Zašto je Leskovački internacionalni festival filmske režije unizio i velikane čija imena nose nagrade? 1Foto Radmila Radosavljević

Poslednjih dana avgusta dogodio se još jedan skandal u našoj kulturi koji je nekako promakao bez veće medijske pažnje, a zaslužio je da bude u fokusu i da prođe kritički sud stručne javnosti, jer je nečijom samovoljom i bahatošću unižen ugled Leskovačkog internacionalnog festivala filmske režije (LIFFE), a posebno nagrada koje je dodeljivao, „Živojin Žika Pavlović“ i „Dušan Makavejev“.

Podsećanja radi, sajt JUGpres je objavio da reditelj Darko Bajić više neće biti umetnički direktor LIFFE, i da od ove godine neće biti ni nagrade „Živojin Pavlović“.

Ovu odluku u svojoj izjavi, sa nekoliko prigodnih rečenica i floskula, obrazložila je direktorka Leskovačkog kulturnog centra koji je organizator festivala, Sanja Conić, koja je zahvalila Bajiću na dugogodišnjoj saradnji i istakla da su „festivali živi organizmi i zahtevaju da se uvode novi ljudi, nove ideje, novi elementi“.

U stvaranju novog organizma LIFFE, Conić se na konferenciji za novinare pohvalila regionalnim Umetničkim savetom – Miroljub Vučković,
dugogodišnji umetnički direktor i selektor Festa, rediteljka i scenaristkinja iz BiH Ines Tanović, i reditelj i direktor Motovun film festivala Igor Mirković iz Hrvatske.

„Pošto je ideja LIFFE-a promocija filmova i reditelja iz zemlje i regiona, smatramo da će upravo Umetnički savet doprineti našoj inicijalnoj ideji o kulturnom umrežavanju filmskih autora i profesionalaca sa prostora bivše Jugoslavije“, istakla je Conić, i najavila brzopotezno razrešenje pitanja Nagrade „Živojin Žika Pavlović“.

Jer, ovo prestižno priznanje sa imenom velikana čija su dela obeležila jugoslovensku i srpsku kinematografiju i kulturu, koje su za afirmaciju regionalne filmske umetnosti u svetu, kao i za najbolju režiju, tokom dvanaest godina dodeljivanja dobili najznačajnijiji filmski stvaraoci sa ovog prostora, porodica Pavlović je povukla sa LIFFE odmah posle odlaska Darka Bajića.

„Mi, naravno, poštujemo odluku porodice Pavlović, a s druge strane, izuzetno smo srećni što uspostavljamo novu nagradu koja će nositi ime velikog reditelja srpske, jugoslovenske i evropske kinematografije Gorana Paskaljevića. U skladu sa njegovim delom, dubokim tragom koji je ostavio, profesionalnim principima i humanošću, imamo čast i zadovoljstvo da najavimo Nagradu „Otisak Gorana Paskaljevića“, navela je direktorka LKC.

Predstavljajući novo priznanje, Conić, koja po obrazovanju nema nikakve veze sa filmskom umetnošću, kinematografijom i kulturom (diplomirani je pravnik, a pre dolaska na čelo LKC bila je PR gradonačelnika Leskovca), objasnila je da će ono biti dodeljivano „filmskom umetniku koji se ističe autentičnim stilom, koga krasi izgrađen filmski jezik, originalnost u sinematičnom predstavljanju stvarnosti, narativ u funkciji emocionalne i intelektualne afirmacije čovekoljublja, razumevanja i tolerancije“!

Šta sve škripi u ovoj priči i ovim dešavanjima, a škripi mnogo toga?

Jer, čak i kad se izuzme da su filmski profesionalci okupljeni u novoformiranom Umetničkom savetu neosporni, i da je, naravno, neosporno da Goran Paskaljević svojim delom zaslužuje nagradu koja će nositi njegovo ime, ostaje jedna mutna slika, zato što u celoj ovoj priči nedostaje najvažniji detalj – upravo je Darko Bajić svojom idejom i konceptom pre više od trinaest godina postavio i preobrazio ovu manifestaciju kao Leskovački internacionalni festival filmske režije, to nije dostignuće Kulturnog centra ovog grada, na čijem se čelu, slučajno, odlukom partije na vlasti, poslednjih godina nalazi Sanja Conić.

Bajić je postavio i Nagradu „Živojin Žika Pavlović“, pre tri godine i Nagradu „Dušan Makavejev“ u novom programu „Divlji film“ koji je uveo, on stoji iza poverenja i ugleda koji je stekao ovaj festival, a sada je ta reputacija ozbiljno dovedena u sumnju.

Za Danas, to potvrđuje i porodica Pavlović, odgovarajući na naše pitanje zbog čega je sa Leskovačkog festivala povukla priznanje koje su do sada dobili filmski umetnici poput: Slobodana Šijana, Radeta Šerbedžije, Velimira Bate Živojinovića, Emira Kusturice, Dragana Gage Nikolića, Gorana Markovića, Miloša Miše Radivojevića, Gorana Paskaljevića, Milča Mančevskog…

– Po ideji Darka Bajića o reformi Filmskog festivala u Leskovcu, i na njegovu inicijativu, ustanovljena je nagrada za filmsku režiju, koja nosi ime
Živojina Žike Pavlovića, uz saglasnost Pavlovićevih naslednika. Porodici Pavlović je izuzetno drago da su tokom godina nagradu osvajali najeminentniji regionalni autori iz oblasti filmske umetnosti. Upravo zato, sa željom da nagrada nastavi da nosi vrednost koju poseduje, porodica se nije osećala bezbedno da je ispusti iz ruku onih koji su je uspostavili – kaže za Danas u ime porodice reditelj Nenad
Pavlović.

Zašto je Leskovački internacionalni festival filmske režije unizio i velikane čija imena nose nagrade? 2
Foto promo Antonio Ahel/ATAImages

Manevar direktorke LKC sa „zamenom“ nagrada, iako optimistično najavljen, ipak nije baš tako jednostavan – svi koji su bliže poznavali Paskaljevića, mogli bi se zakleti da nikako nije srećan da priznanje koje nosi njegovo ime počne da se dodeljuje pošto je porodica povukla Nagradu „Živojin Žika Pavlović“, i što i Nagrade „Dušan Makavejev“ na Leskovačkom festivalu više nema.

Da je Paskaljević mogao da se pita, sigurno to ne bi prihvatio, prosto zato što se na taj način ne uspostavljaju nagrade koje nose ime velikana. A on jeste velikan, autor koji je uz Kusturicu osvojio najveća priznanja na svetskim festivalima, kome su francuska i španska kinoteka, ili muzej MoMa u NJujorku, priređivali omaže i retrospektive, i koji apsolutno zaslužuje respekt. Ovako, nažalost, „Otisak Gorana Paskaljevića“ proizilazi iz festivalske „kombinatorike“ LKC, što u samom startu stavlja pomalo tužan oblak iznad ove nagrade.

O svim ovim dešavanjima, pa i razlozima svog odlaska sa LIFFE, Darko Bajić se nije javno izjašnjavao (ako ne računamo i njegovih nekoliko
oficijelnih rečenica), ali smo na upravo završenom Filmskom festivalu Herceg Novi, na kojem je bio počasni gost, uspeli da ga motivišemo za razgovor.

– Stvorio sam Festival filmske režije. To nije smo moje autorsko delo, to je pokret velikog broja mojih kolega, da objedinimo i poštujemo jedan
značajan kulturni prostor nekadašnje, veoma uspešne YU kinematografije – kaže za Danas.

Ovaj festivalm napominje on, imao je misiju da profesiji reditelj vrati njen integritet i nezavisnost autorskih ideja.

– Da se izbori za profesionalnije uslove rada i zaustavi pokušaj da se fondovskim iscrpljivanjem reditelja, ispiranja njihovih ideja kroz razne birokratske, politizirane jednoumne filtere, stvaraju filmovi. Da od ideja, na kraju, ne ostanu samo izbledele barice. Ostavljam u amanet onima koji su me nasledili na LIFFE da tu važnu kulturnu misiju nastave – objašnjava Bajić, dodajući da veliki uspeh ovog festivala, za skoro deceniju i po svog angažovanja, duguje značajnim imenima reditelja iz regiona.

Njegovim prijateljima koji su omogućili da njihovi filmovi, kako kaže, dožive premijere u Srbiji, i to odmah nakon velikih svetskih festivala.

– Više od 200 filmskih reditelja, glumaca i producenata iz regiona po prvi put je posetilo Leskovac. Pored velike popularnosti koju je festival stekao, prepoznao sam priliku da se on još više razvija i internacionalizuje, pa sam sa svojim saradnicima predložio i krenuo da razvijam novi program „Divlji film“, koji je „vukao“ i novu nagradu „Dušan Makavejev“ za najbolje svetske filmove koji pomeraju granice filmskog jezika. Pokrenuli smo i Godišnje nagrade za reditelje najboljih regionalnih TV serija – istakao je reditelj.

Ali, kako ističe Bajić, to je naišlo na otpor, nakon čega je usledio i njegov razlaz sa ovim festivalom.

– Teško mi je da prihvatim, ali nažalost razumem, da ljudi koji dolaze na čelo ustanova kulture a kojima bavljenje kulturom i umetnošću nije
primarno zanimanje, mogu imati drugačije interese i upasti u zamku vlastitih ambicija. Nadam se da će Festival filmske režije odoleti tom iskušenju, imam poverenja u njegovu publiku. Mislim da će ona obezbediti dostojanstvo svog festivala, jer je leskovačka publika uvek umela da vrlo oštro odreaguje kada je bilo pokušaja da se on koristi za druge svrhe koje nisu kultura – naglašava on za Danas.

Ipak, Bajić najavljuje da ima neke nove ideje i planove.

– Moj tim i ja nastavićemo da u našem novom projektu razvijamo programe i ideje koje smo započeli. Ostavili smo dubok trag u kulturi grada
Leskovca, i zato mislim da nema mesta nepoštenoj igri. Kultura je prostor u kome bi trebalo da vladaju najviše moralne vrednosti, jer društvo samo tako može da se razvija i stvara nova dela – smatra Darko Bajić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari