Do selektora beše najviše 1Rukometaši Srbije Foto: Starsport

Kada je muška rukometna reprezentacija Francuske žrebanjem razvrstana u Grupu 1 teško da se mogao naći neko ko ne bi stavio „kuću i imanje“ na njeno ubedljivo prvo mesto na kraju kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Slovačkoj i Mađarskoj sledeće godine…

… pošto je i miks preostalih članova hipertrofejne generacije i njenih vrlo talentovanih naslednika za jedno ili nekoliko koplja ispred mnogih selekcija na svetu, ali joj je Srbija, na opšte iznenađenje, zamutila vodu.

Jeste Toni Đerona doveden sa selektorskim zadatkom da „orlove“ redovno odvodi na velika takmičenja, a tamo im ne dopušta da padaju posle prve faze ili odlaze u razigravanje za utešni plasman kao što je gotovo uvek bio slučaj od osamostaljenja države 2006, ali priznati španski stručnjak je požurio sa preporodom igre i rezultata.

Toliko da su Dejan Milosavljev, Lazar Kukić, Mijajlo Marsenić, Bogdan Radivojević, Petar Đorđić, Ilija Abutović… dobili prvi meč sa „trikolorima“ (27:24), pa odigrali nerešeno u revanšu (26:26), a onda to potvrdili ubedljivim trijumfom protiv Grčke (31:21), za ubedljivo vođstvo u konkurenciji aktuelnog olimpijskog vicešampiona, Grka i slabašne Belgije.

I sve to atraktivnom, organizovanom, brzom, disciplinovanom… igrom, pa ne čudi što se o januarskom učinku i utisku srpskih rukometaša priča kao da su već otišli na EP.

– Ne bih da potcenjujem naše trenere, ali Savez je posle dužeg vremena pronašao pravo rešenje na mestu selektora. Konačno je struci dato na važnosti, a Đerona je učinio ono što nisu mnogi njegovi prethodnici. Prvo, igrači se ponovo sa radošću odazivaju pozivima u nacionalni tim, nemamo više otkazivanja prvotimaca dobrih evropskih klubova, u prošlosti nezadovoljnih stručnim vođenjem u reprezentaciji. Posle evropskog srebra u Beogradu raspao se sastav od kog se dosta očekivalo u budućnosti, a sada bi svi da obuku nacionalni dres. I atmosfera u ekipi je vidljivo dobra. Takođe, dopadaju mi se i kontinuitet u igri i disciplina u ove tri utakmice. Posebno protiv Francuza, koji su u ovaj ciklus isto ušli s novim šefom stručnog štaba i podmlađenih redova, ali su i dalje velesila – analizira za Danas proslavljeni srpski rukometaš i trener Zoran Tuta Živković, uz nadu da će rukometna organizacija pružiti potrebnu podršku Đeroni i njegovim izabranicima.

Vlasnik selektorskog olimpijskog zlata, jedne svetske titule i još četiri medalje sa velikih SP, EP i Mediteranskih igara, u vreme velike Jugoslavije, sluti još bolje dane pod komandom mladog kolege.

– Već na startu je pokazao kvalitet, a imaće godinu dana da sa saradnicima složi najbolji tim i skocka igru do prvenstva Evrope, jer su pojedinci bili sprečeni da se priključe reprezentaciji ovog meseca. I tako udari temelje za sledeći olimpijski ciklus – navija za Španca golman SFRJ na osvojenim Igrama 1972.

I Žikica Milosavljević, nekada nezamenjivo krilo nacionalnog tima u vreme kada je ovaj imao visok rejting u svetu rukometa, smatra da je angažovanje Đerone već donelo boljitak.

Šta više, kao jedan od Špančevih pomoćnika, iz prve ruke svedoči zbog čega je doskorašnji potpredsednik RSS Dragan Škrbić bio u pravu što je sa toliko upornosti i žara pregovarao sa čovekom čije je znanje stečeno u sistemu rukometne škole Barselone.

– U njegovom radu nema nimalo improvizacije, ni o-ruk rešenja. Čim je došao za selektora postavio je jasna i striktna pravila na terenu i van njega, u odnosu na koja traži i ispravlja greške. Igrači i njegovi saradnici tačno znaju šta su im zadaci. Mi iz stručnog štaba smo, recimo, mesecima putem video konferencija ulazili u sistem koji je krenuo da postavlja. Ovo nije vrhunac, jer se takve stvari vremenom grade, ali očigledno da je već na početku dao rezultate. Odličan start je fenomenalna stvar za ceo naš rukomet. Idemo dalje, sa idejom da svaki sledeći korak bude još bolji, a da na Evropskom prvenstvu budemo najbolji – kaže Milosavljević za naš list.

„Samo“ da struka i ekipa A selekcije istraju u započetom procesu obnove, nova garnitura RSS, predvođena predsednicom Milenom Delić, čuva im leđa i bude na usluzi na ovom dugom putu, a to zatalasa domaću rukometnu žabokrečinu.

Jer, ne mogu uspesi reprezentacija počivati samo na individualnom kvalitetu ljudi koji ih vode ili igraju za njih.

Da bi ovaj sport ponovo bio dika i ponos Srbije mora da se slože regionalni Savezi, klubovi finansijski ojačaju, kvalitetnije edukuje domaći trenerski kadar i stvore uslovi da se spreči egzodus talentovanih momaka i devojaka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari