Drugi po redu world music festival Todo Mundo, u Beograd je ovaj put doveo vrelu krv Bliskog-Najbližeg nam Istoka. Mistična, misteriozna, sa nama savršeno uzajamno u zvuku razumevajuća i prepoznajuća, vatrena i oduševljavajuća muzika Turske, zaposela je Veliku salu Doma omladine Beograda u dva navrata, uzvitlavši nas svojim spiralama potenciometra do pravog senzualnog delirijuma tokom završne večeri Festivala, blagodareći jedinstvenoj BaBa ZuLa energiji.


Marko Marković (truba) i Jovan Pavlović (harmonika) otvoriće tako prvi set koncerata u DOB-u, na sličan način gore pomenutom svršetku. Briljantna ekspertiza žanrova, koje kroz svoje prste, preko usana i iz grla propuštaju ova dvojica maestara, čini se kao praktično vrhunac svega onoga što ljudi uopšte mogu da proizvedu trubom, harmonikom, telom, glasnim žicama, jezikom, nepcem i svime što vam padne na pamet, tu, na licu mesta, meraklijski hitajući kroz zvuk orgulja, gajdi, jazz, klezmer, stalno za svojim idejama koje samo pršte iz ove dvojice toliko prirodno obdarenih momaka, da vas ovaj njihov etno kabare zaista ostavlja bez daha. Ura! Cafe Aman Istanbul zauzeće pak, samo malo docnije, čitavu scenu Velike sale sa svojom melanholičnom vizijom grčko-turskog rembetiko zvuka, u duhu epohe, frenetičnom i puteno raskošnom, iz punog srca, ali sa mnogo elegancije i filigranske prefinjenosti.

Drugo i finalno Todo Mundo veče u uvodu pripada Bojani Nikolić i Srpskim glasovima (pevačka grupa „Toše Proeski“ kao gosti), pronoseći dirljivu, pravekovnu, čudesnu vokalnu muziku balkanskog regiona, otvaranjem novih-starih prostora koji kao da su do ovog časa slušanja ostali nekako zaptiveni stolećima.

Ali, onda je već kucnuo čas za BaBa ZuLa šamanski trans, tu retku i skupocenu koncertnu magiju smeštenu negde između Hendrixa i Tinariwen, negde još tačnije između „In-A-Gadda-Da-Vida“ Iron Butterfly i „When the Music’s Over“ The Doors u jednoj unikatnoj istočnjačkoj inspiraciji! Sve ono, dakle, što ste ikada čitali u romanima ili putopisima sa Orijenta, baš sve dogodilo se u trenu ovde pred vama. Slobodni duh Murata Ertela (saz, vokal) i njegova dva senzacionalna drugara na udaraljkama, Ertelovo hodanje po ivici bine, sa gitarom iza glave, i potom višestruko, eruptivno, nezaboravno i sve luđe silaženje u publiku, momentalno podiže sve na noge. To, u reči neprevodivo, ubrzavanje i usporavanje ritmova, te vrtoglave, opojne stepenice melodijskog zanosa, nešto je što jednostavno morate iskusiti uživo. Nadamo se što pre, ponovo. Živeli!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari