Životna ispovest Radeta Šerbedžije: „Zbog jedne stvari u Hrvatskoj najviše žalim“ 1Rade Šerbedžija, foto: ATA images

Glumac, muzičar, pesnik, reditelj, samo su neke reči koje opisuju Radeta Šerbedžiju, koji je sada u jednom od retkih intervjua govorio o svojoj karijeri i životu.

Ipak, ističe da je „najviše glumac” i to je njegova „najjača energija.”

Legendarni glumac, međutim, poslednjih godina glumi samo u predstavama svoje supruge Lenke.

„Režirao sam i predstavu u kojoj su igrali Pero Kvrgić, Ivica Vidović, Zijad Sokolović i ja – ‘Play Beckett’, lepa predstava. U poslednje vreme pozorištem se bavim malo. Više se bavim filmom, od 93. godine sam počeo da igram u stranim filmovima i moja najveća aktivnost je film“, rekao je Šerbedžija.

Iako je danas u umetničkim vodama, kao dete je maštao da bude profesionalni fudbaler.

„Uvek sam mislio da ću biti profesionalni fudbaler. Uspeo sam da igram fudbal poluprofesionalno. Igrao sam dobro fudbal, što mogu potvrditi mnogi prvoligaši, počev od Pere Močiboba, pa do Slavena Zambate sa kojim sam igrao, i svih onih iz Dinama – Ražića, Bradvića, Vilsona Džonija…“, kaže za Jutarnji.hr. prenosi Nova. rs

Životna ispovest Radeta Šerbedžije: „Zbog jedne stvari u Hrvatskoj najviše žalim“ 2
foto EPA/Joerg Carstensen

U trenutku upisa na studije, želja mu je bila da upiše književnost, jer je ljubav prema književnosti u njemu razbuktao profesor u vinkovačkoj gimnaziji Miroslav Joler.

„Bio je samo oko sedam godina stariji od mene. Bio je moćan, briljantan, strašno smo se zavoleli , družili. Za te četiri godine gimnazije u Vinkovcima toliko sam se družio sa tim profesorom da je on mene kroz te četiri godine naučio – kao da sam završio 2 godine književnosti fakulteta. Govorio mi je o literaturi, različitim pesnicima, piscima, tako da sam imao velike koristi od toga i želeo sam da se bavim time“, priseća se on.

Ipak, put ga je odveo do glume, a Vanja Drač i Ivo Fiči su ga nagovorili da se oproba na akademiji. Sa njima je pričao poeziju još kao srednjoškolac, a oni su odmah osetili da ima glumačkog dara. Međutim, ljubav prema književnosti nije jenjala ni na akademiji, pa je na drugoj godini upisao komparativnu književnost i završio dve godine studija.

„Posle više nisam mogao jer sam postao toliko popularan mlad glumac da mi je bilo neugodno da budem na predavanjima, ali nisam ni stizao jer sam bio na filmovima. Čak sam jednu godinu izgubio na akademiji jer sam snimao filmove. To je moja neka zajednička ljubav – literatura, teatar i film”, priznaje.

Ljubav prema umetnosti prolazi kroz celu porodicu Šerbedžija. Rade je ponosni otac jednog sina i četiri ćerke. Sin Danilo je filmski reditelj koji se školovao u SAD, a otac mu je davao savete pre upisa na studije.

„Moj Danilo je želeo nakon gimnazije da studira filmsku režiju, a ja sam mu tada predložio da nešto završi pre toga. Nisam insistirao na tome, ali on me poslušao, pa je upisao jedan od najtežih fakulteta. Upisao je filozofiju i starogrčki“, rekao je , a nakon toga Danilo je postao uspešan student režije u Americi, a danas režira aktualni film o životu Dražena Petrovića.

„Amerikanci u tim školama imaju novca da mladi studenti koji studiraju režiju stalno snimaju i da nauče. Kod nas na zagrebačkoj akademiji imali smo takve divne profesore, ali nije bilo novca za traku i za filmove“, priseća se Šerbedžija.

Ćerka Lucija, koju uz Danila ima s bivšom pokojnom suprugom Ivankom Cerovac, bavi se pozorištem, filmom i muzikom. Sa sadašnjom suprugom Lenkom ima tri ćerke.

„Nina je užasno talentovana za glumu, ali nije želela da je studira“, rekao je on. Radetova ćerka Vanja je advokat, dok se Milica bavi muzikom.
opis uloga koje je Šerbedžija igrao na malim ekranama je dug, bilo na našim prostorima ili u Holivudu, ali ipak je otkrio za čime žali.

„Jedna od stvari kojih mi je žao jeste to da u ovoj mojoj zemlji u kojoj sam živeo i u kojoj sada živim kad sam se vratio iz Amerike mnogo filmova koje sam radio u svetu nisu bili ovde. Možda čak i jedne od mojih najboljih filmskih uloga“, rekao je on.

Čini se da Šerbedžiji nekako zapadaju uloge likova iz istočne Europe, a on tvrdi da nikako ne može da igra Amerikanca, da to ne može ni Goran Višnjić.

Popis uloga koje je Šerbedžija igrao na malim ekranama je dug, bilo na našim prostorima ili u Holivudu, ali ipak nam je otkrio za čime žali.
„Jer koliko god dobro da se govori engleski, ne može se sakriti da to nije ‘native american‘. I zašto bih igrao kad nisam to? Ako ima interesantnosti i šarma u mojoj glumi na engleskom, upravo je to zato jer sam stranac. Naravno, kad si stranac, onda uglavnom igraš negativne uloge“, kaže Šerbedžija i dodaje da to nije slučaj ako se radi o ‘pravnim umetničkim filmovima’ koji su drame, već samo ako se radi o žanrovskim filmovima. Dodaje i da su uloge negativaca glumački interesantnije od uloga pozitivaca.

Šta god u životu radio i čime god da se bavio, Šerbedžijina supruga Lenka uvek mu je bila velika podrška. Uz to je i reditelj i umetnička direktorka njihovog pozorišta na Brijunima „Ulysses“.

„Lenka i ja smo zajedno u životu i umetnosti. Ja se pozorištem bavim samo u njenim predstavama. Duboko se razumem s njom, to je naš zajednički projekat“, rekao je Šerbedžija.

Iako ima 77 godina, Šerbedžija ne planira da stane sa radom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari