„Draganom Džajićem na Nemanju Vidića – Tuga u našim dušama“: Vladika Grigorije o izborima u FSS za Vreme

U autorskom tekstu pod naslovom „Draganom Džajićem na Nemanju Vidića: Tuga u našim dušama“ episkop dizeldorfski i nemački se osvrnuo na izbor predsednika Fudbalskom saveza Srbije.

Vladika, između ostalog, piše da koliko god da mu je bilo jasno kako je Vidić najbolje rešenje za srpski fudbal, da mu je isto tako ubrzo postalo jasno da od toga neće biti ništa.

„Kada sam bio mali, kao i sva djeca mog uzrasta, htio-nehtio, slušao sam priče o fudbalskom velemajstoru Draganu Džajiću. Danas takve priče djeca slušaju o Mesiju ili Ronaldu. Kako sam odrastao, saznavao sam da postoje i drugi velemajstori fudbala, kao i da je svaki od njih po nečemu poseban. Godine 1974, dok je trajalo Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, već sam bio u stanju da razaznajem mnoge dobre igrače na fudbalskoj sceni i razumijem zašto su veliki.

Jednom sam, možda čak i dva puta, kada mi sve to u vezi sa fudbalom već nije bilo toliko važno, imao čast da budem u društvu Dragana Džajića. Jednostavan i, usudio bih se reći, sasvim bezazlen čovjek. Dugo smo sjedeli i razgovarali o fudbalu. On, legendarni Dušan Bajević, Princ sa Neretve, i ja, u jednom beogradskom restoranu. Veoma prijatno veče.

A onda se, ubrzo nakon toga, pred svima nama odigrala ona tužna scena. Gledao sam kako dvojica policajaca vode moga idola iz djetinjstva, sa lisicama na rukama, u nekoj žutoj kožnoj jakni. Siguran sam da nema nikoga iz moje generacije kome zbog tog prizora nije pripala muka. Sjećam se, mislio sam tada, ako je već tako moralo biti, nismo makar svi to morali gledati“, navodi episkop Grigorije.

Vladika piše i kako je Nemanju Vidića gledao protiv Milana, kao da je tom prilikom sedeo pored „jednog starca čije ime danas nosi stadion Crvene Zvezde“.

„Tada, dok sam po prvi put gledao mladog stamenog centarhalfa u Crvenoj Zvezdi, makar pet puta sam od Rajka Mitića čuo kako nas Vida drži u utakmici, kako drži cijelu odbranu. Kasnije sam, sticajem srećnih okolnosti, nekoliko puta u životu sretao Vidića i razgovarao sa tim mladim čovjekom. Nemanja mi je zauvijek ostao asocijacija na Rajka Mitića, i to ne samo zbog fudbala, već mnogo više zbog one Atanasijeve riječi – karakter“, piše vladika.

Tekst u celosti čitajte na portalu nedeljnika Vreme.