Prijedorski stihodelja, kako ga nazivaju kritičari i čitaoci, glumac i reditelj, Darko Cvijetić izatkao je prošle godine žanrovski hibridnu knjigu Noćna straža, koju je, nakon romana Schindlerov lift i Što na podu spavaš, krajem 2021. objavila beogradska Književna radionica Rašić.
Ovaj autor, kao i prethodnim svojim knjigama, pružio je samu esenciju književnog teksta, po sopstvenim rečima, trudio da pobedi traumu rata koja se ne može pobediti.
„Nisam pobjednik u toj traumi, ja sam samo škripeći olovkom pokušavao da toj traumi dam tijelo, da je mogu opipati, i vjerujte mi, to je jak bol“.
Noćnu stražu čine dva dela, u prvom su kraće priče.
„Nemoguće je sve izreći, sudbine ratom zgaženih su u tolikom broju oko nas, da je potpuno nesavladivo sve ih izreći. Prvi dio knjige zato čine krokiji, mali potezi, ruševine ili zameci romana, sudbina, pripovijesti, pisama… Drugi dio je tematski mirnija linija, poezija koja opet sebe opkoračuje pričom ili drhtanjem u grlu. To je i Eliotovski splin Puste zemlje i jeza da će toliko toga ostati neispričano. Konačni rezultat je tzv. hibrid, koji također može biti dramski tekst ili predložak za pozorišni projekt… Nisam siguran da mi je to bila i namjera, ali put se sam podvačio pod korake, i prašina se lijepila za gole tabane upravo tako, zrno po zrno putovanja“, objašnjava autor.
Kolega književnik Miljenko Jergović, dodaje kako je „Noćna straža povratak na stare Cvijetićeve i cvijetićevske forme. Romani, koji su formalno bili vrlo kratki, oba kraća od jedva malo duže pripovijetke, u suštinskom su smislu bili dvije gotovo nepregledne epsko-lirske gromade. Nešto poput Seoba Miloša Crnjanskog, samo bez sretnog završetka. Ili bez ikakvog završetka. Zanimljivo je, međutim, da se i u Noćnoj straži nalaze, istina u komprimiranoj formi, iste takve, sasvim romaneskne, opsežne i nepregledne, sudbinske cjeline“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
