Svi smo mi bubnjari

Iza njega su brojni nastupi sa grupom Leb i sol, saradnja sa svim značajnijim muzičarima na ovdašnjoj sceni, komponovanje za balet i pozorište, ali i „marširanje“ sa mladim bubnjarima tokom građanskih demonstracija.

Kako sada gledate na prethodnih 40 godina karijere? Da li biste nešto promenili ili biste sve isto uradili?

– Kada se osvrneš onako, letimice izgleda kao da treba nešto novo da počnem, kao da je nekoliko dana prošlo, ali kada se sjetim gdje i šta… E tada je to cijeli jedan život! Mijenjao bih dosta toga, mislim da sam se drugima dosta davo a tada sam sebe najviše gubio… Ali i to sam ja, svačiji – kaže Dragoljub Đurićić za Danas.

Postoji li muzičar sa prostora bivše Jugoslavije sa kojim niste sarađivali, a sa kime ste imali najbolju saradnju?

– Postoji naravno, ali ih je malo, posebno su tu oni koji su stariji ili mlađi od mene po 10 godina. Naravno, i najbolju i najvredniju saradnju sam imao sa Vlatkom Stefanovskim. Ali, to je više od prijateljstva i više od saradnje.

Šta smatrate za najveći domet vašeg benda Drums Company?

– To je vrlo bitan bend, ušao je u istoriju jednog naroda a da li je to malo… Bubanj u svijetu pamte kao osnovu demokratskih promjena u Srbiji, sjetite se koliko smo samo emitovani na CNN.

Najavili ste da će na koncertu „Balkanska lavina“ biti 100 bubnjara, ali i da ćete pokušati da oborite rekord u broju bubnjara koji će svirati zajedno na jednom mestu. Koliko se bubnjara još dodatno prijavilo preko Fejsbuk stranice i koliki biste broj njih zaista želeli na sceni?

– Ja bih želio milion, želio bih da svi shvatimo da smo bubnjari, svima nama fali ta energija, taj dio buntovnosti koji nas vodi ka ličnim slobodama. Prijavilo se više od 300, ali to ne znači ništa dok se ne pojave u Sava centru, živim za trenutak da čujem kako sviraju zajedno, a za rekord… Ma rekord naš bubnjarski je da smo zajedno oko iste ideje – a to je ritam.

Kakav repertoar možemo očekivati u Sava centru?

– Bubnjarski, šalim se… Ja sam u Sava centru pripremio nešto što daje snagu svima nama, a to je naš dom, porodica. Na sceni zidam pravu pravcatu kuću od kamena gdje su se vjekovima rađali Đuričići, to je moj dug mojim precima koji su živjeli u Kobiljem dolu i Cucima, Crna Gora. Pozvao sam u goste i crkveni hor „Branislav Nušić“ iz Kosovske Mitrovice pod dirigentskom palicom Petra Rakića, a biće tu i Pavle Aksentijević, kao i moj sugrađanin Rambo Amadeus, te 200-300 bubnjara, Igor Malešević, Lav Bratuša, Ivan Dimitrijević, trubači Bojana Ristića, Mamadu – moj prijatelj iz Senegala. Želim da imam najstarijeg bubnjara kao i najmlađeg Đurađa Đuričića i jedno pravo pravcato iznenađenje – najavljuje Dragoljub Đuričić.

Ja sam sa narodom – ni lijevo ni desno

Da li biste se i danas odlučili da kao 1996/97. budete bubnjar na nekom protestu?

– Naravno da bih, ja sam sa narodom, ja nemam ideje koje bi bile desne, lijeve ili već… Ja sam dio naroda, svi smo mi pojedinačno oni koji čine narod – napominje Dragoljub Đuričić.