Starost je deo života 

Drama, koja je nastala nakon istraživanja koje je autorka sprovela u staračkim domovima na Trešnjevci u Zagrebu, biće prvi put iscenirana u srpskim profesionalnim pozorištima.

Duhovitim i tužnim narativom o ljubavnom trouglu stanara staračkog doma, autorka piše o ljubavi i usamljenosti, životu i smrti, prijateljstvu, strahovima i hrabrosti, stereotipima i ulogama koje igramo u svojim životima.

Svakodnevica vremešnih likova – Mile, koja teži za slobodom nakon nedavnog razvoda, njenog prijatelja Branka, koji vreme „ubija“ prijavljujući stanare medicinskoj sestri Suzani, čiji se privatni život raspada – potpuno se menja dolaskom novog stanara Andrije Kekeza, koji grabi život i živi po svojoj meri.  On će iz staračkog doma oterati tišinu i svakodnevnu rutinu, a stanare će inspirisati da se uputaju šta rade, kako žive…

„Čovjek želi biti voljen i ima potrebu voljeti, ali se iz straha od promjene začahuri u život koji se je zadao pa se na kraju pita: Gdje sam bio, šta sam radio? I onda shvati da je pustio da mu se vlastiti život pred očima prošeta, kao da mu je bio samo svjedokom. Kao da nije imao izbora. A izbor uvijek imamo, samo za to je potrebna velika hrabrost. Hrabrost ne znači odsustvo straha, već da se ide i djeluje usprkos njemu. Junaci ove drame upravo to i rade. Otvaraju se, ostavljaju učmalost u kojoj su proveli desetljeća, prilaze jedni drugima kao ljudi, zbližavaju se. Bliskost je ono što nam daje dubinu. Ona nosi i povredu, ali bez nje nema punine življenja“, piše Nina Mitrović, autorka brojnih drama za koje je višestriko  nagrađivana i koje su, osim u Hrvastkoj,  izvođene na scenama u drugim zemljama.

Uz navode da je „promjena dio života“ i da je „sve ostalo pokušaj da se zaustavi vrijeme“, ona dodaje da „pamtimo osmijeh i suze koje podijelimo jedni s drugima“ i da je „dijeljenje presudno, a da ga je sve manje“.

„U Velikoj je Britaniji je otvoreno Ministarstvo usamljenosti. U zapadnom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, a vjerujem i Srbiji, sve je više mladih ljudi anksiozno i depresivno, jer im fali stvarni kontakt koji su zamijenili onim virtualnim. Bez dodira, pogleda, zagrljaja čovjek je osiromašen. I onda se odjednom nađe u godinama kada više ne može trčati i bježati od samoga sebe. Tada kreću preispitivanja. I ovaj komad je upravo zato tu, da nam postavi jedno jednostavno pitanje: Kako živiš, živiš li onako kako želiš ili si već odustao od samoga sebe“, zaključuje autorka drame.

„Tekst Nine Mitrović je duboko uman, pun emocija, iskrenosti, jednostavnosti i elegične nasmešenosti prema ljudskom biću u njegovom dugom trajanju“, ocenio je reditelj Slavenko Saletović.

Naredna izvođena biće 15, 24. i 31.maja.

Umetnički tim

U predstavi, za koju je scenu osmislila Marijana Zorzić Petrović, kostime Tatjana Jovanović, muziku Aleksandar Milekić, a scenski pokret Ivica Klemenc, igraju užički glumci Slobodan Ljubičić, Divna Marić, Momčilo Murić i Ivana Pavićević Lazić.

Još vesti iz ovog grada

Branko Stanković se ponovo ne plaši da kaže šta misli: Evo kako je autor „Kvadrature kruga“ podržao studente

Divlja deponija u krugu komunalnog preduzeća u Čačku, pristiže i smeće iz Užica

Udruženje „Da (ne) dišemo duboko“: Deponija Duboko radi uprkos zabrani inspektora

Udruženje „Da (NE) dišemo Duboko“: Ministarstvo dostavilo rešenje o zatvaranju deponije Duboko