Ulazimo u finale Pule: Šta kaže kritika o Grliću i Marasoviću? 1Plakati Grlićevog i Maraspovićevog filma

U okviru kritičarskog duela „Točno u podne“ dva filma – „Svemu dođe kraj“ Rajka Grlića i „Šlager“ Nevija Marasovića, kritikovali su Sandra Perović autorka emisije Velika iluzija i Ivan Žaknić urednik emisije Licem u lice na Hrvatskom radiju.

Sandra Perović je rekla da je svaki novi film Nevija Marasovića obraduje i da je tako bilo i prošle godine kada je na 70. Pulskom filmskom festivalu gledala njegovo ostvarenje „Pamtim samo sretne dane“ , a tako je i sada, na 71. Puli kada je odgledala „Šlager“ koji, kako je primetila, slučajno ili namerno traje 71 minut.

„Intimne ispovesti protagonista sa kojima svako od gledalaca u određenim segmentima, replikama, situacijama, reakcijama, emocijama može da se prepozna i da , zaista, sa empatijom uspe da se saživi sa njihovim unutrašnjim stanjima i previranjnima glavne su odlike Marasovićevog filma“, smatra Sandra Perović.

Prema njenim rečima „Šlager“ je još jedna potvrda Marasovićeve sposobnosti da na jedan iskren način dotakne srž emotivnih iskustava.

„Toliko iskrenosti, toliko topline, šašavosti, emocionalnih transformacija i toliko doslednosti“, istakla je Sandra Perović, dodajući da je doslednost možda ono što najviše voli kod ovog autora.

„Doslednost pre svega prema onome što on voli, od Visa, do Gorskog Kotara, dakle lokaliteta, koji su mu dragi, preko konstantnog životnog preispitivanja, do filmske ljubavi prema glumcima koji su sada već deo njegovog filmskog DNK. Najveći teret filma poneli su Lana Barić i Janko Popović Volarić, koji je i koscenarista „Šlagera“, istakla je Perović.

Prema njenim rečima za svaku je pohvalu sa koliko iskrenosti i neposrednosti su dali sebe u ovoj filmskoj priči.
„Oni gotovo da ne glume i ukoliko glume ta gluma se jednostavno ne vidi. Kao da im je sam reditelj u nekim segmentima rekao: „Evo, prepuštam vam da sami vozite ovaj emocionalni ringišpil“, kazala je Perović.
Za nju je „Šlager“ film koji tera potencijalnog konzumenta da stavi prst na čelo i zapita se da li neka situacija u životu može iskreno da se preboli ili određena emotivna stanja pojedinac toliko potiskuje i duboko slaže u foldere odbijajući da prihvati njihovo postojanje.

„Osim što je melodrama o ljudskim odnosima „Šlager“ je priča o prolaznosti vremena a to je još jedna od Marasovićevih tema. To je vizuelno minimalistički režiran film na jednostavan i efektan način kako bi naglasio emocionalna stanja junaka“, istakla je Sandra Perović i „Šlager“ ocenila ocenom pet.

Na opasku moderatora da ga je film podsetio na Bergmana i Prizore ali iz (ne)bračnog života, nadovezao se Ivan Žaknić koji je rekao da svaku priču o Marasovićevim filmovima počinje sintagmom da njegov opus sve više i više iznenađuje.

„Tako bi bilo i sada. Ja volim te njegove improvizacije, volim i ono žanrovsko u njegovim filmovima, metafilmska poigravanja, izbor lokacija a pogotovo volim njegovo čeprkanje po hrvatskoj pop muzičkoj kulturi. Nikad me nije izneverio s tim da je ovo njegov najčišći ljubavni film „ istakao je Ivan.

On nalazi sličnosti između „Šlagera“ i koncepta filma „Pre svitanja“ Ričarda Linklejtera.

„Kod Linklejtera je to u tri filma a kod Marasovića samo u jednom filmu od 71 minut. Ako bi nešto prigovorio filmu „Šlager“ onda je to što ume da zapadne u izvesne dramaturške ćoškove ali iz njih ih izvlače Lana Barišić i Janko Popović Volarić“, konstatovao je Ivan Žaknić.

Sandra Perović nije imala primedbi na račun filma „Šlager“ jer, kako je rekla, prosto voli Nevijev rad, njegovu iskrenost bez zadrške i to što nije proračunat, a to zapravo i najviše ceni kod autora.
Od Sandre Perović „Šlager“ je dobio pet zvezdica a od Ivana Žaknića četiri plus koji je posebno pohvalio glumu JankaPopovića Volarića.

„Film „Svemu dođe kraj“ Rajka Grlića ako je poslednji biće mi lično žao“ kazao je Ivan Žaknić na početku analize ovog ostvarenja i podsetio da je film rađen prema motivima Krležinog dela „Na rubu pameti“ .

„Isti taj očaj, krik i bes koji je Krleža proizveo između dva svetska rata opisujući tadašnju malograđanštinu koja ćutii i žmuri na monge probleme u tadašnjem društvu su i Grlićevom filmu koji je radio zajedno sa Antom Tomićem kao koscenaristom. Videli smo na kojim mestima je publika u Puli reagovala i da se zapravo takvoj reakciji možemo samo pokloniti. Mi kao kritičari možemo teško onda bilo šta reći“ , konstatovao je Žaknić.
Prema njegovim rečima središnja emocija filma „Svemu dođe kraj“ bez obzira na njegov hepi end je bes.
„Film je u nekim delovima preplastičan, direktan i možda vam se može učiniti da bi tu možda mogla biti primenjena metafora, međutim neke stvari treba reći direktno, neke stvari u ovom društvu nema više ptrebe objašnjavati metaforički i zbog toga mislim da su Grlić i Tomić u tom smislu napravili pošten i direktan film koliko god se on zbog upravo te direktnosti nekima neće svideti“ zaključio je Ivan Žaknić.

Sandra Perović kazala je da je Grlić poznat po subverzivnom i žanrovskom zadiranju u polje politike, posredstvom skrivenih i neskrivenih mehanizama filmske umetnosti.

„Najnovijim filmom Grlić dokazuje i potvrđuje po ko zna koji put da je beskompromisan autor , možda ovoga puta i najviše“ istakla je Sandra Perovović dodajući da kao da je ovim ostvarenjem reditelj zatvrio krug iako ona to ne bi volela.

„Želela bih da Rajko i dalje brusi i stvara svoje dragulje ali ako je suditi po ovom filmu imamo vreme početka i vreme kraja i to baš ovde u Puli od Rajkovog debija 1974. godine do ovog epiloga 2024. Jer sudeći po ovom filmu zaista je „Kud puklo da puklo“ puklo u radničkoj klasi koja uzima pravdu u svoje ruke izmučena tranzicijomi i surovom vladavinom kapitalizma, smatra Sandra Perović

Ona je rekla da „Svemu dođe kraj“ podstiče na duboko razmišljanje i na preispitivanje, čak i onih najtvrdokornijih u svojim stavovima i razmišljanjima.

„Pored „Ustava Republike Hrvatske“, rekla bih da je „Svemu dođe kraj“ jedan od najhrabrijih Grlićevih filmova. Reč je o jednoj smeloj provokaciji visokog koncepta. To je vruć kesten koji može da opeče. Grlić je ovde iznedrio ciničan pristup, koji udara poput čekića u čelo a rezultat je provokativna, angažovana priča sa gorkim ukosom pretočena u film koja pokazuje šta jedan izuzetan događaj u životu, u ovom slučaju Grlićev susret sa Krležom može da rezultira nakon decenija i decenija.“istakla je Perović.

Sledstveno tome zaključak koji se nameće je da se sve može kad je motiv jak.

„Očito je provereni tandem Grlić Tomić imao taj motiv da napravi ovaj film i zato je pred nama jedna sveža priča nastala na Krležinom tragu a jedan od ključnih aspekata u Grlićevom radu je njegova sposobnost da kroz intimne ljubavne prikaže kompleksnije teme i tenzije“ zakljućila je Sandra Perović.

Ona je filmu „Svemu dođe kraj“ dala pet zvezdica dok se Ivan Žaknić odlučio za ocenu četiri plus.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari