Tek posle „Sretnimo se na Sretenje” premijera „Smrtonosne motoristike” i izložba „Aferim Aćime” u Kragujevcu 1Foto: N. Raus

 

Na najbolji mogući način „odloženo” je sretenjsko obeležavanje 190. godine Knjaževsko-srpskog teatra iz Kragujevca. U znak solidarnosti sa studentima u njihovoj borbi za ispunjenje zahteva, ansambl Knjaževsko-srpskog teatra među privima još je 6. februara obustavio sve svoje aktivnosti zakazane za Dan teatra kao i uoči Dana Teatra, Sretenja, 15. februara.

Kako su istakli iz ansambla Knjaževsko-srpskog teatra, koji je od početka protesta više puta podržao studente, kao prilikom njihovog skupa ispred Palate pravde, ovo je podrazumevalo: premijeru predstave ,,Smrtonosna motoristika”, Aleksandra Popovića, dodelu nagrada Statueta Joakim Vujić, Prstena sa likom Joakima Vujića i godišnje nagrade Teatra, zatim izložbu i dramski prikaz posvećen životu i delu Joakima Vujića ,,Aferim Aćime”, ali i dramski prikaz ,,Ustav i prikazanija”, tada još zakazan u Staroj skupštini u prepodnevnim časovima Sretenja

– Upravo na ovaj datum je donet Sretenjski Ustav, 1835. godine u Kragujevcu, za to doba jedan od najdemokratskijih Ustava u Evropi. S obzirom da je jedan od zahteva studenata poštovanje Ustava i zakona za sve jednako, nama, kao zaposlenima u najstarijem srpskom pozorištu i kao građanima Kragujevca, još je veća obaveza da združeno stanemo u odbranu osnovnih postulata svake demokratske države. Ovim saopštenjem se ograđujemo od svake vrste političke zloupotrebe, istakli su u obraćanju javnosti i medijima ansambla Knjaževsko-srpskog teatra.

Aferim kragujevački glumci

Potom su članovi ansambla našeg Knjaževsko-srpskog teatra prvi podržali kolege iz Šabačkog pozorišta i osudili svaku vrstu nezakonitog delovanja.

Oni su javno podržali zahteve šabačkih kolega radi bolje budućnosti, ne samo njihove umetničke zajednice, već svih nas, naveli su glumci i tehnika iz kragujevačkog pozorišta.

Da podsetimo, kolektiv Šabačkog pozorišta zahteva da se hitno poništi rešenje o otkazu organizatorke programa ovog teatra i njihove koleginice Jelene Ivetić, dodajući da je ova situacija, jedna od mnogih direktnih posledica javne podrške studentima u blokadama.

– Smatramo da ne smemo da dopustimo bilo koje kršenje radnog i ljudskog prava koje bi ugrozilo našu umetničku zajednicu, istakli su u svojoj podršci kolegama iz Šapca članovi ansambla KST-a.

Tek posle „Sretnimo se na Sretenje” premijera „Smrtonosne motoristike” i izložba „Aferim Aćime” u Kragujevcu 2
Podrška studentima ansambl KST Foto: Privatna arhiva

Glumci su se istakli na najvećem skupu ikada održanom u Kragujevcu „Sretnimo se na Sretenje”. Prvo su obeležili prsecanjem kolača u svojoj kući Dan i slavu teatra, a onda su sačekavši kao pravi domaćini dočekali kolege iz čitave Srbije. Priknjučili su im se glumci iz beogradskih, novosadskih, somborskog, šabačkog… pozorišta.

Svojim monolozima i pesmama izvedenim na sretenjskoj bini te noći glumci Knjaževsko-srpskog teatra (ko i glumci Pozorišta za decu i mlade) oduševili su sve.

Globalni rijaliti Ace Popovića

Odložena za Sretenje, premijera predstave „Smrtonosna motoristika” po po tekstu Aleksandra Popovića, u režiji Tijane Vasić biće izvedena sutra, u sredu, 19. februara na sceni „Joakim Vujić”. Istog dana, sat vremena ranije, svečano je otvaranje izložbe posvećena Joakimu Vujiću, osnivaču Knjaževsko-srpskog teatra, koja nosi naziv „Aferim, Aćime!”.

Izložba je postavljena u galeriji Konaka kneza Mihaila i realizovana je u saradnji sa Narodnim muzejom Šumadije, upravo odlikovanim sretenjskim odličjem (drugog stepena) predsednika Vučića, , uz podršku Ministarstva kulture Srbije.

„Smrtonosna motoristika”, drama nastala po tekstu Aleksandra Popovića (1929 –1996), jednim od najoriginalnijih autora srpske dramske književnosti, u prvi plan stavlja ljude sa margine.

„Živimo u vremenu u kome se razum sve više ostavlja po strani, a ljudi se poput likova iz Popovićevih komada opiru kontroli, vođeni svojim nagonima. Tačnije, živimo u cirkusu, te je shodno tome odabir jedne vrste „cirkusa“ na sceni sasvim prikladan stvarnosti.Kao i u životu, koji je postao jedan globalni rijaliti, u predstavi pratimo ljubavni zaplet marginalaca, ljudi u sukobu sa zakonom, cirkuske fele željne adrenalina i zabave, koji jedino kroz to mogu, bar na trenutak, da osete sreću i da se smatraju živim”, navela je rediteljka Tijana Vasić.

Tek posle „Sretnimo se na Sretenje” premijera „Smrtonosne motoristike” i izložba „Aferim Aćime” u Kragujevcu 3
Smrtonosna motoristika Foto: Zoran Laki Lazarević

Ona je dodala i da „Ljudi koji vlastiti život stavljaju na kocku da bi egzistirali, kojima reskir postaje način življenja, a samim tim koji ni u ljubavnim odnosima ne mogu bez dodatnog uzbuđenja”.

– Zato vođeni svojim nagonima, a ne razumom, stupaju u razne nedozvoljene „emotivne kombinacije” iz kojih ne može ništa dobro da se „rodi”. Postavljaju se pitanja gde su granice pristojnosti, odanosti, vernosti i šta je ono što treba čoveku da se desi da bi shvatio da ne može i u stvarnom životu da se vozi po zidu smrti, kao i do kada ćemo biti robovi muško-ženskih predrasuda, pita se Tijana Vasić u programu „Smrtonosne motoristike”.

U predstavi igraju: Lenka Petrović, Avram Cvetković, Milica Majstorović, Čedomir Štajn, Katarina Janković, Marija Rakočević, Ana Kolanđeli, Nenad Vulević, Ivan Vidosavljević.

Adaptacija teksta je poverena Slobodanu Obradoviću, za scenski govor je bio zadužen Đorđe Marković, scenografiju potpisuje Ana Kolbjanova, kostim Jelena Janjatović, muziku Dragoslav Tanasković Trnda, a dizajn svetla Radomir Stamenković. Pretpremijera predstave večeras, 18. februara je od 20 sati i otvorena je za publiku. Prva repriza predstave „Smrtonosna motoristika” je u četvrtak, 27. februara u 20 sati.

E, taj famozni mentalitet

„… E, taj famozni mentalitet! Vujaklija ga ovako definiše: ’Celokupno duhovno ustrojstvo – način mišljenja, shvatanja, sklonosti, raspoloženja i dr. – jednog čoveka, društvenog reda, pokolenja itd., duhovno stanje, duhovna nastrojenost”. Sve to ja upravo shvatam tako kako Vujaklija objašnjava. Daleko sam, naravno, od uverenja da sam uspeo mentalitet da opišem. Ali, ja mislim da jednu sredinu, jedan narod, jednu epohu, čovečanstvo niko bolje od kulture i umetnosti ne može identifikovati. (…) I mislio sam: ko pročita moje drame, mnogo će mu jasnije biti ko smo mi u stvari… Kod mene, nema negativnih junaka, odnosno ima negativnih junaka, ali nema junaka koje ja mrzim, koje prezirem. Da stvar sasvim približim. Kad idem kod svoje tetke u bolnicu, ja otkrijem da je bolničarka prema njoj užasno nehumana. I prva moja reakcija je, pošto sam u afektu, da svom drugu, profesoru, kažem kako on drži jedno đubre. Ali, onda pokušavam da se ohladim i da objasnim sebi pojavu. Sad govorim kao pisac. Ona živi na Petlovom brdu, kavaljer je zeza, izgleda da ništa neće biti od venčanja, svaki dan autobusom putuje dva sata do bolnice, dva sata od bolnice, plata joj je bedna… Ispostavi se da su svi prema njoj nehumani, a ja očekujem da ona bude humana prema mojoj tetki. Tako ja pokušavam da mane svog naroda, one najgore osobine na neki način objasnim i da, objašnjavajući, tražim neki bolji put… Još jednu stvar moram reći: čoveka ne smemo potcenjivati, ali ni precenjivati. Čovek ima svoje animalno biće, ne treba se mnogo igrati s njim. Ko pusti zver iz čoveka, taj je veliki zločinac. Taj je veliki đavo. Dugo živim pa sam video… Video sam male, skromne, dobre ljude koji u nekim strašnim, groznim vremenima postanu monstrumi, ubice. Ja sad ne znam ko je ko pored mene… Dva puta sam već to doživeo: jedanput u ratu, drugi put na Golom otoku. Ne bi nas mnogo trebalo izazivati da počnemo da jedemo rukom, da otimamo, da udaramo – da dignemo ruke od salvete, od tanjira, od kašike. Znam kako to izgleda. Ne treba ruže gajiti u podrumu i zalivati ih vrućom vodom da bismo videli koliko su one otporne. Zna se šta s ružama treba raditi. Hoće vrlo brzo ruža da podivlja. Hoće čovek da podivlja…” naveli su u programu predstave iz KST-a deo intervjua sa Aleksandrom Popovićem iz sada već daleke 1993. godine.

Na kreativan način „oživeli oca” srpskog pozorišta

Izložba „Aferim, Aćime!” prikazuje oca srpskog pozorišta, njegov život i rad na osnivanju kragujevačkog pozorišta. Autori izložbe su na kreativan način uspeli da ožive Joakima Vujića, a posetioci će između ostalih eksponata moći da pogledaju i originalne rukopisne i štampane primerke Vujićevih drama, kao i rekonstruisane kostime iz predstve „Fernando i Jarika”, prve predstave izvedene u Knjaževsko-srpskom teatru.

Na otvaranju izložbe kvintet GKO „Šlezinger” izveo je muziku koja je svirana tokom predstave „Šnajderski kalfa” te, kod nas prve pozorišne, 1835. godine, u orkestraciji dirigenta Marka Nešića, a prema originalnim notama Josifa Šlezingera, kapelnika Knjažesko-srpske bande.

Autori izložbe su Ana Kolbjanova (scenograf i kostimograf), Roksanda Aleksić (kustos istoričar) i Miloš Jurišić (viši kustos-konzervator. Izložba je otvorena do 15 marta.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari