koliko je nastup na takvim evropskim takmičenjima pomogao, a koliko odmogao u daljem razvoju grupe?

– Ne može takav uspjeh odmoći u razvoju grupe. To nam je sigurno bio jedan od vrhunaca karijere. Predstavljati svoju zemlju na takvom natjecanju, postići visoko 4. mjesto u Europi, nije mala stvar. Bilo nam je prekrasno.

Imali ste kao grupa malu pauzu od 1991. do 2005. godine, kada ste se ponovo okupili i nastavili sa stvaranjem velikih hitova. Šta se u tom periodu događalo i šta je bilo presudno da opet postanete Novi fosili?

– Početkom rata na ovim prostorima prestali smo s djelovanjem. Svatko je radio neke svoje projekte. Ja sam, Bogu hvala, dobila dvoje djece i okrenula se radu na televiziji. Okupili smo se 2005, na nagovor našeg prijatelja, producenta, sa idejom da održimo pet velikih koncerata u regiji. Od tada, pa do danas, putujemo i pjevamo s našom publikom.

Nakon koncerta u Beogradu, na red dolazi nastup u Novom Sadu, koji je zakazan za 22. novembar. Posle tog nastupa, koji je sledeći grad na vašoj mapi oproštajne turneje?

– Veselimo se svakom koncertu, pa tako smo u Beogradu kao kod kuće, dok u Novom Sadu nismo bili preko 25 godina. U decembru smo u Ljubljani i Mariboru, a nakon Nove godine odlazimo u Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu, da bi na jesen završili cijelu priču u našem Zagrebu.

Kada se bude završila turneja, kakvi su vam planovi za budućnost? Da li ćete na neki način ostati u muzici ili ipak definitivno odlazite u penziju?

– Za umjetnike penzije nema. Ja nastavljam s radom na televiziji, Vladimir Kočiš Zec radi već godinama i ima solističku karijeru gdje se potvrđuje i kao autor pjesama, vrlo uspješnih hitova. Rajko Dujmić stvara neke nove projekte, a Marinko Kolnago uživa sa suprugom u vinogradu.