Štulićeva prava nisu prekršena, o tome postoje ugovori

On se u podužoj objavi obrušio na SOKOJ, organizaciju muzičkih autora Srbije, koja, kako tvrdi, decenijama zarađuje od njegove muzika, a optužio je i hrvatski ZAMP.

Većina sagovornika Danasa smatra da se Štulić uporno žali na nešto za šta nema pravnih osnova. Siniša Škarica, legendarni urednik Jugotona, kazao je za Danas da je komentar u vezi sa tom pričom izlišan, jer se ona razvlači godinama, te da o svemu postoje ugovori prema kojima su ovom muzičaru isplaćivani honorari dok je bio u Jugoslaviji.

– Milijun puta su se povodom te priče javljali odvijetnici između ostalog i njegovi koji su odustali su jer su vidjeli da je sve potpuno neosnovano. Prava nisu prekršena. Ugovori postoje. Branimir Džoni Štulić je snimao za Jugoton. Jugoton je vlasnik tih snimaka. Za sve njih su plaćeni troškovi snimanja, honorari su isplaćivani prema ugovorima i jedino što je u svemu tome točno je da je on, mislim, nakon prvog albuma ili nakon „Sunčane ulice“, nemojte me hvatati za riječ, odustao od toga da ga štiti SOKOJ tada. Zatražio je od SOKOJA otkaz i to je i dobio. Od tada ga oni nisu štitili nego je sve dobivao tada izravno od Jugotona. Za svaki prodat primjerak ploče mu se isplaćivalo prema ugovoru honorar, odnosno prema zakonu o autorskom pravu honorar koji je pripadao autorima. To je dobivao svake godine, dok god je bio u Jugoslaviji. To što je on odlaskom u Nizozemsku otkazao bilo kakvu suradnju i komunikaciju je već druga priča zbog koje se sve i razvuklo ali on je uredno za sve dobivao honorare – izričit je Siniša Škarica.

Zagrebački novinar i autor Štulićeve biografije Hrvoje Horvat potvrđuje da muzičar razvlači istu priču godinama a da je osnovni problem u tome što nije registrovan ni u jednoj organizaciji ili agenciji koja bi štitila njegova autorska prava.

– Problem je u tome što on nije nigdje registriran kao muzičar pa tako i u Holandiji. Ja sam u knjizi, u Štulićevoj biografiji, o tome pisao. Tamo je veoma jasno napisano i o svemu postoje kompletni podaci. On bi se trebao prijaviti u holandsku GEMU koja bi, kao što štite Mika Džegera, štitila i njegova prava na osnovu čega bi mu agencije iz Bosne i Hercegovine ili Hrvatske isplaćivale tantjeme za emitiranje njegove glazbe u medijima. Ali on to nije napravio, nije se registrirao i to je osnovni problem. Stalno se žali na nešto a da nije učinio osnovni korak – da se nije ni prijavio – objašnjava za Danas Hrvoje Horvat.

Povodom teksta koji je objavljen na Jutjub stranici Branimira Štulića iz SOKOJ-a za Danas podsećaju da je muzičar istupio iz članstva u toj organizaciji u septembru 1981. godine.

– Tom prilikom mu je saopšteno da će napuštanje proizvoditi dejstvo počev od 1. 1. 1982. godine. Nakon napuštanja Sokoja, g. Štulić nije pristupio nijednoj svetskoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. Dakle, punih 39 godina kompletan autorski repertoar g. Štulića ne spada u repertoar koji zastupa organizacija Sokoj (ni po osnovu direktnog članstva, niti po bilateralnim ugovorima sa drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje autorskog prava). Sokoj (niti bilo koja druga organizacija) nije mogao dati dozvolu za korišćenje Štulićevih dela (tj. izdatim dozvolama njegova dela nisu bila obuhvaćena), što znači da bi autor morao sa svakim pojedinačnim korisnikom, gde zakon dozvoljava, za svaki posebni način korišćenja da odvojeno reguliše svoja prava i eventualno potražuje naknadu – ističu iz Sokoja. Oni dodaju da na osnovu svega navedenog, Sokoj (niti bilo koja druga organizacija) nije ni mogao da ubira naknadu za korišćenje njegovih dela.

– Tako da ne postoje neisplaćeni tantijemi na ime g. Štulića – zaključuju iz ove organizacije.

Hrvatski ZAMP se nije oglašavao ovim povodom, ali je Hrvatska služba zaštite autorskih muzičkih prava ranije saopštavala da ne ubira nikakav novac od dela Branimira Štulića.

Štulić: Nisam ni dinar primio celog života

„SOKOJ, što znači Savez kompozitora Jugoslavije (premda bi u tom slučaju trebalo SKOJ, ali da se raja ne doseti, sitno izmene naslov), zadrži ime i u novim okolnostima iako bi ispravnije bilo, po istom načelu, SOKOS, jer Jugoslavije više nema, a sad je to Organizacija muzičkih autora Srbije, dakle, to SOKOS se čita Savez organizovanog kriminala Srbije, i to s obe strane, sa leva na desno i obratno, kako god se uzme, budući da ako laže koza, ne laže rog, što je, uostalom, i vidljivo iz dopisa kojeg beh primoran dotičnima uputiti“, počinje Štulić u svojoj objavi.

Uz nju je priložio i svoj dopis SOKOJ-u.

„Poštovani, upoznati ste sa dopisom g. Živkovića, koji vam je u moje ime poslao zadnju opomenu pred isključenje i, takođe, prosledio dokument koji to u celosti potvrđuje (zacelo ne zbog dalje komunikacije i izjašnjenja na navode, već zbog dobre vere i najkraćeg roka od 14 dana). Eto, ima tome punih četrdeset godina da se vi o taj dokument oglušujete. Za to vreme ste mi naneli neizmernu štetu. Ja sam po tadašnjim zakonima morao ući u SOKOJ da bih dobijao svoje autorske i druge honorare, međutim, oni nisu stizali.“ Kako navodi, on je u februaru 1981. godine raskinuo svaku saradnju sa ovom organizacijom. „Čak i tako ste (po istom obrascu) još polagali pravo na ubiranje mojih honorara sve do isteka te kalendarske godine (znajući da ih nikada nećete isplatiti), štaviše, toliko vam se osladilo da mi ne silazite ‘sa nježnika’ sve do današnjeg dana. Sad, ja nisam od SOKOJ-a primio ni dinara u celokupnom životu. Za drugu polovinu 1980. ste ubrali barem 50.000 tadašnjih maraka samo od Jugotona na ime mojih autorskih honorara koje nikada nisam video, a sledeću ’81. kudikamo više, da ne spominjem radiodifuzna izvođenja kako u zemlji tako i inostranstvu (koja su daleko platežnija)“, nastavlja Štulić. Ističe i da je „ubiranje prihoda nastavljeno sve do 1994. godine“.

„Tad ste me u zamenu za hrvatsku ‘Oluju’ predali ZAMP-u (vidi se da radite za istog gazdu), dakle, tu ste me svake godine oštetili za milion evra, jer, premda ste znali da ja nemam ništa s vama, opet do rata je na svakom nosaču zvuka stajalo SOKOJ i, naravno, moji radiodifuzni prihodi su se slivali u vaše kofere, a upravo je to i razlog vašem podmetanju nepostojećih web licenci na moje pesme, content ID-a i uopšteno drugih lažnih i neistinitih podataka. Ipak to ne znači da vam matematika ne ide od ruke, naprotiv, i sami ćete lako izračunati koliko tih trinaest godina po milion evra iznosi, dodatno kamati. A neću vam oprostiti ni tih godinu i po, ’80. i ’81. To je što se tiče glavnice iz Jugoslavije. A za ove druge potonje grehe koji se očito protežu od ’94. sve do današnjih dana (jer čemu onda ovo prometovanje), još 26 miliona, dakako sa kamatama, dok bezočnost vašeg ‘poslovanja’ nema cenu, pa ću je otpisati“, zaključio je Štulić.