Slike Zorana Krulja u Galeriji Singidunum

„Ogrnut prozračnim plavetnilom neba i bjelinom mekanih oblaka sa isukanim kistom kao mačem i paletom kao štitom ovaj mornar, malešni Don Kihot ne prestaje napadati aždaje-vjetrenjače. Koliko je samo puta obojio platna na njihovim krilima svojom paletom prozračnih boja. Na ovim jedrima-platnima se duboko diše kristalno čisti kiseonik obogaćen maštom pomalo zaboravljenih dječačkih maštarija. Nekad su te pustolovine ovog mornara naslonjenog na stub kod knjižare ‘Kultura’, kretale iz titogradskih asfaltnih luka nošene vjetrom protoka rijeke ljudi, po sad već ugaslim podgoričkim korzom i praćeni kricima galebova zalutalih s morske pučine preko Bojane i Skadarskog jezera uz Moraču. One su ljeti nastavljene Bokeljskim šetalištima, Hercegnovskim skalinama i pjeskovitim plažama praćeni muzikom morskih talasa. Mediteransko sunce potpaljuje vatru boja i čini da osjetimo svu toplinu podneblja koje je tako brižno zagrlio. Negdje tu, na toj sceni pomorskog teatra, mornar nestrpljivo iščekuje da mu talasi nanesu neki dugo priželjkivani brod koji će ga odvesti u nove slikarske pustolovine. Oni isti zalutali galebovi, svojim krilima paraju nebo iznad ovog plavog korzoa, probirajući ulov kao nekad podgorički mladići u naletu na jata djevojačkih pogleda i osmijeha. Kako tad tako i danas se nastavlja isti lov na toplinu zagrljaja simfonijom poteza i boja na platnu.

Ova slikarska plavetnila svjedoče i prkose onim koji tvrde da je štafelajno slikarstvo mrtvo“, stoji u tekstu akademskog slikara Zorana Krulja povodom izložbe koja će trajati do 19. maja.