Od formiranja 1969. godine pa sve do danas, popularna zagrebačka grupa Novi fosili odlučila je da zaokruži svoju bogatu muzičku karijeru oproštajnom turnejom pod nazivom „Ljubav koja nema kraj“.

Početak opraštanja od verne publike zakazan je za subotu, 25. oktobra, u Centru „Sava“, i tim povodom razgovarali smo sa Sanjom Doležal, članicom i pevačicom Novih fosila.

Nakon 45 godina postojanja, rešili ste da održite oproštajnu turneju pod nazivom „Ljubav koja nema kraj“, i tako stavite tačku na sve ove godine koliko ste na muzičkoj sceni. Šta ćete na koncertu ponuditi Beograđanima što neće moći da odbiju?

– Upravo naziv ovih oproštajnih koncerata je odgovor na vaše pitanje. Ljubav koja nema kraj je ljubav koja ostaje u pjesmama koje su već sada izdržale test vremena i koje će nas nadživjeti. Na koncertu će biti presjek naših života kroz pjesme i puno emocija.

Grupa je popularna širom bivše Jugoslavije i održali ste vrlo posećene i emotivne koncerte u Beogradu, kao i u drugim gradovima regiona. Kada je bilo najteže i kako ste se izborili sa svim problemima koji mogu da prate jednog uspešnog umetnika?

– Ništa nije teško ako voliš to što radiš. Naravno da je bilo ružnih trenutaka, kada smo ostali bez svojih prijatelja… ali ljubav prema pjesmi i publici je uvijek tu.

Nizali su se hitovi poput „Da te ne volim“, „Reci mi tiho“, „Saša“, „Šuti, moj dječače plavi“ i mnogi drugi, koji su postali vanvremenski. Na koje stihove vaši obožavaoci i dalje „padaju“ i koje doživljavaju sa velikom setom i ispunjenošću?

– Teško je reći generalno, svatko se pronalazi u nekoj drugoj pjesmi ili stihu. Neki vole Milenu, neki Sanju, a puno ih se sjeća Dobrih starih vremena…

Osvojili ste četvrto mesto na Pesmi Evrovizije sa numerom „Ja sam za ples“ i postigli u tadašnjoj Jugoslaviji veliki uspeh. Koliko je nastup na takvim evropskim takmičenjima pomogao, a koliko odmogao u daljem razvoju grupe?

– Ne može takav uspjeh odmoći u razvoju grupe. To nam je sigurno bio jedan od vrhunaca karijere. Predstavljati svoju zemlju na takvom natjecanju, postići visoko 4. mjesto u Europi, nije mala stvar. Bilo nam je prekrasno.

Imali ste kao grupa malu pauzu od 1991. do 2005. godine, kada ste se ponovo okupili i nastavili sa stvaranjem velikih hitova. Šta se u tom periodu događalo i šta je bilo presudno da opet postanete Novi fosili?

– Početkom rata na ovim prostorima prestali smo s djelovanjem. Svatko je radio neke svoje projekte. Ja sam, Bogu hvala, dobila dvoje djece i okrenula se radu na televiziji. Okupili smo se 2005, na nagovor našeg prijatelja, producenta, sa idejom da održimo pet velikih koncerata u regiji. Od tada, pa do danas, putujemo i pjevamo s našom publikom.

Nakon koncerta u Beogradu, na red dolazi nastup u Novom Sadu, koji je zakazan za 22. novembar. Posle tog nastupa, koji je sledeći grad na vašoj mapi oproštajne turneje?

– Veselimo se svakom koncertu, pa tako smo u Beogradu kao kod kuće, dok u Novom Sadu nismo bili preko 25 godina. U decembru smo u Ljubljani i Mariboru, a nakon Nove godine odlazimo u Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu, da bi na jesen završili cijelu priču u našem Zagrebu.

Kada se bude završila turneja, kakvi su vam planovi za budućnost? Da li ćete na neki način ostati u muzici ili ipak definitivno odlazite u penziju?

– Za umjetnike penzije nema. Ja nastavljam s radom na televiziji, Vladimir Kočiš Zec radi već godinama i ima solističku karijeru gdje se potvrđuje i kao autor pjesama, vrlo uspješnih hitova. Rajko Dujmić stvara neke nove projekte, a Marinko Kolnago uživa sa suprugom u vinogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari