Odbili da finansiraju film o Tomi Buzovu, a promovisali knjigu jednog od najvećih ratnih zločinaca na Balkanu 1Foto: Antitalent Produkcija / Contrast / AFP / Profimedia

Da pre deset godina Boris Dežulović nije napisao tekst o čovjeku koji nije mogao šutjeti gledajući kako iz voza Beograd – Bar pomahnitali nacionalisti, naoružani i zaluđeni mržnjom, odvode Bošnjake, a taj isti tekst nakon nekog vremena Danijel Pek, jedan od producenta u Kanu u subotu nagrađenog filma „Čovjeka koji nije mogao šutjeti“ poslao reditelju Nebojši Slijepčeviću, većina nas nikad ne bi saznala ko je Tomo Buzov, čovek koji u situaciji u kojoj je prilično jasno da se za svaki čin otpora lako gubi glava – nije mogao šutjeti.

Tomo Buzov od subote je i čovek kojemu je reditelj posvetio Zlatnu palmu, piše Jutarnji list.

Buzov je bio oficir JNA koji je u Beogradu dočekao penziju i rat, Hrvat rodom iz Kaštela.

U februaru 1993. izvučen je iz voza 671 koji je vozio iz Beograda za Bar i ubijen. Tim je vozom Buzov putovao da obiđe sina Darka koji je bio na odsluženju vojnog roka u podgoričkom garnizonu. Ubice, pripadnici srpskih paravojnih jedinica pod zapovedništvom Milana Lukića, po vozu su legitimisali putnike i tražili muslimane, po peronu na stanici Štrpci vikalo se: „Kolji balije, kolji balije!“. Tomo Buzov nije mogao da ćuti , ustao je sa sedišta i povikao: „Stanite, ljudi, šta radite, ima li u ovoj zemlji zakona?!“. Odveli su i Buzova, zajedno s velikom grupom ljudi, i sve ih ubili.

Kolumnista crnogorskog CdM-a Dragan Bursać podsetio je da su producenti filma 2022. zatražili podršku Filmskog centra Crne Gore na tamošnjem konkursu za sufinansiranje manjinskih koprodukcija, ali su – odbijeni.
Podsjeća da su u junu 2011. sveštenici Crkve Srbije promociju knjige Milana Lukića, ratnog zločinca i masovnog ubice, održali u prostorijama hrama svetog Save na Vračaru u Beogradu.

Milan Lukić je, osim po otmici i ubistvu nevinih civila sa stanice Štrpci, poznat i po paljenju živih ljudi u Pionirskoj ulici u Višegradu.
Proglašen je krivim za ubistvo najmanje 60 muslimanskih civila u jednoj kući u višegradskom naselju Bikavac 27. juna 1992.

Haški sud je utvrdio da su Lukić i naoružana grupa prisilili civile da uđu u kuću, nakon toga su blokirali sve izlaze, a u kuću su ubacili nekoliko eksplozivnih naprava, benzin i zapalili je.

Lukić je osuđen na doživotnu robiju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari