Knjige „Ljubiša R. Đenić Rujanski- crteži i zapisi“ autora Slobodana Radovića, i „Užički kraj“, koju je priredio Borisav Čeliković, predstavljene su preksinoć užičkoj i čajetinskoj publici. O knjigama, koje čuvaju od zaborava našu bogatu kulturnu baštinu, osim autora, govorili su Slobodan Gavrilović, direktor JP Službeni glasnik i Milojko Knežević, urednik u toj izdavačkoj kući, koja je objavila oba naslova.
U knjizi „Ljubiša R. Đenić Rujanski, crteži i zapisi“, koju su zajedno objavili Službeni glasnik i čajetinska biblioteka, koja nosi njegovo ime, na 225 stranica, štampani su 242 crteža i zapisi Ljubiše R. Đenića (1914-1992), višestruko talentovanog bibliotekara iz Čajetine, koji je koristio i pseudonim Rujanski. Decenijama je prikupljao, sređivao i objavljivao narodne umotvorine i običaje zlatiborskog kraja, a za svoj izuzetan doprinos kulturi i prosveti dobio je Vukovu nagradu 1964. godine. Njegovi crteži, kako je sam govorio, možda nemaju umetničku vrednost, ali su vredan dokument vremena koje nestaje, posebno se interesujući za arhitekturu zlatiborskih kuća i brvnara, užičkih starih kuća, a crtao je i motive iz drugih delova Srbije, pa i Balkana.
– Odužujemo se Ljubiši R. Đeniću za ono što je uradio da sačuva naše korene, koji se danas u vreme globalizacije polako gube, istakao je Milojko Knežević. Knjiga sadrži poglavlja: „Zlatiborske brvnare“, „Po Zlatiboru“, „Čajetina moje mladosti“, „Album starog Užica“, „Po Srbiji i Balkanu“, a tu su i tekstovi o njemu Miodraga Vrgovića, Ljubomira Simovića, Milojka P. Đokovića i Beleška priređivača o genezi crteža.
– Ljubiša Đenić bio je skroman i tvrdio da njegovi crteži nemaju umetničku, već dokumentarističku vrednost, a da njegovi zapisi nemaju književnu, već etnološku vrednost, svedočio je Radović, istakavši da se Đenić kao samouki umetnik „svojim crtežima jasno obraća sadašnjim i budućim generacijama“.
Druga knjiga „Užički kraj“, koju je priredio Borisav Čeliković iz Muzeja rudničko-takovskog kraja, jedna je u nizu naslova u ediciji Koreni, koju je takođe izdao Službeni glasnik u saradnji sa tim muzejom. U knjizi, na 467 stranica, objavljene su studije o naseljima, stanovništvu i običajima u užičkom kraju autora Ljube Pavlovića, Ljubomira Mićića, Stojana Obradovića, Dragiše Lapčevića i Srebrice Knežević.
Već ocenjena kao istorijski poduhvat, edicija Koreni, koju je podržala SANU, predstavlja antropogeografske studije, istraživanje naselja i običaja srpskog naroda, a koje je pre jednog veka započeo Jovan Cvijić, a koje su objavljivane u Srpskom etnografskom zborniku Srpske kraljevske akademije. Te studije, kako je istakao Čeliković, danas su prava retkost u bibliotekama i drugim institucijama, pa je to bio i povod da se one ponovo nađu među čitaocima. Do sada je objavljeno osam takvih knjiga, a kompletna edicija trebalo bi da broji pedeset naslova.
Arhijerejska gramata
Protojerej Zoran Janković, starešina užičke crkve i upravnik manastira Rujno u izgradnji, uručio je Slobodanu Gavriloviću, gramatu episkopa žičkog Hrizostoma, u znak zahvalnosti što je Službeni glasnik ispred manastira Rujno podigao spomenik monahu Teodosiju, prvom štamparu u Srbiji, koji je 1537. godine u tom manastiru štampao Rujansko jevanđelje. Zahvaljujući se na priznanju, Gavrilović je poručio da je bio red da se Službeni glasnik, kao najmodernija štamparija u Srbiji, oduži prvom srpskom štamparu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
