To što „ona“ pjeva „njoj“ i dalje je nešto čudno

Koncert je deo promotivne regionalne turneje „Bar me isprobaj“ (nazvane prema njihovom poslednjem singlu) kojom bend, uz promociju novog albuma, obeležava i 10 godina postojanja. Tim povodom razgovarali smo sa Zrinkom Kolarić (bubnjevi) i Anom Opalić (klavijature) koje za Danas kažu da se „vesele koncertu u Beogradu“ i najavljuju „super tulum“.

* Proslavljate 10 godina postojanja. Kako biste se opisali tada i sada?

Ana: Bend je nastao kao „terapijska grupa“ za cure koje su upravo prekinule ljubavnu veze. Zato smo ga i osnovale. Bilo nas je pet i sve smo bile u prekidima i u komi i Martina je došla na ideju da osnujemo bend jer smo se ionako često družile uz gitaru i pjevanje. U tim počecima mislile smo da se samo zabavljamo. Danas iza sebe imamo treći album, mnogo dobrih koncerata po regiji, stabilnu postavu benda, redovite probe i evo slavimo deseti rođendan mini-turnejom.

* Pre Beograda album ste predstavili u Zagrebu i Ljubljani. Kakvi su bili koncerti?

Zrinka: Koncerti u LJubljani i Zagrebu su bili odlični! Zagrebački koncert nam je bio posebno emotivan jer osim što smo predstavili treći album, koncertom smo željeli proslaviti 10 godina postojanja benda – s nama su kao gosti nastupili neki ljudi koji su nam bili važni u ovih 10 godina – naša prva basistica Sabina Naranđa prema kojoj bend i nosi ime, Berko Muratović, bubnjar Jinxa i producent našeg drugog albuma, Anita i Meri iz grupe Meritas… Također, to nam je bio prvi samostalni koncert u velikoj dvorani i svirati pred punim Velikim pogonom Tvornice kulture bilo je stvarno posebno iskustvo.

* Beogradskoj publici niste nepoznati, naprotiv. Čini se da imate lepu mrežu fanova ovde?

Zrinka: U Beogradu smo do sada svirali dva puta (2014. i 2016.) i to su nam jedni od najdražih i najluđih koncerata. Imamo divnu publiku! Na oba koncerta je atmosfera bila nevjerojatna. LJudi su znali sve tekstove, pjevali su cijeli koncert s nama… Stvarno je poseban osjećaj svirati pred publikom koja ne samo da prima, nego aktivno sudjeluje i „daje“ natrag. Ta neka emotivna razmjena ne događa se uvijek. Ponekad svirka bude super, publika super reagira, ali ostane nekako suzdržana. U Srbiji to još nismo doživjeli – na zadnjem koncertu se par cura popelo na stejdž i nastala je potpuna ludnica, sve se treslo, ja sam imala osjećaj da ću skupa s bubnjem pasti sa stejdža. Nakon koncerta smo se zezali da za sljedeći put moramo nabaviti zaštitare i ogradu! Zato se posebno veselimo koncertu u Beogradu.

* I šta onda planirate za predstojeći koncert ovde?

Zrinka: Svakako ne zaštitare i ogradu! Planiramo super tulum za 10 rođendan! Opušten, veseli i jako plesni tulum. Osim pjesama sa trećeg albuma „Sve je ovo igra“ koji promoviramo, na set listi imamo sve najveće hitove sa prva dva albuma koje naša publika zna i voli. Veći dio pjesama sa trećeg albuma već je objavljen kao singlovi tako da ni taj materijal neće biti potpuno nepoznat. Pogotovo zadnji singl „Tvoji starci me vole“ koji se ljudima stvarno svidio i za koji dobivamo super reakcije. Nadamo se da ćemo na koncert privući i neku novu publiku.

* Vi ste prvi queer bend na ovim prostorima. Koliko je Balkan (ne)spreman za bend kao što je vaš?

Zrinka: S obzirom na naša dosadašnja iskustva i povratne informacije koje dobivamo, čini mi se da je spreman. Ili barem spreman za promjene. Do sada nismo imali nikakvo direktno negativno iskustvo. Naravno, s obzirom da smo otvoreno queer bend, naši tekstovi su u pravilu lezbijski, na naše koncerte dolaze ljudi kojima to nije problem. Oni kojima je, ne dolaze pa s njima nemamo kontakt. No, tko god je bio na našem koncertu zna da smo mi primarno pop bend. Atmosfera na našim koncertima je uvijek pozitivna i plesna. Veliki dio naše publike su strejt ljudi koji naprosto vole našu muziku. Da živimo na prostorima gdje su različite seksualne orijentacije potpuno normalna stvar, nitko ne bi ni trepnuo na naše stihove. No, s obzirom da smo tu gdje jesmo, to što „ona“ pjeva „njoj“ i dalje predstavlja nešto čudno i posebno. Iako su teme naših pjesama stvarno univerzalne i razumljive svima.

O imenu benda

* Imate jako interesantno ime, kako je nastalo?

Ana: Nekoliko mjeseci nakon što smo se okupile dobile smo poziv da sviramo na zatvaranju trećeg Vox Feminae festivala. Mi smo u nekoj mješavini sreće, treme, kaosa i potpunog izostanka ikakve discipline odlučile prihvatiti taj izazov i u samo dva mjeseca napisale šest ili sedam autorskih pjesama kako bismo ‘imale što svirati’ na tom koncertu. No, nismo imale ime. Padale su razne ideje, jedna gora od druge i došla sam na ideju da se jednostavno nazovemo – U pol’ 9 kod Sandre, jer su se probe održavale kod nje u 20:30. Tri mjeseca kasnije Sandra je otišla iz benda, a mi smo probe prebacile kod Sabe, tadašnje basistice i promijenile ime benda u U pol’ 9 kod Sabe.